Što vrijedi velik iznos europskih sredstava ako područja koja desetljećima zaostaju i dalje gube stanovnike, radna mjesta i priliku da odlučuju o vlastitoj budućnosti? To je jedno od pitanja koje se provlačilo kroz raspravu na međunarodnoj konferenciji "EU Regional Development Dialogues: From Policy to Research", održanoj 28. i 29. rujna u Tehnološkom parku Split.
U središtu razgovora bila je budućnost i održivost regionalnog razvoja te kohezijska politika Europske unije nakon 2027. godine. Dok Europa traži odgovore na sigurnosne prijetnje, gospodarsku konkurenciju, demografski pad i tehnološke promjene, otvara se i pitanje kako osigurati da nova ulaganja ne zaobiđu područja kojima su najpotrebnija.
Konferenciju je organizirala Hrvatska sekcija Europskog udruženja regionalnih istraživanja – ERSA Hrvatska, uz suorganizatore Ekonomski fakultet Sveučilišta u Splitu, Institut za razvoj i međunarodne odnose (IRMO) te Zajednički istraživački centar Europske komisije (JRC).
Posebnu važnost konferenciji dalo je i partnerstvo s Predstavništvom Europske komisije u Hrvatskoj, uz Europsku komisiju kao generalnog partnera. Zahvaljujući toj suradnji, u Splitu su se susreli ljudi koji sudjeluju u oblikovanju europskih politika, istraživači koji procjenjuju njihove učinke i predstavnici institucija koje ih provode u regijama. Među partnerima konferencije bili su i Razvojna agencija Split – RaST, Regional Science Association International (RSAI) te Europska asocijacija razvojnih agencija (EURADA).
Razvoj nije samo napredak najuspješnijih
Predsjednik ERSA-e Hrvatska Vinko Muštra u pozdravnom je govoru istaknuo da rasprava o regionalnom razvoju mora uključiti i ljude čiji se glas rjeđe čuje.
– Razvoj nije samo pitanje koliko brzo naše najuspješnije regije mogu napredovati. Riječ je i o tome osjećaju li oni koji zaostaju da su i dalje dio naše zajedničke budućnosti – poručio je Muštra.
Naglasio je da za dobru politiku nisu dovoljni samo istraživanja i podaci. Potrebno je i povjerenje među institucijama, istraživačima, donositeljima odluka i građanima. Upravo je zato, smatra, važno što je konferencija na jednom mjestu okupila ljude koji regionalni razvoj proučavaju, oblikuju politike i provode ih na terenu.
Na hrvatske teritorijalne razlike upozorio je Branko Grčić, izaslanik predsjednika Republike Hrvatske. Prema podacima koje je iznio, plaće su u najslabije razvijenim lokalnim jedinicama oko 22 posto niže od nacionalnog prosjeka. Dio te razlike proizlazi iz zastupljenosti slabije plaćenih djelatnosti, ali jaz postoji i među radnicima koji obavljaju slične poslove u istom sektoru. Niže plaće, upozorio je, potiču iseljavanje i dodatno slabe razvojne mogućnosti takvih područja.
Fondovi EU-a pridonijeli su izgradnji infrastrukture, modernizaciji javnih usluga te ulaganju u obrazovanje, inovacije i zelenu tranziciju. Ipak, Grčić je upozorio na razliku između korištenja novca i postizanja trajne promjene.
– Samo povlačenje europskih sredstava nije dovoljno. Potrebni su kvalitetniji projekti, bolja koordinacija i strateško planiranje – istaknuo je.
Prema njegovim riječima, cilj europskih ulaganja mora biti smanjivanje teritorijalnih razlika, otvaranje novih radnih mjesta i stvaranje razloga da ljudi, osobito mladi, ostanu živjeti u slabije razvijenim područjima.
O novim pravilima odlučuje se već sada
Na važnost istraživanja u oblikovanju budućih politika osvrnuo se u pozdravnom govoru Andrea Conte, voditelj JRC-jeva tima koji analizira učinke europskih ulaganja na regije. Istaknuo je da krize i promjene s kojima se zajedno suočavamo pokazuju koliko su važni dokazi koje mogu pružiti znanstvenici iz različitih dijelova Europe. Njihovi nalazi, poručio je, važni su i za pripremu novog europskog okvira i za položaj Europe u promijenjenim geopolitičkim okolnostima.
