Punih 25 godina borbe i muke i 20 godina sudskih postupaka. Toliko dugo je čekala 52-godišnja Dijana Aničić na malu, ali važnu pobjedu na sudu. Nepravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu ostvarila je pravo na naknadu od KBC-a Split.
Privatnu tužbu je, kao što je "Slobodna" u više navrata pisala, pokrenula 2003., pet godina nakon kalvarije koju je jedva preživjela 15. kolovoza 1998. Tog je dana primljena u bolnicu i nakon devet sati porođajnih muka koje je jedva preživjela carskim je rezom rodila dvoje blizanaca. Na svijet je dovela Duju, stopostotnog invalida koji se ne može kretati, hodati ni jesti samostalno, dok je drugo dijete preminulo.
- Riječ je o naknadi za neimovinsku štetu, odnosno naknadu za duševne boli zbog gubitka djeteta i za Dujin 100-postotni invaliditet. Presudu smo dobili jer je Duje živ i njegovo liječenje još traje. Presuda je djelomična i Županijski sud odlučuje hoće li je potvrditi, vratiti sve na ponovljeni postupak ili sam donijeti odluku – rekao nam je Josip Madžarić, Dijanin odvjetnik.
U presudi je navedeno kako su još dva novčana zahtjeva odbijena, dok će se o naknadi štete za troškove liječenja, tuđe pomoći i njege, rente za navedeno i sudskih troškovima odlučivati naknadno. Dijana je za "Slobodnu" odlučila komentirati presudu. Kaže kako nema satisfakcije i ne osjeća se kao pobjednik:
- Nakon 25 godina zavlačenja, manipuliranja, izvrtanja činjenica, milijardu vještačenja... Nismo očekivali. U presudi nema ni satisfakcije, već potvrda istinitosti moje priče posljednjih 25 godina. Sve mi je ovo poprilično mučno. Kada je dijete bolesno kao moj Duje, predviđen je jako kratak životni vijek. Moje dijete živi 25 godina i živjet će još 25! – kazala nam je još vidno potresena.
Na 10 godina nestao nalaz, bio nečitak
Prije 25 godina, točnije 15. kolovoza 1998., Dijana Ančić je u 12 sati došla u KBC Split radi poroda. U 20:45 je carskim rezom rodila blizance. Jedno je preminulo, a drugo je danas 100-postotni invalid. Dijana je jedva preživjela porod. Inspekcija je pokrenuta 2002. Ona je podignula građansku tužbu protiv bolnice 2003. I onda kreće kafkijanski proces.
Sedam godina ničega. Građanska parnica se nije mogla riješiti bez utvrđivanja kaznene odgovornosti. No, ona nije čekala skrštenih ruku već je 2005. pokrenula Udrugu Anđeli:
- U to vrijeme nije bilo ni škole ni vrtića. Nisam imala ništa niti sam znala. Svugdje sam nailazila na zid. Ostavi ga, ionako će umrijeti. Što ti tražiš? Pretpostavila sam da ima još takvih osoba i danas smo udruga s 230 djece u rehabilitaciji i 20 stručnjaka – prisjetila se.
Istraga oko njenog poroda je bila pred zidom jer se nije mogla pronaći povijest bolesti i otpusno pismo. Povijest bolesti s CTG nalazima otkucaja srca pronađen je 2008. Podiže se optužnica za invaliditet Duje Aničića protiv četvero ginekologa 2009. Proces je obustavljen 2014. na Općinskom sudu u Sinju zbog zastare. Optužnica za smrt drugog blizanca podignuta je 2013. protiv ginekologa dr. Tomislava Strinića kao šefa dežurstva i dr. Borisa Delića, dežurnog ginekologa.
Ključno pitanje u optužnici je bilo tko je kriv: liječnici ginekolozi koji su vodili trudnoću ili ginekolozi koji su je primili u bolnicu.
Kako su CTG nalazi pronađeni čak 10 godina od poroda, na suđenju će biti ključna mišljenja vještaka jer su nalazi izblijedili i nije se moglo utvrditi kome pripada krivulja, odnosno, čije otkucaje srca CTG prikazuje. Promijenilo se pet vještaka, mijenjani su početni iskazi, kontradiktorni iskazi... U proces se uključio i grafolog kako bi se utvrdilo kome pripada krivulja.
Presudilo vještačenje
Dva su bila oprečna dokaza: svjedočenje patologinje da je dijete preminulo dan prije dolaska u bolnicu i CTG nalaz kojim je ODO nastojao dokazati kako je dijete živo zaprimljeno u bolnicu. Temeljem promjena na tkivu preminule bebe patologinja je utvrdila ono što je i svjedočila.
Od Županijskog suda u Splitu, slučaj odlazi na Općinski sud u Splitu gdje je napravljeno izuzeće jer je sutkinja Višnja Strinić kćer prvooptuženog, pa na Općinski sud u Trogiru gdje su se suci izuzeli, pa u Sinj gdje je ukinut kazneni odjel, pa je predmet prebačen opet na Općinski sud u Splitu i na kraju završava na Općinskom sudu u Zadru.
Šest mjeseci prije zastare, 3. ožujka 2018. Županijski sud u Slavonskom Brodu potvrđuje odluku zadarskog suda i donosi oslobađajuću pravomoćnu presudu. Doktor Strinić je oslobođen optužbe temeljem načela "In dubio pro reo" ili suđenja u korist optuženog u slučaju dvojbe. Doktor Delić je oslobođen jer je bio podređen doktoru Striniću.
Sud tada nije osporio činjenicu da je beba bila živa prilikom dolaska u bolnicu. Sud je ustvrdio kako je napravljeno sve u skladu s tadašnjom liječničkom praksom i pozvao se na nalaz vještaka koji je ustvrdio kako i da je odlučeno da carski rez bude izveden u 16:50 nema sigurnosti da bi se izbjegla smrt zbog teških fetalnih patnji.
Ponos Hrvatske
Tijekom ovih 25 godina Dijana Aničić je svoju muku pretvorila u energiju za stvaranje boljeg društva. Tako je dobila nagradu "Ponos Hrvatske" 2007. zbog uvrštavanja roditelja njegovatelja u Zakon o socijalnoj skrbi 2007. kojima su dobili 2000 kuna naknade za djecu s teškim oštećenjima.
Dijana ni tu ne namjerava stati. Iduće je izgradnja prvog rehabilitacijskog centra u Splitu kako ne bi morali biti na nekoliko lokacija i prvog rehabilitacijskog centra u županiji:
- Prije sedam-osam godina smo dobili za svoje potrebe škversku ambulantu. Iz Grada su projicirali da bi trebala biti otvorena do 2026. Borimo se sa Županijom za regionalni centar u Dugopolju koji bi mogao biti i više od županijskog centra. Mnogo ljudi se kroz godine javilo s istom pričom, ali mora se dokazati. Dvoje djece je moglo biti živo i biti na fakultetu, na dobrim poslovima. Ne samo moja, već mnogo djece. Jedna sam od rijetkih koja je došla do kakve-takve presude! - rekla nam je Dijana Aničić.
