U želji da doznamo kako dišu uspješni, mladi, akademski građani otišli smo do Medicinskog fakulteta u Splitu. Ondje nas je, bez dileme i s iznimnim ponosom, uprava fakulteta uputila nas je na Josipu Vukorepu i Roka Šantića. Perspektivni studenti otkrili su nam sve o svojim studentskim danima te željama i planovima za budućnost.
Stanje u Hrvatskoj je u najmanju ruku zabrinjavajuće, kronično nam nedostaje liječnika što predstavlja izazov za cjelokupni zdravstveni sustav. Prema posljednjim podacima, najveći problem u gotovo svim županijama je nedostatak obiteljskih liječnika, kojih nedostaje oko 270, odmah ih prati 105 ginekologa, a nedostaju i 84 pedijatra. Prema mišljenju Hrvatske liječničke komore, razlog navedenog leži u neefikasnom upravljanju zdravstvom, odlasku liječnika u inozemstvo, teškim uvjetima rada te neatraktivnim plaćama.
Medicina je izuzetno zahtjevan, ali i plemenit poziv, koji zahtijeva visoku razinu posvećenosti, truda i odricanja. Kako bi se osigurao dovoljan broj liječnika u budućnosti, važno je već sada motivirati mlade ljude da se odluče za ovaj studij.
Prvi i jedini izbor
Za medicinu često znamo čuti kako je to poziv, a ne zanimanje. Na ovom poslu ne postoji radno vrijeme, ne možete se u 16 sati jednostavno odlogirati i ni o čemu ne razmišljati do jutra. Također, liječnici trebaju biti spremni na cjeloživotno učenje i usavršavanje, zbog čega Roko misli kako je medicina za većinu studenata ovog fakulteta bila ujedno i prvi i jedini izbor.
- Medicina je bila nešto što sam od uvijek želio upisat i tako je ostalo kroz cijelu srednju školu. Zašto baš medicina? Rezultati vašeg rada mogu se odmah vidjeti. Moj cilj je pomoći ljudima i imati zadovoljne pacijente, a pored toga volim prirodne znanosti i uvijek nastojim povezivat stvari izvan okvira jednog predmeta - navodi Roko Šantić, student pete godine na MEFST.
Njegov prvi izbor bio je baš Medicinski fakultetu Splitu, prema njegovu mišljenju fakultet je odličan i organiziran na visokoj razini. Navedeno potvrđuju i rang liste na kojima ovaj fakultet redovito visoko kotira. Profesori su spremni studentima prenijeti sve što znaju i od njih se može naučit jako puno, ali, kao i uvijek, ključna stvar je motiviranost samog studenta i njegova želja za stjecanjem znanja.
S druge strane, kolegica Josipa je znala da se želi baviti medicinom još od osnovne škole, od kada je prvi put učila o mitozi i mejozi. Njena jedina dilema bila je ostati u Splitu ili odseliti u Zagreb. Zbog turnusne nastave i blizine bolnica samoj zgradi fakulteta, odluka je ipak pala na Split.
- Studijem sam zadovoljna, sviđa mi se turnusna nastava pa nema kalkuliranja kada koji predmet učiti i uglavnom nemamo velike pauze između predavanja, tako da nam je cijelo popodne slobodno. Moglo bi se poraditi na praktičnim vještinama, npr. vađenje krvi, šivanje, ali i samom kontaktu s pacijentima, koje su, nažalost, premalo zastupljene na nižim godinama studija, iako to nije problem samo studija u Splitu - pojasnila je Josipa Vukorepa, studentica četvrte godine MEFST.
Složila se s kolegom kako medicina uistinu jest poziv, ali smatra da joj treba još puno više iskustva kako bi to mogla ispravno komentirati. Mišljenja je kako loš dan na poslu utječe na osobni život i u puno drugih zanimanja te da ni unutar same medicine nisu sva zanimanja jednako stresna ni tužna.
Uvod u anatomiju
Na nastavu i učenje studentima medicine redovito ode najveći dio dana, no uz dobru organizaciju ostane im i nešto vremena za izlaske i hobije. U početku je stvarno potrebno neko vrijeme da se studenti naviku na količinu gradiva, raspored predavanja i ispita, ali čim se uhodaju odmah sve dođe na svoje.
- Fakultet je stvarno dosta zahtjevan, pogotovo na samom početku kada neke stvari izgledaju nemoguće. Na primjer, kad dobijete knjigu koja ima strana koliko i jedan razred srednje škole i sad to sve tribate naučit u 2-3 mjeseca. No, kada položite prva 2-3 takva predmeta i steknete dovoljno iskustva i samopouzdanja za dalje, studiranje nastavljate bez puno stresa - potvrdio nam je Roko.