Na važnost pravodobne pripreme upozorila je i Judita Cuculić Župa iz Predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj. Govoreći o prijedlogu novog europskog proračunskog okvira, objasnila je da bi države članice svoje razvojne potrebe povezivale kroz nacionalne i regionalne partnerske planove. Istodobno, prema prijedlogu Komisije, budući Fond za konkurentnost ne bi imao unaprijed određene nacionalne iznose, nego bi sredstva dobivali najbolji projekti.
Zato se, poručila je, poslovna i istraživačka zajednica moraju pripremiti, a Hrvatska već sada treba razgovarati o prioritetima novog razdoblja.
– Možda se čini da još imamo dovoljno vremena, ali zapravo ga nemamo – upozorila je Cuculić Župa, dodajući da hrvatska stajališta trebaju počivati na podacima, istraživanjima i dijalogu, osobito s regijama i različitim dionicima.
To je važno jer će odluke o tome što je Hrvatskoj potrebno ovisiti i o tome koliko će se jasno u planovima čuti potrebe pojedinih područja. Potrebe otoka, velikih gradova ili regija koje gube stanovništvo ne mogu se svesti na jedno rješenje.
Tko će imati glas u raspodjeli sredstava?
Središnji panel okupio je četvero sudionika koji europske regionalne politike promatraju iz različitih uloga: Andrésa Rodríguez-Posea, profesora ekonomske geografije na London School of Economics i nekadašnjeg predsjednika stručne skupine Europske komisije za budućnost kohezijske politike, Andreu Contea, voditelja JRC-jeva tima koji analizira učinke europskih ulaganja na regije, Aidu Lihu Matejiček iz Komisijine Glavne uprave za regionalnu i urbanu politiku te Francesca Molicu, direktora EURADA-e.
Polazište je bilo jednostavno: gospodarski, zdravstveni i sigurnosni šokovi ne pogađaju sve regije jednako. Razlikuju se i njihovi odgovori na krizu, ovisno o ljudima, gospodarstvu i snazi lokalnih institucija. Zato se pitanje europskih ulaganja ne može svesti samo na to koliko će novca biti dostupno, nego i koja će ga područja moći privući te što će ulaganja ondje promijeniti.
Rodríguez-Pose upozorio je na područja koja lako ostaju izvan fokusa novih politika. Neka nisu dovoljno siromašna da bi bila prvi izbor za pomoć, ali godinama stagniraju i nisu dovoljno snažna da bi privukla ulaganja usmjerena isključivo na konkurentnost. Ako novac odlazi ponajprije ondje gdje već postoje najrazvijenije tvrtke, sveučilišta i spremni projekti, razlike među regijama mogle bi se dodatno produbiti.
Europa bi, smatra, trebala bolje prepoznavati prednosti koje pojedina područja već imaju i na njima graditi razvoj. Posebno je upozorio na mogućnost da se odlučivanje o ulaganjima udalji od građana, lokalnih poduzetnika i institucija. Oni najbolje poznaju mogućnosti svojega područja, a bez njihova sudjelovanja teže je osmisliti projekte koji će imati trajan učinak.
Aida Liha Matejiček složila se da se konkurentnost gradi "regiju po regiju". Područja koja zaostaju često imaju vlastite prednosti, ali im trebaju ljudi, znanje ili uvjeti da postojeće prednosti pretvore u bolje poslove. Upozorila je i na odljev stanovništva: ulaganja ne mogu postići željeni učinak ako u regiji više nema dovoljno ljudi koji će ih razvijati i koristiti.
