"Zagreb na Bundek stavlja brački kamen, a Split Rivu popločava betonom", jedna je od parola u moru zamjerki splitske tadašnje oporbe u Gradskom vijeću (SDP; HNS; HSS), na račun najavljenog uređenja Rive prema projektu 3LHD-a i po narudžbi gradske vlasti kojom su tada upravljali HDZ i Lista Veloga mista, s gradonačelnilkom Zvonimirom Puljićem na čelu. Bilo je to 2006. godine, grad je kao i obično bio nožem podijeljen između pobornika "primodernavanja" i zagovornika tradicionalnog uređenja u dalmatinskom stilu, a nova, ipak suvremeno opremljena Riva je otvorena 2007. godine.
I nikad nije završena. Naime, istočni i zapadni kraj ostali su, iz sasvim nejasnih razloga pod asfaltom, pred Dioklecijanovom palačom je parkiralište, a ispred crkve Svetoga Frane, prometnica. Ništa neobično, i Riva je kao najpoznatija šetnica u Hrvatskoj, ostala još jedan u nizu nikad okončanih splitskih projekata...
Skidanje "višala"
Gotovo dvadeset godina kasnije gradonačelnik Ivica Puljak sa zamjenicima Bojanom Ivoševićem i Antonijom Kuzmanićem, najavio je završetak obnove Rive i uklanjanje golemih metalnih konstrukcija rasvjete i suncobrana koje su od prvog dana bile trn u oku splitskim građanima koji su ih prozvali "višalima", dok im je struka zamjerala zatiranje pogleda na južne zidine Dioklecijanove palače.
- S projektantima 3LHD-a izradili smo projekt koji se sastoji iz tri dijela: prvi je rekonstrukcija centralnog dijela, a potom proširenje Rive na zapad i istok. Ideja je da se uklone nosači suncobrana i rasvjete i zamijene prikladnijima ambijentu, a nakon što se postave novi nosači tendi, oslobodit će se pogled na Dioklecijanovu palaču. Proširit ćemo pješačke zone na istok i zapad, parking za motore koji je sada pred Dioklecijanovom palačom selimo kod Lučke kapetanije i imat će više kapaciteta, dok parkiralište za automobile ukidamo i upostavljamo pješačku zonu.
Obnovit ćemo štekate, zelenilo i ostalu opremu. Projekt uređenja centralnog dijela Rive procijenjen je na oko 3,5 milijuna eura, radovi bi počeli nakon turističke sezone 2025. godine. Zapadni dio ćemo započeti 2026. iza sezone, a istočni godinu iza toga. Cijena produženja Rive na zapad je oko osam milijuna eura, a na istok oko sedam milijuna eura – objasnio je Puljak, najavivši kako će zapadni dio Rive proširiti do crkve Svetoga Frane.
- Promet će ići u kružnom toku, a ostatak Rive će biti napravljen u istom stilu kao i centralni dio. Fontanu ćemo ostaviti ovakvom dok ne odlučimo kakva će biti. Predvidjet ćemo prostor i za "Šetače", skulpturu Vaska Lipovca. Obnovit ćemo urbanu opremu i postaviti podzemne kontejnere.
Sve će to proširiti pješačku zonu koja će se spojiti s "Varoškim trokutom", a projekte ćemo sinkronizirati s izgradnjom podzemnih garaža. Prva na redu za izgradnju je garaža na Sustipanu s oko 600 mjesta i započeli bi sljedeće godine, a s istočne strane napravit ćemo dvije podzemne garaže sa 700 i 300 mjesta – zaključio je Puljak, dodavši kako za ove zahvate imaju podršku građana.
Puljićeva borba
Takva podrška građana, spomenuli smo već, izostala je kad je gradonačelnik Zvonimir Puljić potpisao ugovor s "Konstruktorom" o kompletnom uređenju Rive sredinom listopada 2006. godine. Radovi vrijedni stotinjak milijuna kuna su bili završeni, za današnje prilike, u rekordnom roku - već za Sudamju, dakle u svibnju 2007., a u međuvremenu je splitskim medijskim i uličnim prostorom vladao pravi građanski rat.
