U četvrtak rano ujutro, u 4.19, plamen je zahvatio prizemni stambeni objekt u krugu Ljetnog kina Bačvice. Požar se u svega nekoliko sekundi proširio, do te mjere da ga je u jednom trenutku gasilo čak 20 vatrogasaca s pet vozila.
Pukom srećom nitko nije stradao, no prizor koji smo jutros zatekli na licu mjesta teško je opisati samo kao materijalnu štetu. U jednom dijelu objekta vatra je progutala dnevni boravak i spavaću sobu, na površini od oko 20 četvornih metara.
Stanari se još uvijek oporavljaju od šoka. Ispred izgorjelog objekta razgovarali smo s Vlatkom Radićem, članom obitelji koji je pokušao sam ugasiti vatru, ali bez uspjeha.
„Bilo je oko četiri ujutro. Zbog požara je nestalo struje, a da vatrogasci nisu uletjeli i iznijeli plinsku bocu, sve bi nas diglo u zrak…“, opisuje noćnu dramu stanar Radić.
Požar je, kaže, izbio u prostoru u kojem je živjela njegova sestra, nakon što je zapaljena svijeća pala na kauč, koji je u tren oka zahvatila vatra:
„Ja sam ovdje 73 godine. Mi inače ovdje nemamo vlasništvo, nego stanarsko pravo. Noćas me je sestra probudila oko četiri sata. Zvonila je, a još je bilo struje. Ona je bila u dnevnom boravku kad se šterika izvrnula s kantunala na kauč. Odmah se zapalila roba, a kad je počeo gorjeti kauč, vidjela je da ništa ne može i dotrčala je ovamo kod mene.
Ja sam pokušao nešto s kantama, međutim, to je buknulo, odmah se razbuktalo. Ušao sam na vrata jednim korakom i izlio prvu kantu vode, ali toliko sam se nagutao dima da sam morao izletjeti van. Onda sam pokupio nju i brzo je maknuo, jer je ona htjela ući unutra.
Izletio sam van, zvali smo vatrogasce, brzo su došli i počeli gasiti. Ja sam samo molio Boga da ne uhvati šumu, da ne uhvati stablo. Onda su i ovu bocu plina, koju vidite tu, vatrogasci izvukli iz goruće prostorije. Da je to eksplodiralo, otišli bismo svi. Ustvari, da mi sestra nije bila budna i da je spavala u sobi koja nije izgorjela, tko bi primijetio da gori? Već bi bilo gotovo – i eksplozija i sve.“
Radić opisuje trenutke nakon dolaska vatrogasaca, policije i drugih službi.
„Ja sam ovdje držao ključeve na terasi i govorio joj: ‘Bježi odavde!’ Onda je došla policija i svi ostali, cijela gužva oko toga. Vrlo brzo su to, de facto, ugasili. Međutim, oni su još radili, ostali su dežurati. Bilo ih je dosta, dvadesetak, i ne znam koliko vozila. Gasili su i odozgo i iznutra, i uspjeli su sve riješiti. Gorjele su i iglice od bora, koje su se, naravno, zapalile, a bilo ih je i po krovu. Krov je limeni, ali stropne su grede već skroz nagorjele.“
Cijelo je vrijeme, kaže, strahovao da se vatra ne proširi na okolni prostor.
„Ja sam samo molio Boga da se vatra ne proširi ovamo, jer onda bi izgorjelo sve. Ja imam iza prostorije i sobu, a mi smo spavali kad je ona zvonila. A što ćeš, ne možeš ništa napraviti sam kad se požar već toliko razbuktao. Sestri, recimo, ovdje nije ništa izgorjelo, ni u hodniku ni u sobama. Požar je došao samo do ovoga smeđeg što vidite, gdje ima piture. Grad je ustvari vlasnik svega ovoga.“
Radić kaže da je njegova sestra nakon svega izrazito potresena.
„Ona je gluha i sreća je da su došli nećaci. Imaju kuću u Solinu pa će je odvesti kod sebe. Bit će kod njih barem ovih nekoliko dana, dok se neke stvari ne iskristaliziraju i dok ne vidimo što će uopće biti od svega.“
Najveći problem sada su posljedice požara i električne instalacije.
„Meni je najgore to što su strujni kabel i sat izgorjeli, to treba napraviti nanovo. Odmah je došao i HEP, isključili su struju da ne bi slučajno bilo ponovno iskrenja. Sigurno smo sada bez struje, pa ćemo vidjeti.
To sada zahtijeva cjelovitu obnovu. Vidjet ću s nećakom danas, on stiže s Brača.“
Na pitanje što sad, Radić odgovara:
„Ma nema tu pomoći. Mi smo ovdje cijeli život i svatko je uredio sebi život kako je mogao. Sad ćemo vidjeti što će biti i sa strujom i sa svim ovim.“
Za Radića i njegovu obitelj slijede dani neizvjesnosti. Treba utvrditi razmjere štete, sanirati električne instalacije i vidjeti što se od prostora može spasiti.
Njegova sestra, koju će nećaci odvesti u Solin, nakon svega je ostala u šoku. Prema Radićevim riječima, cijelo vrijeme ponavlja istu rečenicu: „Ajme, što ću sad?“
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....