Najteže je bilo čekati.
S kantama, vrećama i kutijama punim vodenih balona, najmlađi su nervozno pogledavali prema trubi koja je trebala označiti početak najveće ljetne bitke na Braču.
Nakon što se oglasila truba, mirna riva u Bobovišćima na Moru postala je pravo bojište. Baloni su letjeli na sve strane, jedni su bježali, drugi su uzvraćali, treći trčali po nove zalihe, a turisti su vrlo brzo shvatili da su, htjeli to ili ne, postali dio "rata". Jedno nepisano pravilo svi su brzo naučili – iz njega se ne izlazi suh.
Prava misija bila je uopće ući u "ratnu zonu". Fotografirati prizore, a pritom paziti da mobitel ne završi pod vodom, pokazalo se gotovo jednako zahtjevnim kao i preživjeti samu bitku. Dok pokušavaš uhvatiti kadar, već iz drugog smjera leti novi balon i postaje jasno da ovdje nema povlaštenih. Ni djeca, ni roditelji, pa ni oni s fotoaparatom nisu bili pošteđeni.
Među "ratnicima" bio je i Nikola Matulić, koji je ove godine prvi put sudjelovao.
– Prvi put smo ovdje i pripremili smo oko 300 balona. Već tražimo najbolje pozicije za napad, kupili smo dobre balone, a kad potrošimo svoje, plan je ukrasti tuđe – govori.
Da će se jedna dječja igra pretvoriti u događaj koji danas okuplja toliko ljudi, prije pet godina nije mogao pretpostaviti ni organizator Jug Matković.
– Mi smo se kao dica uvijek ljeti igrali balonima i vodili te ratove. To bi trajalo danima, nekad i cijelo ljeto. Nikad nisi bio siguran kad će te netko pogoditi. Taman si doma u vrtu, jedeš nešto, a moraš biti spreman jer te netko može zasuti balonima. To mi je ostalo kao jedna od najljepših uspomena iz djetinjstva – prisjeća se.
Godinama kasnije njegova je majka kupila vodene balone njegovim nećacima, a oni su ga, dok je radio u kafiću, odlučili iznenaditi.
– Došli su do mene i počeli me gađati. Dva dana smo se lovili po parkingu, a onda je sestra rekla: "U petak u sedam je rat vodenim balonima". Rekli smo to prijateljima i svi su se odmah zagrijali za to.
Vojne pripreme
Pripreme su bile gotovo vojne.
– Jedni su uzeli kolica iz trgovine, napunili ih balonima i na njih nataknuli suncobran kao štit. Pet minuta prije početka osjećala se prava tenzija. Bilo nas je možda dvadesetak.
Prije početka otišli su upozoriti ljude koji su sjedili u parku.
– Rekli smo im da će tu za nekoliko minuta biti bojište. Gledali su nas zbunjeno pa pitali mogu li djeca sudjelovati. Rekao sam da mogu, ali na vlastitu odgovornost. Nema milosti prema nikome.
Na kraju su, kaže, upravo roditelji postali najžešći sudionici.
– Djeca, roditelji, turisti koji su se slučajno našli tamo... svi su završili u ratu. Mislim da su roditelji bili najluđi. Tada smo odlučili da ćemo ovo raditi svake godine.
Godinu poslije cijela je priča dobila i glazbeni nastavak. Organizatori su uspjeli dovesti bend Šo!Mazgoon, koji u Bobovišćima ima vjernu publiku, a jedan prijatelj toliko je vjerovao u ideju da je odlučio platiti polovicu troškova nastupa.
– Tada je bilo oko 150 do 200 ljudi. Počeli su dolaziti i ljudi sa strane, prijatelj nam je radio plakate i cijela je priča dobila neki svoj identitet, iako je još uvijek bila poluinterna. Svake godine rasla je sve više, a ove godine možda je čak i prerasla ono što smo priželjkivali – kaže Matković.
Koliko je manifestacija narasla, najbolje govori broj vodenih balona.
Organizatori su sami napunili oko osam tisuća balona, a već godinama vrijedi običaj da svaki sudionik donese i svoje zalihe.
– Procjenjujemo da je ove godine bačeno najmanje 25 tisuća baluna.
Problem čišćenja
No nakon svake bitke slijedi i onaj manje zabavan dio.
– Čim sve završi, krećemo s čišćenjem. Prvih godina sudjelovali su svi koji su ratovali. Ove godine došlo je puno ljudi sa strane pa je bilo teško svima prenijeti da nakon rata zajedno treba počistiti. Mi već dva dana čistimo okolo jer je ostalo dosta balona. Dogodine ćemo pokušati nabaviti megafon kako bismo odmah nakon rata pozvali ljude da ostanu i pomognu u čišćenju.
Osim ovoga, pravila gotovo da i ne postoje.
– U tome je i čar. Uvijek napišemo: "Nema milosti." I stvarno je nema. Bude djece koja se rasplaču, bude smijeha, bude svega. Jedino pravilo je da nema vodenih pištolja i sličnih naprava jer poanta je da se gađamo isključivo balonima – objašnjava.
Kako je manifestacija rasla, nastale su i prave "vojne postrojbe". Tako danas postoje Stivanke maške, Ložiška bonda i domaći Bobomax, a svaka ekipa u bitku ulazi sa svojom taktikom i velikim zalihama balona.
Sve je počelo s dvadesetak prijatelja koji su željeli oživjeti jednu uspomenu iz djetinjstva.
Pet godina kasnije Rat vodenim balonima postao je događaj zbog kojeg se u Bobovišća na Moru dolazi iz drugih dijelova Brača. A kada truba označi početak, jedno je sigurno – ako ste se našli u blizini, velike su šanse da ćete kući otići potpuno mokri.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....