Umirem od straha da me moj kolega, dugogodišnji novinarski prvak Imotske krajine, Velimir Braco Ćosić, ne zamoli da mu budem domaćin na fjeri svetoga Duje. Baš kao što je on meni nedavno bio na Cvitnicu, na uprizorenju imotske Muke Gospodinove.
Ne samo što umirem od straha, umro bih i od stida da Braco vidi ono što mi svake godine, zadnjih dvadesetak gledamo na splitskoj Rivi dok se održava najvažnija procesija u Gradu.
No, prvo o Imotskoj muci. Taj spektakl u pučkoj režiji i izvedbi nije samo slikoviti spomen na posljednje dane Isukrstove, to je živi, pokretni spomenik ljudskoj volji, trudu, kreativnosti, želji, ali i tehničkoj nadmoći "hrvatskog Jeruzalema" kako je zbog ovog događaja prozvan Imotski, grad na gori.
Preko tri stotine kostimiranih glumaca amatera, koji igra...
Komentari (0)
Komentiraj