Da na medicini zna biti napornih dana složila se i Josipa, ističući kako joj se ponekad čini da je gradiva uvijek previše, a vremena premalo. Od svih položenih predmeta, u sjećanju joj je kao najteži ostao, pogađate, ispit iz anatomije na prvoj godini. Razlog tomu je što tada još nije znala kako rasporediti vrijeme i čemu posvetiti pozornost, nakon tog ispita sve dalje joj je bilo lakše.
Čim je Josipa spomenula ispit iz anatomije morali smo ih upitati ima li stvarni život liječnika sličnosti sa serijom "Uvod u anatomiju". Nakon skoro dva desetljeća prikazivanja i još više repriziranja, 20 sezona i 425 epizoda, teško da postoji netko tko nije odgledao baš ni jednu epizodu jedne od najdugovječnijih medicinskih televizijskih drama.
- Ma kakvi, sličnija je Našoj maloj klinici. Većina tih medicinskih serija je jako zabavna, ali samo to. Liječnici su poprilično uhodani tako da, osim pretrpanosti poslom, nema kaosa, a i ne viđaju se svaki dan najrjeđe bolesti na svijetu - nasmijala nas je Josipa.
Planovi za budućnost
Kao najljepši dio našeg razgovora moramo istaknuti kako i Josipa i Roko svoju budućnost i karijeru žele ostvariti baš u Splitu. Našoj budućoj doktorici želja je za početak raditi na hitnoj medicini, dok za specijalizaciju još nije sigurna. Budućem doktoru teško se odlučiti jer ga stvarno svašta zanima, kaže nam kako bi mu bilo jednostavnije reći što ga ne zanima. Pored kliničke medicine i rada s pacijentima, iznimno je zainteresiran i za znanstvenu stranu pa se tako vidi i na postdiplomskom studiju.
Naši sugovornici su vrlo aktivni i uključeni u izvannastavne aktivnosti, a za zavidne rezultate nagrađeni su i dekanovom nagradom. Unatoč brojim postignućima i visokim ocjenama, studenti su nas ugodno iznenadili i svojom skromnošću. Početnu liječničku plaću smatraju zadovoljavajućom, ali nadaju se da će ista pratiti stalni porast cijena, koji je pogotovo izražen u Splitu.
Studenti su već sada svjesni ograničenja u hrvatskom zdravstvenom sustavu, ali su optimistični i smatraju kako su svi problemi rješivi.
- Naravno da uvijek može biti bolje, ali isto tako mislim da ljudi često ističu samo negativne strane i ne cijene ono što imamo. Ono što bih istakla kao loše je definitivno odaziv na preventivne preglede dojke ili debelog crijeva - istaknula je studentica.
Dodala je kako je u kontaktu s pacijentima tek posljednjih godinu dana, tako da većinu stvari tek treba doživjeti. Ipak, najteže joj pada vidjeti bolesnike na palijativnoj njezi koji u nedostatku centara za takvu skrb, ali i domova za starije i nemoćne, svoje posljednje dane provedu u bolnici.
Poruka za kolege i pacijente
- Stanje je poprilično dobro s obzirom na financijska, kadrovska i infrastrukturna ograničenja koja su prisutna u zdravstvenom sustavu. Kao problem mogao bih izdvojiti zadržavanja liječnika u udaljenim i manje razvijenim sredinama, što bi se moglo pokušati riješiti suradnjom s lokalnom zajednicom, dodatnim primanjima i rješavanjem stambenog pitanja kako bi kolege ostajale u takvim sredinama.
Po pitanju funkcioniranja sustava za pacijente mislim kako je stanje također dobro, često se spominju liste čekanja, ali slično je i u ostalim europskim zemljama. Uvjeti rada liječnika poštujući određena ograničenja su isto zadovoljavajući, ono na čemu bi se moglo više poraditi je razvijanje programa za ciljanu edukacijama u centrima izvrsnosti te u inozemstvu - istaknuo je student.
Za kraj, studente smo zamolili da ukratko poruče nešto svojim budućim kolegama i pacijentima, a njihove iskrene poruke glase ovako:
- Učenicima koji upisuju medicinu ili je planiraju upisati poručio bih da se nemaju čega bojati. Fakultet je zahtjevan, ali ujedno daje određen osjećaj zadovoljstva kada povežete različite predmete koje ste učili u nešto čime možete pomoći pacijentima u bolnici, ali i ljudima iz svakodnevnog života koji redovito pitaju za savjet ili informaciju.
Može se naći vremena za sve i nećete provest šest godina u sobi samo s knjigom. Svim budućim pacijentima poručio bih kako smo svi u generaciji vrlo predani ovom studiju i trudimo se postati odlični doktori jednog dana - zaključio je Roko.
- Mladima bih poručila da ovo upišu samo ako se ne mogu zamisliti nigdje drugdje, pacijentima da se odazovu na preventivne preglede, a starijima da se sjete kako su i oni nekad bili mladi i kako im se tada svaki problem činio većim nego što je - dodala je Josipa.