Spomen na Gabrijela, Marka, Hrvoja, Dina, Ivana, Ivicu, Tomislava, Josipa, Antu, Karla, Antu i Marinka

Braćo,

tebi Hrvatu i Dalmatinče, domoljube i kršćanine, s naglaskom na tebi Hrvatice i Dalmatinko, domoljupkinjo i kršćanko, ja, sretnik, koji nisam – a ni dijete moje – utaman život svoj mladi izgorio u tamo nekakvom ognju od šibice i plamenu od travčice, tebi, brate i sestro, koji možda nešto znaš, ili tebi koja si nešto vjerojatno čula, tebi ovu poslanicu upućujem. Gledaj, nema ga, nema nas, nema nikoga među nama tko bi povjerovao kako su njih dvanaest vatrogasaca na Kornatima, pretposljednjeg dneva kolovoza Anno Domini 2007., zapalili se iznebuha po Duhu Svetomu kao zublja pa nešto kasnije ugasili se smrću živi sažgani u svojoj muci…

Bih li pretjerao reknem li da su ti ljudi živi ispečeni onako kako, poput zgodne šale u okrilju biblijske prispodobe mi radosno...