Puna vala idri, brodi, ljudi i jubavi, pisme i svitla...
Emocije na „N-tu”, oduševljenje dok se prati „Ples jedara i svjetla” carevali su u subotu navečer u Starom Gradu, u zaljevu dugom šest kilometara na otoku Hvaru, tijekom zadnje večeri manifestacije „Dani u vali 2026.”, međunarodnog festivala mora i mornara, događaja koji ima jedan cilj – očuvati maritimnu baštinu Jadrana.
A svjetla reflektora koja su obasjala starogradsku valu, uz ritam muzike, pratila su flotu od 52 broda koja su jedrila uvalom pred okupljenim mnoštvom. U jednom trenu je riva postala gledalište, „načičkali” su se ljudi uz rub, zaposjeli usidrene brodove, namjestili se na povišene pozicije kako bi što bolje mogli uživali u morskoj predstavi.
Vala je postala pozornica na kojoj su se izmjenjivali brodovi, bilo na jedra bilo na vesla, s jednim predznakom – sve drveni ljepotani!
Drveni ljepotani u ritmu muzike i svjetla
Koji u svojim godovima i rebrima broje mnogo godina, neki i preko stoljeća, a među njima i krasotica „Viktorija”, gajeta iz Slatina koja ima punih 175 godina i najstariji je brod na festivalu, a sa jedrom plavo-crvenim i Hajdukovim grbom, često je bila meta svih kamera na mobitelima iz publike.
- Pa ovo je fantastično! Oduševljeni smo, vidi onog malenog smeđeg broda, a šta je smišan ovaj na vesla, brzi su ovi na kuteru HRM-a, ni neretvanske lađarice nisu za bacit, vidi kako brzo veslaju... – čulo se sa svih strana dok je i staro i mlado pratilo pozorno prezentaciju tradicijskih plovila koja su u ritmu muzike jedrila unutar zaljeva.
Pa se „kočoperili” pred publikom i bljeskalicama kamera, napunjenih jedara prezentirali svoju ljepotu, gipkost, za zatim nakon sjaja reflektora nestali u mraku, pa se opet vratili u centar pozornosti brojnih gostiju kao i domicilnog stanovništva.
Prava gužva vladala je večeras u starogradskoj vali, a doznajemo kako je ovaj vikend prošao i u znaku popunjenosti smještajnih kapaciteta, premda je rujan na izmaku.
I tako su svi bili oduševljeni polusatnim jedrenjem prateći plovidbu gajeta, leuta, kurnatarice, batane, neretvanske lađe, guca, komiške falkuše, kaića, kutera HRM-a, talijanskih topo veneciano i scipion, korčulanki, te dubrovačke karake.
Prateći posade sa svih strana Jadrana, iz talijanske Venecije te kalafata Bokovac iz crnogorskog Bara, kao i pomoraca iz Pule, Opatije, Selca, Pašmana, Prvić Šepurine, Zlarina, Vodica, Betine, Jezera, Murtera, Opuzena, Komiže, Splita, Kaštela, Slatina, Trogira, Šolte, Hvara, Brača, Vrboske i naravno domaćini Staroga Grada.
I brzo je, barem po reakciji publike, prošlo tih pola sata svjetla, jedara i muzike.
Gromoglasnim pljeskom nagradili su posade, a onda se cijela priča „preselila” na Trg Tvrdalj gdje se nastavilo zabavljati uz koncert Petra Graše.
Grašo obožava lignjolov
- Radostan i sretan sam što sam večeras ovdje, prvo zato što je Hvar otok koji nosim u srcu odavno, drugo moja familija sa ženine strane su Hvarani, s druge strane djetinjstvo sam proveo u Starom Gradu jer moj prijatelj Marin ima kuću na otoku. Tako da kada prođem ovim ulicama, kroz ove kalete, vrate mi se neki mirisi djetinjstva, i sada s velikom radosti dolazim svirati na binu – direktan je bio splitski pjevač koji nam se referirao i na sam događaj očuvanja maritimne baština, u sklopu koje manifestacije je i došao održati koncert:
- More obožavam. A moj tata je jedrio sa djedom, dok sam ja više ribolovac, lignjolovac. Bacim peškafondo i ta dva-tri sata mira ne može ni jedan Tajland, Maldivi gdje se ljudi idu odmarati, meni zamijeniti. Nitko ne može platiti moju kuću i brod i kada bacim udicu.
A „udicu” onu pjevačku „bacio” je Grašo publici na dupko ispunjenom Trgu Tvrdalj, ispred dvorca Petra Hektorovića, pa su svi zajedno pjevali njegove uspješnice.
- Obilježavamo 30 godina moje karijere i neizmjerno mi je drago što je i Stari Grad ove godine na mapi naših koncerata – naglasio je Grašo i zapjevao svoju uspješnicu sa početka karijere, iz 1996. godine „Trebam nekoga”...
I tako je krenulo...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....