Bio je petak i bio je trinaesti, u Zadru je baš toga dana korona srušila rekord i popela se do brojke od 75 zaraženih... A onda su, uza sve to, odmah nakon izlaska s trajekta u Brbinju doletjele i prve kapi kiše. Nisu to baš neki obećavajući ulazni "podaci" za priču o dugootočkom svjetioniku Veli Rat.
– Vozi, Jure! Ako je bilo dobro onoj prelijepoj saudijskoj princezi, neće ni nama ništa faliti... – "naredio" sam.
I onda, svjetionik Veli Rat. Čim je Škoda utihnula, javila se želja – ostati ovdje i zaboraviti. A to se, otprilike, prije trideset godina i dogodilo svjetioničaru Zvonimiru Škvorčeviću.
– Radio sam kao tokar u Tvornici alata Nova Gradiška, a onda je sve pošlo nizbrdo. Počele su kasniti plaće, znate tu priču. Nekoliko godina sam radio kao konobar. Dvojica ...