
Da ste jučer popodne prošetali Hvarom, ne biste znali da je u tom gradu prije dva dana došlo do nečega što je prvo djelovalo kao ekološka katastrofa, no ispostavilo se da šteta nije toliko velika pa je događaj okarakteriziran kao ekološki incident. Slabo održavani spremnik pumpe u Križnoj Luci koja radi preko 50 godina puštao je dizelsko gorivo u žalo i more. Sve službe izašle su na teren, građani su bili bijesni. Službe još rade, građani se ne smiruju, traži se izmještanje pumpe.
A jučer, u centru grada, nitko nije znao zašto se na plaži u Križnoj Luci sunčaju dva bagera. Nismo htjeli previše ispitivati kako ne bismo bespotrebno širili vijest o incidentu koji već djeluje kao lanjski snijeg, barem kada su u turisti u pitanju.
Hvarom hodaju obitelji, parovi i prijatelji
Hvarom su šetale razne generacije, a prvi koji su nam upali u oko su bili mladi Englezi, gosti s legendarnom reputacijom. Primjerci koji su uživali u popodnevnom suncu na pjaci odudarali su od stereotipa. Sjedili su, pili i gladili mobitele, ali pristojno. Nije ih bilo ni za čuti. Nekoliko stolova dalje su dva starija bračna para testirala domaće vino i pivo. Na mandraču je vođa neke malo veće ekipe mladih ljudi objašnjavala neki plan. Bilo je tu puno mahanja rukama i nismo vidjeli gdje su otišli, no pozorno su slušali svaku riječ svoje predvodnice.
Teškom mukom smo se odvojili od štekata Pjaca i uputili se napraviti đir rivom. Još Hvar nije procvjetao skroz, no situacija je živa, ljudi se kreću, čuje se šušur. Restorani otvaraju, štandovi se pune… Pod rivu su se vratile jedrilice, na jedrilicama nisu mladi Englezi koji se bude s dva promila nego obitelji, kao i prije 20 godina. Na jednoj su četiri dječaka sjedila na krmi, gledala prolaznike i igrala video igrice. Oličenje spokoja i bezbrižnosti… Nismo ih fotografirali jer roditelji nisu bili u vidokrugu.
Eto kako se gosti osjećaju u Hvaru, nemaju problem s tim da ostave dječake u najnestašnijim godinama same na palubi. Pa zar to nije jedan od najvrjednijih razloga zbog kojih bi netko iz velegrada, u kojem djetetu mora ugraditi uređaje za praćenje u svaki đon, odabrao Hrvatsku i Hvar?
Hvar pun trabakula
No kada prođete prvi dio rive, shvatite da se tu ipak nalazi manje jedrilica nego trabakula za krstarenja. Njih je jučer u hvarskoj luci bilo 16. Slovima - šesnaest. I s njima se dugo bore u Hvaru, a i drugim mjestima, jer dovode goste koji u gradu vrijednom nekoliko mjeseci istraživanja dobiju samo jedan dan. Za neke goste je to idealan način putovanja, na lijepom su brodu, prođu više mjesta u Hrvatskoj, a ne moraju misliti o iznajmljivanju smještaja. Za Hvar su takvi gosti korisni jer posjete trgovine i restorane, no u gradu punom privatnih iznajmljivača, plutajući hoteli su konkurencija. Ali ni to nije ogroman problem, apartmani imaju goste, u srcu sezone bi se i limenka Kaltemberga iznajmila za bar 50 eura noć. Najveći problem vezan za trabakule nije to što oduzimaju goste apartmanima i hotelima već još jedan “što ako…” koji nadamo se nikada neće postati “upozoravalo se…”
Što ako se dogodi nekakva nesreća na četvrtom od 8 trabakula u redu? Smrad hlapljivog dizela je otišao za dva dana. Bilo kakva nesreća koja bi dovela do panike u luci, što bi bilo neizbježno u situaciji u kojoj su brodovi puni ljudi i goriva vezani jedan za drugog, zaudarala bi mnogo duže. A imaju stari Hvarani dobru poslovicu za to… “Pomalo prošekon!” Nije prošek loš, ali u svemu treba imat mire.
Komentari (0)
Komentiraj