Mjesecima se pričalo (i još više svađalo) samo o Rivi, stotine ljudi redovito su ćirili kroz ogradu gradilišta; ne postoji struka, od pazarske do umjetničke, koja se u tom razdoblju nije osvrnula na ovaj veliki pothvat koji je uvelike okončan zahvaljujući upornosti i strpljenju gradonačelnika Puljića. Tadašnjih 100 milijuna kuna je današnjih 13 milijuna eura, a za te novce se danas ne može izgraditi niti garaža.
Zbog pritiska struke i građana u nekoliko se navrata mijenjao izabrani 3LHD-ov projekt, koji je, primjerice u početku predviđao svojevrsnu "skalinadu" prema moru, što je odavalo veliko projektantsko neznanje, budući da bi za velikih juga i lebićada Riva poplavljivala sve do Podruma, čak i uz snažnu zaštitu golemih kamenih blokova koji su naposlijetku vraćeni uz obalni rub, mada su blokovi niži nego ranije i rupe predviđene za otjecanje morske vode su prepolovljenih profila, do polovice ukopane u šetnicu.
Također je uz obalu i uz pročelje Palače i kuća na Rivi dodana "crta" kamenog popločanja, jer je bilo nezamislivo da će "Riva svih Riva" biti samo betonska. Interveniralo se i u rasvjetu i suncobrane, pa je nakon nježnije prvotne verzije postavljena ova "mamutska", koja je izdominirala vizurom Rive.
Istovremeno s kopanjem, započela su i arheološka istraživanja: pod velikim presingom politike kojoj se žurilo završiti Rivu u obećanom roku, arheolozi su kopali "plačući" jer nisu imali vremena po zanatu dokumentirati i sagledati sve ono što je iz goleme mokre rupe izranjalo na svjetlo.
Ova su istraživanja, pokazalo se, bila prevažna: u prvom redu promijenila se romantična percepcija Dioklecijanove palače sa starih rekonstrukcija prema kojoj je more udaralo o zidine: pred Palačom su pronađeni monumentalni ostaci kasnoantičke rive koja se koristila kao operativna obala, najprije za gradnju carske rezidencije, a kasnije za opskrbu.
Pronađena je i još starija riva, iz prvog stoljeća, kojom su se služili stanovnici naselja Spalatum, nekoliko stoljeća prije gradnje palače; činila su je drvena pristaništa, improvizirani kameni mulovi te manji platoi uz morsku obalu.
Stolice za mršave
Mletačka vlast je nakon 1450. godine izgradila lazarete i čvrsti obalni zid, a prostor do palače ispunila zemljanim nasipom, što se također pokazalo na gradilištu. Arheološkim iskapanjima otkriveni su i temelji jugozapadne kule Palače porušene u 17. stoljeću, a također i mnoštvo keramičkih ulomaka, kamenih topovskih kugli, fragmenti staklenih i metalnih predmeta...
Nakon građevinskih radova uslijedio je novi šok: ugostiteljima na Rivi bila je propisana oprema koju su morali postaviti pa su svi štekati izgledali više-manje jednako, s plastičnim stolovima koje je vjetar bacao, a gingale su se i čaše na njima te mrežastim sjedalicama u koje nije smjela sjesti osoba teža od 80 kilograma, što je izazvalo prosvjede zakupaca, ali i višemjesečno nadahnuće za ruganje građana.
S vremenom, ova oprema je nestajala, turistima i građanima Riva je opet postala omiljeni dnevni boravak, a ugostitelji su nažalost počeli kititi Rivu po svom ukusu, tako da sada izgleda vrlo đinđavo i opet neprimjereno. S tim da su tehnobetonske kocke - tada reklamirane kao lako perive - većinom pocrnjele od šporkice, prekrivene tisućama fleka od žvakaćih guma, zelenilo uz more se suši...
Riva je taman spremna za novu šminku! Nažalost, čekat ćemo najmanje godinu dana do "početka završetka".