Koliko se potrebe razlikuju, pokazala je na primjeru europskih regija uz Ukrajinu, Bjelorusiju i Rusiju te otoka i udaljenih područja. Spomenula je i jednu županiju na sjeveroistoku Rumunjske, u kojoj je dolazak ljudi iz Ukrajine povećao pritisak na javne usluge. Ista se županija, rekla je, već želi pripremiti za buduću obnovu Ukrajine i traži načine da u sadašnjem financijskom razdoblju ulaže u lokalna poduzeća i radnike. Primjer pokazuje zašto ista mjera ne može odgovarati svakoj regiji.
Iz perspektive razvojnih agencija Francesco Molica upozorio je na rizike: regije s jačim institucijama i spremnijim projektima mogle bi privući još više sredstava, dok bi one kojima je pomoć potrebnija teže pratile nova pravila. Govorio je i o načinu mjerenja uspjeha. Sustav koji prati rezultate može biti koristan, ali samo ako pokazatelji služe procjeni stvarne promjene. U protivnom bi prednost mogli dobiti projekti čiji je učinak najlakše prikazati brojkama, a ne oni koji najviše pridonose razvoju.
Molica je podsjetio i da je kohezijska politika nastajala u stabilnijem razdoblju. Danas se prioriteti zbog novih kriza mijenjaju mnogo brže, pa regije sve češće moraju prilagođavati planove.
Pritom kohezijska politika dijeli proračunski prostor s novim sigurnosnim i gospodarskim potrebama. Prema njegovu mišljenju, upravo je zato važno sačuvati njezinu temeljnu svrhu: solidarnost među područjima različitih razvojnih mogućnosti.
Andrea Conte istaknuo je važnost podataka koji pokazuju što se nakon ulaganja doista promijenilo u pojedinoj regiji. Pritom nije dovoljno promatrati samo politike koje se izričito nazivaju regionalnima: i odluke o industriji, inovacijama ili klimatskoj tranziciji imaju različite posljedice za različite dijelove Europe. Ako se želi znati tko od njih ima koristi, nije dovoljno pratiti samo koliko je novca potrošeno. Potrebno je mjeriti što se nakon ulaganja promijenilo u gospodarstvu i životu pojedine regije.
U jednome su se sudionici, unatoč razlikama u pogledima, složili: konkurentnost Europe i smanjivanje regionalnih razlika moraju se promatrati zajedno. Otvoreno je ostalo pitanje hoće li nova pravila uspjeti povezati te ciljeve i koliko će pritom prostora za odlučivanje imati same regije.
Od rasprave o EU fondovima do istraživanja koja mjere njihov učinak
Dvodnevni program povezao je raspravu o javnim politikama s istraživanjima koja bi trebala pomoći u njihovu oblikovanju. Nakon prvog panela održan je okrugli stol o budućnosti kohezijske politike pred trajnim i novim izazovima s kojima se suočavaju europske regije. U njemu je sudjelovao i Sébastien Bourdin s IÉSEG School of Management, istraživač kohezijske politike i regionalnih nejednakosti.
Drugi dan, organiziran u partnerstvu s programom RSAI Nurturing New Talent, bio je posvećen ponajprije mladim znanstvenicima. Özge Öner, profesorica prostorne ekonomije i ekonomije nekretnina na Sveučilištu Cambridge, čija se istraživanja bave gradovima, migracijama i lokalnim gospodarstvima, održala je predavanje o tome kako postavljati dobra istraživačka pitanja u području regionalnog razvoja. Katarzyna Kopczewska sa Sveučilišta u Varšavi, stručnjakinja za prostornu analizu, govorila je o metodama kojima se podaci pretvaraju u korisne uvide. Program je uključio i razgovor urednika znanstvenih časopisa te istraživački inkubator u kojem su mladi znanstvenici dobili komentare na svoje radove od međunarodnih stručnjaka.
Dok se oblikuju pravila za novo financijsko razdoblje EU-a, iz splitske rasprave izdvajaju se dva pitanja: hoće li regije kojima najviše treba razvojna prilika imati dovoljno snažan glas u odlučivanju o ulaganjima i hoće li se njihov uspjeh mjeriti stvarnim promjenama, a ne samo potrošenim sredstvima? Odgovori će pokazati može li buduća europska politika istodobno jačati konkurentnost i smanjivati razlike među regijama.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....