Kad se na jednome mjestu nađu Jure Kaštelan, Ivo Tijardović, Živko Jeličić, Josip Hatze, Vjekoslav Kaleb, Jure Franičević Pločar i dr. Cvito Fisković, jasno je da se radi o važnom skupu. A kada se zna da su to tek sedmorica od 40-ak istaknutih dalmatinskih intelektualaca i umjetnika koji su se tog 18. i 19. prosinca 1943. godine – usred najvećeg rata koji je ikada bjesnio na Zemlji – sastali u Hvaru da raspravljaju o kulturi, umjetnosti i borbi za slobodu, onda je jasno i da taj skup ima povijesno značenje.
O tom se skupu već dugo ne piše, a svi ti dalmatinski giganti odavno su mrtvi, ali iz zaborava ih je izvukla knjiga "Kulturni front na Hvaru 1943.", čiji su autori zagrebački povjesničar prof. dr. Drago Roksandić i splitski sociolog prof. dr. Šime Pilić. U organizaciji Udruge veterana Domovinskog rata i antifašista (VeDRA), čija je Biblioteka i izdavač knjige, ona je u četvrtak predstavljena u splitskom hotelu "Park", kao prilog obilježavanju državnog praznika Dana antifašističke borbe u Republici Hrvatskoj.
O knjizi su govorili član Predsjedništva VeDRA-e i urednik njezine biblioteke Marin Kuzmić, dvojica recenzenata – splitski povjesničar prof. dr. Aleksandar Jakir i zagrebački sociolog prof. dr. Renato Matić – te autor Šime Pilić, a moderator je bio splitski novinar Pero Jurišin.
– Na ovo izdanje smo posebno ponosni jer je knjiga nastala na inicijativu i uz logističku potporu VeDRA-e. Knjigu smo naručili prije tri godine i sada smo dobili dragocjenu studiju iz hrvatske povijesti, posebno iz kulturne povijesti, knjigu iz koje izranjaju velika imena hrvatske kulture: pisci, umjetnici, arhitekti – rekao je u uvodu Kuzmić.
41 životopis
Objašnjavajući zbog čega su u VeDRA-i željeli ovako opširnu studiju o Hvarskoj konferenciji kulturnih radnika Dalmacije (knjiga ima 573 stranice, uz 1376 fusnota i više od 500 bibliografskih izvora), Kuzmić je naveo dva glavna razloga:
– Jer smo smatrali da taj zaboravljeni događaj ima važno mjesto u hrvatskoj antifašističkoj povijesti. I drugo, nigdje u Hrvatskoj nije postojala tako snažna antifašistička inteligencija kao u Splitu i srednjoj Dalmaciji. Ova knjiga je rijedak primjer u suvremenoj hrvatskoj historiografiji, koja je potpuno zanemarila partizanski antifašistički pokret u Hrvatskoj – rekao je urednik VeDRA-ine biblioteke, dodavši kako je paradoks "da teme hrvatskog antifašizma danas izučavaju uglavnom stranci".
Moderator Pero Jurišin istaknuo je da je knjiga nastala kao "rezultat velikih napora dvojice vrsnih znanstvenika", koji su, među ostalim, sastavili i 41 životopis svih sudionika Hvarske konferencije, koju je opisao kao "presedan u okupiranoj Europi".
– Naš aktualni revizionizam nije preispitivanje prošlosti, nego njezina prerada u korist vladajuće klase, što uključuje i izmišljanje. Nasuprot tome, autor Pilić daje pregled kulturnih aktivnosti u NOB-u i analizira konferenciju kao odgovor dalmatinskih intelektualaca na tadašnji politički trenutak – rekao je Jurišin.
O povijesnom revizionizmu u Hrvatskoj govorio je i Aleksandar Jakir, nazvavši ga "‘slonom u sobi‘ koji se premalo tematizira", dok je Roksandićevu i Pilićevu knjigu nazvao "najobuhvatnijom znanstveno-istraživačkom studijom o Hvarskoj konferenciji, koja će biti nezaobilazna u svim budućim istraživanjima te teme".
– Stvoreno je referentno djelo, ključno za razumijevanje ne samo Hvarske konferencije, nego i naše tadašnje povijesti. Iz knjige se vidi da je kultura bila bitna odrednica antifašističke borbe, odnosno da su se kultura i umjetnost događali paralelno s NOB-om – rekao je Jakir, podsjetivši na to da je u svakoj partizanskoj jedinici postojao odbor za kulturu.
Reafirmacija hrvatstva Dalmacije
Govoreći o značenju konferencije dalmatinskih kulturnjaka, Jakir je ustvrdio da je ona imala veliki utjecaj na partizanski antifašistički pokret, jer je pokazala da se tom pokretu javno priklonila intelektualna elita Dalmacije.
– Kad to usporedimo s ostatkom Europe, Hvarska konferencija je iznimna pojava. I u drugim europskim zemljama intelektualci su sudjelovali u pokretima otpora, ali nigdje nije bilo ovakvog sastanka, gdje su se intelektualci i umjetnici usred svjetskog rata javno svrstali uz antifašistički pokret – kazao je Jakir.
