Kaprije je ženski otok. I to ne od jučer! Oduvijek! Uvjerava nas Ruža Radovčić, kojoj je osamdeset devet godina. Tko zna ako ona ne zna!
- ‘Mi poljoprivrede nismo imali. Ode je sami kamen, pa su ljudi išli navigati, vani raditi, a žene su bile sve, cila familja – i muž i žena! Moj muž je plovija na Jugoliniji, a ja san gojila dvoje dice! Bila san u Šibeniku s njima, kad su išli u školu, ali san jopeta putovala i iz Šibenika na Kaprije, uvik.
Kopati, raditi, graditi misto, telefon smo sami stavili u kuću, struju smo sami mećali, radne akcije smo davali, puste nadnice i žurnate, mulo smo napravili, rivu. Pijesak smo nosili, cimenat, vriće, na ruke sve, mišali na škip i motiku. Sve mi, žene.
Po deset žena je ode mišalo maltu, na motiku, da bimo imali nešto, da bi brod...