Feđa Klarić i Damir Šarac bili su prvi ovogodišnji gosti diskurzivnog programa "Foto utorak" u prostorijama Foto kluba Split. Posjetitelji su mogli uživati u ugodnom razgovoru dvojice splitskih kroničara, a povod svemu je bio tiskanje fotomonografije "Feđa Klarić - 50 godina fotografije". Fotomonografija je objavljena u nakladi Gradske knjižnice Marka Marulića, a urednik je upravo naš novinar Damir Šarac.
O tome tko je Feđa Klarić više nema potrebe pisati. Svatko tko zna za Split, zna i za njegov lik i djelo, a priču o njegovom životu svakako je najbolje dokučiti iz njegovih fotografija. Feđa u središte svoje fotografske filozofije stavlja čovjeka, jer kako kaže, panorama ništa ne govori, upravo je čovjek taj koji je mjera svega. Kada je jako nevrijeme, kada je sunce, sreća, tuga, ljubav, ponos, sve se to najbolje vidi na ljudskom licu.
Kada su u pitanju fotografski izazovi, kaže da mu je svejedno nalazi li se u New Yorku ili Sinju jer pitanje pravog kuta i pravog trenutka ostaje isto, neovisno o tome gdje se fotograf nalazi. A Feđa se posebno volio nalaziti u Splitu, a osim toga volio je biti i tamo gdje su žene pa je Damir Šarac lijepo istaknuo da je od 1000 fotografija, bilo 1500 onih koje prikazuju žene.
- One su bile i ostale moje životno okruženje: majka, supruga, kćer pa unuka. Želio bih istaknuti da s obzirom na to da smo mi ipak, još uvijek, muško društvo, preferiraju se fotografije žena. A i Smoje mi je stvorio to jedno raspoloženje prema ženama koje su na neki način istoznačne s Dalmacijom. Smojin životni moto bio je "prkos moćnome, a zaštita slabijem", a žene je trebalo tada štiti, bile su podčinjene i obespravljenje - govori Feđa.
Kroz svoj opus bio je primarno posvećen malim ljudima, radnom narodu, ljudima s ulice, ali tremu nije imao ni od javnih osoba. Čak je i velike zvijezde uspio prikazati kao obične ljude u svakodnevnim, životnim trenucima. Ikonična je Feđina fotografija pokislog Luciana Benettona u Marmontovoj ulici, a mnogi su se zbog toga pitali je li se sa zvijezdama dogovarao gdje će ih sresti.
- Uvijek sam snimao u momentu, nikada se nisam ni s kim dogovarao tako. Benettona sam prepoznao, isto kao što sam i jednom prilikom prepoznao Danijela Dragojevića mada nitko nije znao kako on izgleda, a jedan je od najvećih živućih pjesnika. Poznate mi je bilo najlakše fotografirati, od Tita, preko Tuđmana, do Jodie Foster. Teže je fotografirati one manje poznate koji su puno više umišljeni. Kroz ovu profesiju shvatio sam da su muškarci taštiji od žena - objašnjava.
Od Smoje je, kaže, naučio puno, a posebno gdje treba zastati, što je bitno, a bitno je upravo ono gdje je čovjek i to onaj koji nije ni gradonačelnik ni nadbiskup. Kaže i da preferira fotografiju u boji jer boja, uz čovjeka, donosi život.
- Život je u boji, pa pogledajte oko nas, svi smo obojeni pa samim tim kolor fotografija donosi puno vjerniji prikaz stvarnosti. Ljudi preferiraju crno-bijelu fotografiju, smatram da je to jer u njima dominira nostalgija za djetinjstvom, za prošlim vremenima - kaže Feđa.
Za njegov opus važna je i oluja koja ga je uvijek tjerala da je hvata svojim objektivom. Kaže da je nevrijeme pravo vrijeme za fotoreportere, a upravo je dalmatinsko nevrijeme glavni akter brojnih fotografija koje je snimio. Čovjek, Split, Dalmacija, Smoje, Slobodna, Oluja, Boja - Feđa.