Barutana bez partizana i bez povijesnog pamćenja: pogledajte što je osvanulo na splitskom nadvožnjaku baš danas!

Evo nas, dakle, opet na slavnom splitskom nadvožnjaku, tom vječnom izložbenom "salonu" za lokalni povijesni revizionizam. Na Dan antifašističke borbe, dok normalan svit spaja produženi vikend. baca nešto na gradele i baca se u more, anonimna ekipa s Barutane odlučila se za jasnu, crno-bijelu poruku. Doslovno crno-bijelu.

"Barutana nema partizana”, vrišti transparent razapet iznad ceste, ilustriran crvenom bojom precrtanim srpom i čekićem.

I doista, ponosni su momci. Nema u njih komunizma, nema drugova, nema crvene zvijezde. Čisto, izravno, desničarski ispravno. Barutana je, eto, očišćena od tog povijesnog balasta.

Transparent na ulazu u Split na Dan antifašističke borbe

Snimio čitatelj

Samo što postoji jedan sitan problem s tom trijumfalističkom parolom. Problem koji se zove – povijest vlastitog grada.

Jer Split je, jao, u Drugom svjetskom ratu bio grad u kojem su upravo ti prokleti partizani – mahom splitska mladost, momci iz splitskih ulica, radnici i težaci – radili diverzije, skrivali oružje i borili se da ovaj grad uopće bude u Hrvatskoj, a ne u sastavu fašističke Italije. 

Da su ti isti dečki, umjesto što su trošili sprej i plahte, pročitali makar dvije stranice povijesti kvarta u kojem žive, znali bi jednu urnebesnu stvar. Ta njihova ponosna četvrt, Sirobuja, ta mitska Barutana, partizanima brana, itekako je imala veze s onima kojih danas tamo "nema". A ne, recimo, s kaubojima i antiknom TV serijom "U dimu baruta".

U Drugom svjetskom ratu tu je bilo talijansko vojno skladište baruta i streljiva. Prema nekim izvorima, barut i dinamit su se koristili za obližnji iskop tupine u kavi na Šinama. A zbog otvorenog istočnog pristupa Splitu, područje Sirobuje bilo je strateški važno: fašističke snage koristile su teren oko skladišta za djelovanje topništva po mosorskim partizanskim postrojbama. Koje su ih pobijedile.

Ali lakše je, naravno, rastegnuti transparent nego nešto naučiti. I priznati. Lakše je slaviti "čišćenje” vlastite povijesti na praznik koji podsjeća na vrijeme kad je ovaj narod bio na pravoj strani globalne povijesti. Oslobodilačkoj.

I tako je Barutana na kraju doista ostala bez partizana. Ali je, nažalost, ostala i bez povijesnog pamćenja, ostavljena na nemilost ekipi koja povijest uči s tribina, a geografiju s nadvožnjaka. Navijajmo zato torcidaški strastveno i uzaludno za njihovu Barutanu: čistu od komunizma, slobodnu od partizana i savršeno cijepljenu od ikakvog smisla za povijesnu ironiju.