Zub vremena - nejasnim ostaje zašto ga je uhvatila takva priša, a i sama zubarica bila je zetečena kako se to naglo dogodilo - došao po moje zube, pa se, ukravši mi pravo na osmijeh, oni nešto prorijediše. I, što da vam pričam, nije bilo lijepo stiskati usne dok su se ostali smijali ili samo osmjehivali, sve strahujući da će moju nakaradnost svi vidjeti. I, potajice, komentirati.
Zatvaranje financijske konstrukcije za ispravljanje falinge nije bilo ni lako, ni jednostavno – ta znamo koliko to košta - no smogao sam snage za krenuti u investiciju. Te tako sjedoh u zubarsku stolicu. Trajalo je, na trenutke i boljelo, ali vrijedilo je svog truda - došlo je vrijeme da ponovno mogu izaći među ljude. Osmjehujući se. Na dugo i na široko. Bez straha da ću biti izložen...