"Prošperin" u Jelsi nosi svoje ime u čast šjor Dobroniću, domaru knjižnice koji je 40 godina vodio gradsku kavanu i bio poznat po vrhunskoj kavi.
Navodno je pjena bila toliko gusta da se na nju mogla položiti kovanica bez da propadne u šalicu. Gospodin Dobronić, poznatiji po nadimku Prošperino, umro je 1945. i sa sobom ponio recept za čuvenu kavu.
Desetljećima kasnije "Prošperino" vodi ga Filip Matijević, iskusni ugostitelj iz Zagreba koji se oženio na otoku Hvaru i osnovao obitelj u Starom Gradu. Ugostiteljski prostor nalazi se u zgradi drevnog Obćinskog doma koja je izgrađena 1895. godine.
Jedna od prepoznatljivih vizura Jelse broji 129 godina u životnom kalendaru što znači da je prostor više od triput stariji od konobarica koje u njemu rade, jer je njihov zbroj godina samo 41. Postavili smo mladim, simpatičnim curama nekoliko pitanja dok je jedna od njih "letala" na dva štekata, a druga iza šanka ostvarivala želje gostiju.
Kako se zovete i odakle dolazite?
- Lorena iz Kostajnice. Aleksandra, isto iz Kostajnice.
Već ste radile zajedno?
- Jesmo, u Austriji. Može se reći da smo i odrasle skupa. Živimo jedna blizu druge.
Kako vam je raditi u "Prošperinu"?
Aleksandra: Super. Sve mi se sviđa, nije mi stresno.
Lorena: Ludo i nezaboravno i imamo najboljeg voditelja ikad, haha!
Aleksandra: ...i najzabavnijeg kuhara!
Posjećuju li bar više domaći ili stranci?
- Pola-pola, kao sladoled.
Što gosti najčešće piju?
- Kave i cijeđene naranče - kaže Aleksandra, dok Lorena dodaje da je "espresso s kap ladnog" nešto što često čuje kao narudžbu, a od toga joj se diže kosa na glavi jer je "espresso s kap ladnog" zapravo "mala s hladnim".
- Tijekom popodneva više idu kokteli i vino. Najčešće se naručuju klasični kokteli, a od vina bijelo "Cesarica" i crno "Jubov". Od vina većinom idu etikete vinarija "Carić" i "Tomić".
Koja je najluđa narudžba za kavu koju ste dobile u Jelsi?
- Mala kava u veliku šalicu s toplim mlijekom, bez pjene i malo hladnog mlijeka. I "daj mi kavu pola-pola. Pola hladno, pola toplo mlijeko".
Ljudi dobro reagiraju na vas. Što mislite zašto?
Lorena: Zato što sam luda.
Aleksandra: Ja sam uvijek ona smirena i nasmijana cura što se ljudima vjerojatno sviđa.
Sviđaju li vam se momci po otoku i zašto?
Lorena: Pa ne znam, previše su napadni.
Aleksandra: Samo mi se jedan svidio. Čudno mi je što su svi mladi i oženjeni i imaju djecu.
Upucavaju li vam se češće stariji ili mlađi muškarci na otoku?
Aleksandra: Meni se niko ne upucava… Samo dedeki.
Lorena: Uff… I mlado i staro. I oženjeno i neoženjeno.
Jeste li već pronašle najdražu plažu?
Aleksandra: Vidjela sam po slikama, ali mi se umorna s posla ne da baš ići do tamo iako ima stvarno lijepih plaža.
Lorena: Meni je sve dobro...
Što je na otoku Hvaru lošije nego ste očekivale?
- Nenormalne cijene u pekarama i nema normalnog bureka s mesom. I napojnice bi mogle biti veće.
Što vam smeta u Jelsi?
Lorena: Prenapeto mi je kad likovi hodaju bez majica po gradu. Dođe mi da se bacim u more od muke. Ili kad mi Dalmatinci ne daju da im pokupim praznu šalicu kave sa stola.
Aleksandra: - Možda malo više mjesta za mlade da imaju gdje izaći.
Smetaju li vam bageri koji su do prije koji dan bili u gradu?
Lorena: Više mi smetaju jahte koje plove bez mene, haha!
Što vas nervira kod Dalmatinaca?
Lorena: Što misle da sam hobotnica s osam ruku pa me zovu da naplatim i odnesem i donesem i sve u isto vrijeme.
Aleksandra: Ovi mladi su jako umišljeni. Baš su narcisi. Prevelik ego imaju. I kad nisu u pravu, misle da jesu.
Lorena (u letu): ... i piju kavu 12 sati!
Što je na otoku Hvaru bolje nego ste očekivale?
Aleksandra: Sve mi je bolje nego sam očekivala.
Lorena: Ljudi su puno "lakši" nego na kopnu.
Planirate li ostati ovu zimu na otoku?
Lorena: Ne.
Aleksandra: Da. Već sam sve dogovorila.
