Grad Split tužio je 2020. godine mladića koji ima niz mentalnih smetnji i bolesti jer je 2018. kao maloljetnik oštetio parlafon na zgradi u Solinu u kojoj splitska gradska uprava ima u vlasništvu 21 stan.
Prema javnim podacima, stanove u toj zgradi Grad Split dodjeljuje socijalno ugroženim građanima uz nisku (zaštićenu) najamninu.
U presudi Općinskog suda u Splitu, koja je sada objavljena, nabrajaju se psihičke i mentalne smetnje i bolest koje su mladiću dijagnosticirane. To su ADHD F90 i F92, smetnje ponašanja i emocija, smetnje pažnje i koncentracije, depresivne i anksiozne tendencije, disleksija, disgrafija, organsko-cerebralna disfunkcija, vizualno-motorna disfunkcija itd.
Ročišta u tom predmetu održana su 2023. godine, pa se tada doznalo da mladić od 2022. ima rješenje Centra za socijalnu skrb kojim mu je priznato pravo na tuđu pomoć i njegu u iznosu od 420 kuna.
Porezna uprava je 2023. izdala potvrdu da su jedina primanja tom mladiću u prethodnoj godini bila ona po osnovi socijalne potpore, i to 7120 kuna godišnje.
Ni to nije zaustavilo Grad Split u tužbi kojom od mladića traži da mu nadoknadi 3812,50 kuna štete nastale zbog uništenog parlafona. Toliko je, naime, iznosio račun za popravak. Grad je uz to zatražio da mu mladić od (pre)malih primanja nadoknadi i parnični trošak od 26,54 eura.
Sud je djelomično prihvatio taj zahtjev, i to tako da će mladić, ako presuda postane pravomoćna, morati platiti traženi iznos, što je više od polovine njegovih godišnjih primanja. No neće ga platiti Gradu. Naime, sud je utvrdio da Grad uopće nije taj koji je platio račun za popravak parlafona, nego da je taj račun platila tvrtka "Stano-uprava" iz pričuve zgrade koja je u većinskom suvlasništvu Grada Splita. Zbog toga mladić mora novac uplatiti na račun sredstava zajedničke pričuve zgrade, a ne Gradu Splitu.
Mladić nije negirao da je uništio parlafon.
Odvjetnik ga je branio da nije odgovoran za štetu koju je počinio kao maloljetnik s brojim mentalnim bolestima koje su bitno utjecale na njegov čin oštećenja tuđe stvari, te je upozorio na to da će, ako sud prihvati tužbeni zahtjev Grada Splita, to bitno utjecati na mladićevu egzistenciju.
No iako je sud podsjetio na odredbu Zakona o obveznim odnosima po kojoj osoba koja zbog duševne bolesti ili zaostalog umnog razvoja ili drugih razloga nije sposobna za rasuđivanje ne odgovara za štetu koju je prouzročila drugome, sud isto tako navodi da maloljetnik s navršenih 14 godina odgovara za štetu koji prouzroči, a mladić je tada imao 16 godina.
Sud nije prihvatio liječničku dokumentaciju koja mu je dostavljena kao dokaz da je mladić nesposoban za rasuđivanje jer ne postoji sudska odluka da mu je oduzeta poslovna sposobnosti ili mišljenje sudskog vještaka medicinske struke. Zbog svega toga splitski sud smatra da je mladić odgovoran za štetu koju je počinio.