Mnogi će se nakon ovog teksta o bolovanjima djelatnika u KBC-a Split zapitati kako uopće splitska bolnica može normalno ili relativno normalno funkcionirati?
Zaprepaštava činjenica da je u lipnju ove godine gotovo svaki četvrti djelatnik KBC-a Split bio na bolovanju, bilo dugotrajnijem ili kraćem od nekoliko dana. U samoj bolnici na datum 3. srpnja ove godine bilo je zaposleno 4536 djelatnika, a u lipnju ih je na bolovanju bilo njih 1027. Dakle, gotovo 25 posto svih zaposlenih. Tako je u lipnju ove godine na bolovanju bilo 177 liječnika, 420 medicinskih sestara/tehničara i primalja, 70 djelatnika administrativnog osoblja, 181 "pripadnik" pomoćnog osoblja i njegovateljica i 179 ostalih djelatnika KBC-a Split.
Interesantno je u svemu ovome da je i u lipnju 2025. godine na bolovanju bio približno isti broj ljudi, odnosno njih 975, dakle, tek 52 osobe manje.
Poseban izazov
O bolovanjima, "pucanju po šavovima" onih koji rade, izazovima upravljanja bolnicom u tako teškim trenucima, razgovarali smo s prof. dr. sc. Krešimirom Dolićem, ravnateljem KBC-a Split.
- Ta brojka od 1027 zaposlenika bolnice koji su u lipnju 2026. bili na bolovanju govori sama za sebe, ali govori i o tome koliko ostali zaposlenici požrtvovno radi u bolnici, koliko se trude da popune sve "one rupe" koje nastaju činjenicom da je puno ljudi na bolovanjima. Među ovom brojkom ima podosta porodiljnih dopusta, ali ima i onih bolovanja koje ljudi uzimaju zbog preopterećenosti, umora..., jednostavno "izgore" zbog obujma posla - kaže ravnatelj Dolić.
Ljeto je poseban izazov, jer mnogi upravo ljeti uzimaju bolovanja.
- Jedan dio zaposlenika bolovanja isključivo uzima ljeti, a mi kao bolnica nemamo alate kako bi utvrdili jesu li oni uzeli bolovanje opravdano ili neopravdano. HZZO je taj koji povremeno obavlja kontrole, jer ni oni nemaju dovoljno ljudi, koji bi te kontrole obavljali. Ono što mi znamo, kada su kontrole obavljane, niti jedno bolovanje nije bilo neopravdano. Mi jesmo primijetili model "ljetnih bolovanja" kada je u pitanju turistička sezona, ali mi nismo ti koji "presuđujemo" je li bolovanje opravdano ili nije - ističe dr. Dolić.
Zaposlenici u mnogim firmama na bolovanja odlaze kada je berba maslina, kada započne turistička sezona, jer imaju apartmane, kuće za odmor koje iznajmljuju pa treba biti turistima na raspolaganju, odnosno koriste svaku priliku kako bi izbjegli posao ili vrijeme iskoristili za sezonski rad na crno dok su na bolovanju.
‘Začarani krug‘
- Mi smo najopterećenija hrvatska bolnica i to se osjeti na ljudima koji tu rade. No, zbog ove velike brojke bolovanja u KBC-u Split, oni koji redovito rade teško dobivaju godišnje odmore, odnosno mnogi od njih ne mogu otići na godišnji kada to žele i to onda generira jedno nezadovoljstvo među zaposlenicima. Nalazimo se u "začaranom krugu" i jednostavno moramo što bolje funkcionirati u postojećim okolnostima - rekao je prof. dr. sc. Krešimir Dolić.
Da ima svega među onima koji idu na bolovanja, možda najbolje pokazuje slučaj jedne bolničke djelatnice. Žena je od liječnika dobila bolovanje i za vrijeme tog svog bolovanja je na Instagramu objavljivala fotografije s putovanja. Bolnica ju je prijavila, priložila potrebnu dokumentaciju, a u rješenju koje je došlo pisalo je kako je bolovanje opravdano, jer i putovanje može pomoći općem zdravlju pacijenta.
Visoka stopa bolovanja u hrvatskom zdravstvu ponovno je otvorila raspravu o tome pogoduje li postojeći zakonski okvir prekomjernom korištenju prava na privremenu nesposobnost za rad. Iako je zaštita zdravlja radnika jedno od temeljnih prava, dio stručne i šire javnosti upozorava da sadašnji sustav ostavlja prostor za različita tumačenja kriterija za otvaranje bolovanja te da kontrolni mehanizmi nisu uvijek dovoljno učinkoviti ili pravovremeni.
Manjak kadra
S druge strane, svako pojednostavljeno objašnjenje visokog broja bolovanja bilo bi pogrešno. Zdravstveni djelatnici rade u iznimno zahtjevnim uvjetima, uz kronični manjak kadra, smjenski rad, prekovremene sate i svakodnevnu izloženost zaraznim bolestima te psihofizičkom opterećenju. Upravo takvi uvjeti mogu dovesti do češće privremene nesposobnosti za rad, zbog čega visoke stope bolovanja ne moraju nužno upućivati na zlouporabu sustava.
Pravo pitanje stoga nije pogoduje li zakon bolovanjima, nego uspijeva li sustav istodobno zaštititi radnike kojima je bolovanje opravdano i učinkovito prepoznati eventualne zlouporabe. Bez kvalitetnijih analiza uzroka bolovanja, dosljednije provedbe kontrola i mjera usmjerenih na poboljšanje radnih uvjeta, svaka rasprava o zakonskoj legislativi ostaje nepotpuna. Problem nije moguće svesti samo na propise – riječ je o složenom pitanju koje uključuje organizaciju rada, kadrovsku politiku i odgovornost svih sudionika zdravstvenog sustava.
Možda je rješenje u tome da se destimuliraju kratkotrajna bolovanja, kada se razlika u plaću nakon tri-četiri dana bolovanja i ne osjeti, a veća prava daju onima koji su na dugotrajnim opravdanim bolovanjima i koji tako mnogo gube na osobnim primanjima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....