Razmatrajući doprinos dvojice autora knjige, Jakir je rekao da Roksandić rasvjetljava od koga je potekla inicijativa za održavanje konferencije i brojne druge detalje o samoj konferenciji, dok Pilić daje detaljan vojno-politički pregled tog vremena i analizu kulturne situacije.
Jakir je naglasio i važnost Proglasa koji su sudionici konferencije objavili na kraju hvarskog skupa. Među ostalim, u Proglasu je izražena podrška antifašističkoj borbi koju je povela Komunistička partija, potom se osuđuje izdajnička kraljevska vlada u Londonu, kao i umjetnici i kulturni radnici koji su se kolaboracionistički stavili u službu fašizma, te se pozivaju svi intelektualci i umjetnici da se pridruže antifašističkom pokretu.
– Proglas je reafirmirao i hrvatstvo Dalmacije, te anticipirao kulturnu agendu buduće federalne Hrvatske – zaključio je Jakir.
Borba za nacionalnu kulturu
Renato Matić ukazao je na važnost podnaslova knjige – "Intelektualci u borbi za slobodu i umjetnost" – naglasivši da se otpor ne stvara samo iz političke odluke, nego i iz kulturnog samoodređenja.
– Ljudi se ne bore samo za teritorij, nego i za jezik i druge kulturne simbole. Društvo se u krizi ne brani samo vojskom, nego i pričama i kulturnim narativima – rekao je Matić.
Kako je dodao, stvaralačka inteligencija Dalmacije koja se tog prosinca 1943. okupila u Hvaru "svjesno se stavila u službu naroda", jer nije bitno samo tko će pobijediti u ratu, "nego i kako će to buduće društvo izgledati".
– Što znači govoriti o kulturi o ratu, o umjetnosti u vrijeme okupacije? – retorički se zapitao zagrebački sociolog.
U odgovoru je ustvrdio da autori knjige "ne promatraju hvarski skup samo kao povijesni događaj, nego i kao važan kulturni trenutak u kojem su se vodeći intelektualci odlučili uključiti u borbu protiv fašizma". U tom smislu, kako je rekao, Hvarska konferencija nije imala samo politički motiv, nego je bila i "laboratorij konkretne borbe za vlastitu nacionalnu kulturu".
– Pilić ne ostaje samo na izlaganju činjenica, nego ih smješta u povijesni kontekst, iz čega se vidi zašto je baš na Hvaru bilo moguće u tom času okupiti intelektualnu reprezentaciju Dalmacije. Vrlo su živi dijelovi u kojima autor pokazuje djelatnost sudionika konferencije. Čitatelj može osjetiti atmosferu konferencije na kojoj su se sastali vodeći intelektualci raznih dobi i različitih ideoloških profila, koje je ujedinio otpor fašizmu i razmišljanje o tome što će ostati kad topovi utihnu – rekao je Matić.
Istaknuvši da "erudicija autora čini čvrstu, nenametljivu podlogu knjige", Matić je zaključio da su Roksandić i Pilić u svojoj "zaokruženoj i dojmljivoj studiji o Hvarskoj konferenciji" napisali "topao i human tekst o ljudima koje opisuju", u vremenu kad su se "susreli rat, kultura i odgovornost intelektualaca".
Fašistički bunkeri u Dalmaciji
Na kraju promocije riječ je uzeo i autor Šime Pilić, koji je objasnio zbog čega su on i Roksandić napisali ovu monografiju o Hvarskoj konferenciji.
– Prvo, jer je to naručila, podržala i stalno poticala VeDRA, oni su nas zamolili da to napišemo. Doduše, nije nas trebalo puno moliti. Drugo, zato što Hvarska konferencija nije dovoljno istražena, niti ima znanstvenih knjiga o njoj. Treće, smatramo da i dalje treba istraživati i publicirati razne teme iz NOB-a. I četvrto, htjeli smo pokazati da povijest i sociologija mogu surađivati i zajednički stvarati znanstvena djela – rekao je Pilić.
Autor je potom govorio o teškoćama koje su pratile pisanje knjige, budući da o pojedinim sudionicima konferencije nije bilo gotovo nikakvih informacija u bibliografskim izvorima.
– Za neke nije bio problem naći detalje, ali za neke nisu bili poznati niti datumi rođenja i smrti, tako da smo se oko toga dosta namučili. Ipak, neke smo sudionike konferencije otrgnuli zaboravu, kao i samu konferenciju – kazao je Pilić.
Rekavši da je dobni prosjek sudionika Hvarske konferencije bio 35 godina, Pilić je istaknuo da je osobno poznavao i razgovarao s njih sedmoricom, dok su bili živi, te se prisjetio riječi dr. Cvite Fiskovića da fašističke bunkere po dalmatinskim gradovima ne treba rušiti, kako bi mlade generacije vidjele da se okupatori nisu osjećali sigurno u Dalmaciji.
U finišu svojeg izlaganja Pilić je ispričao i neke šaljive anegdote vezane za sudionike Hvarske konferencije, čime je razgalio publiku u hotelu "Park", koja je imala i rijedak privilegij da – prema odluci uredništva Biblioteke VeDRA-e – svatko tko je prisustvovao promociji dobije besplatan primjerak knjige.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....