U Škripu neobična predstava: do maslinika u kojem se odvija vodi vas četvero djece sa zvoncima

Muzej uja u Škripu za kraj turističke sezone Škripljanima i njihovim gostima priredio je tri izvedbe neobične predstave.  

Riječ je o site-specific izvedbi „Maslina, drevno sjećanje – baštinjenje osjetilnog i nevidljivog“, umjetnice i izvođačice Ive Korbar, koja je publiku povela na nesvakidašnje kazališno putovanje kroz maslinik i prostor Muzeja uja.

Do maslinika u kojem se odvijala predstava publika je najprije trebala doći prateći zvonca i četvero lokalne djece – Maris, Rozu, Nikolu i Gabi. Osim što su vodili publiku, preuzeli su i male glumačke uloge. 

Već pri ulasku u maslinik dočekao ih je nesvakidašnji prizor – izvođačica sklupčana na tlu, među sijenom.

Upravo je prostor jedan od ključnih elemenata ove predstave, kaže Korbar. Site-specific izvedba nastaje za konkretnu lokaciju i iz nje crpi svoje značenje, pa se „Maslina, drevno sjećanje“ ne bi mogla jednostavno preseliti na klasičnu kazališnu pozornicu. Prvi čin odvija se u masliniku, dok se drugi seli u autentični prostor Muzeja uja, nekadašnje uljare iz 1864. 

Korbar u izvedbi spaja ples, pripovijedanje, elemente fizičkog teatra i poeziju, a predstava je nastala iz njezina autorskog teksta „Biljno pisanje: Maslina“. 

– Prostor prirode počela sam doživljavati kao živo komunikativno biće. Ne samo stablo ili biljku, nego cijeli prostor koji ima svoje datosti, svoje vibracije i energiju koju možeš osjetiti – objašnjava Korbar. 

Korbar se izvedbenom umjetnošću bavi od 2012. godine, a posljednjih desetak godina posebno istražuje izvedbe u prirodi i na specifičnim lokacijama. Upravo joj je takav rad omogućio da prirodu počne promatrati ne samo kao scenografiju, nego kao aktivnog sudionika izvedbe. 

–„Scenografija je već dana od prirode“, kaže Korbar, no izvedbu ipak nadopunjuje s nekoliko detalja. Upravo taj minimalni pomak u poznatom prostoru, objašnjava, kod gledatelja stvara osjećaj začudnosti. 

– Sama situacija da se nađeš negdje u masliniku, gdje se odjednom sve smiri, već mijenja doživljaj. Prostor i tijelo rade nešto što nije tipično ono što očekuješ u masliniku. Ta začudnost odmah otvara vrata i kod ljudi se rađa želja da vide što će se dogoditi – kaže Korbar. 

A i sama izvedba, ovisi o publici i uvjetima u kojima se predstava izvodi. Jedna je izvedba bila hektičnija i glasnija, dok je druga publika predstavu pratila mirnije. Upravo je ta nepredvidivost, smatra Korbar, dio čari izvedbi koje nastaju na specifičnim lokacijama. 

Publika tako ne dolazi samo gledati predstavu, nego ulazi u prostor koji je postao njezin sastavni dio. 

Poseban dio izvedbe ove su godine bila i lokalna djeca iz Supetra koja su se pridružila predstavi. 

– To je predstavu učinilo još familijarnijom. Njihova uzbuđenost, pričanje, komešanje i motiv zvončića donijeli su jednu dječju radost unutar te tišine krškog života – kaže Korbar. 

Maslina kao metafora čovjeka 

„Maslina, drevno sjećanje“ nastala je iz njezina dugogodišnjeg autorskog projekta „Biljno pisanje“. 

– "Biljno pisanje“ pišem od 2020. godine. Uzmem određenu biljku i kroz nju tematiziram određeni ljudski fenomen. To nazivam spisateljskim žanrom „biljnog parenhima“, jer koristim puno elemenata iz biljnog leksika kako bih prepričala ljudske fenomene. 

Maslina joj je, priznaje, predstavljala poseban izazov. 

– Kad sam krenula pisati o maslini, imala sam doslovno tremu jer prema tom stablu imam toliko strahopoštovanje – govori Korbar. 

Na kraju ju je, kaže, provukla kroz nekoliko različitih pogleda i boja – srebrnu, bijelu i zlatnu. U maslini prepoznaje duboki unutarnji mir, mudrost, sigurnost i svojevrsno blaženstvo, ali istodobno i veliku snagu. 

Ta se snaga u predstavi povezuje i s ljudskim iskustvom. 

Korbar je tijekom rada na predstavi u maslini pronašla i vlastitu metaforu za teške životne trenutke, odnosno za ono što čovjeka neminovno mijenja. 

Predstava je za Korbar bila i svojevrsni put prema oporavku. Inspiraciju je, kaže, pronašla u jednom vrlo teškom događaju od kojega se dugo oporavljala. Upravo su joj pisanje teksta i kasnije izvođenje pomogli da to iskustvo sagleda i proživi na drugačiji način. Jer, kako kaže, život ima tendenciju svakoga čovjeka prije ili kasnije udariti nečim teškim. 

– Kad se to dogodi, događa se i ta neka ekstrakcija najfinijeg u čovjeku. Neminovno ulaziš u neku vrstu preobrazbe – govori. 

Brački kamen kao važan dio predstave 

Kamen je tako, uz maslinu, postao još jedan element koji predstavu veže uz Brač. U izvedbi koristi i kamenu prašinu nastalu klesanjem bračkog kamena, koju je za predstavu ustupila Klesarska škola Pučišća. Time je u izvedbu unesen još jedan prepoznatljiv element bračkog krajolika i baštine. 

I Škrip je za Korbar bio prirodan izbor za „Drevno sjećanje“. 

– Škrip je fantastično mjesto koje zaslužuje da se u njemu igra nešto što se zove „Drevno sjećanje“. Tu su svi ti silni slojevi – od Muzeja otoka Brača, preko neolitičkih nalazišta i rimskih ostataka, do svega onoga što se kroz vrijeme događalo.