Prapovijesni jelovnik Bračana nije sadržavao ribu, nego ovce, jelene i - dabrove!

Prapovijesna arheološka nalazišta, osobito ona uz obalu, znaju počesto ugodno iznenaditi i svjedočiti o vremenu i civilizacijama za koje se mislilo da s tim lokalitetima nikada nisu bili u izravnom dodiru. Međutim, upornost, znanje i entuzijazam arheologa znaju biti jači od svih izazova, a oni godinama  daleko od svjetlosti reflektora i očiju javnosti uporno kopaju i skupljaju kamenčić po kamenčić u svojevrsni mozaik povijesnih i kulturoloških činjenica.

Tako je bračka gradina Rat jedno od ključnih nalazišta za razumijevanje jadranske prapovijesti. Nalazi se na zapadnoj obali otoka Brača, na istoj uzvisini na čijoj je je osojnoj strani izraslo naselje Ložišća. U neposrednoj je blizini uvala Vičja luka, jedno od mitskih mjesta u predaji otočana, a u kojoj su prije više od stotinu godina pronađene grobnice lokalnog predgrčkog stanovništva.

Kontinuitet naseljenosti

Činjenice su potvrdile da je lokalitet Rat, kao naselje, s uvalom Vičja luka, kao pristaništem, bio važna točka u mreži jadranskih komunikacija u prapovijesti i jedna od početnih točki Jadranskog otočnog mosta, pomorske rute koja preko srednjodalmatinskih otoka putem Palagruže vodi do poluotoka Gargana na talijanskoj obali. S te pozicije bilo je moguće kontrolirati put s mora prema kopnu, kroz Splitska vrata. Važnost ovih dvaju lokacija za arheologiju srednje Dalmacije je jako visoka, što je prepoznato u struci, no unutar kulturne baštine otoka još uvijek ne zauzimaju zasluženo mjesto.

Uvod je to u priču odnosno edukativno predavanje o ovoj zanimljivoj i nikada do kraja istraženoj temi koju će zagrebačkoj publici ovoga petka u Arheološkom muzeju ispričati Vedran Barbarić, izv. prof. na  Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Splitu. Riječ je o arheološkom blagu Brača koje otkriva tisućljetne tajne. Značaj ovoga lokaliteta je izuzetan za razumijevanje dugog kontinuiteta naseljenosti na otoku Braču.

Predavanje nosi naziv: „Ima li života prije Rima, Vičja luka i Rat na Braču, u kontekstu jadranskih komunikacija“. Dio je to ciklusa znanstveno-popularnih predavanja koja prate izložbu „ Vrhovi dubina – podvodna baština Splitsko-dalmatinske županije“, a ona će nakon Zagreba biti predstavljena u Zadru.

Zašto su se upravo na tim lokacijama formirali naselja na otoku - upitali smo, uoči predavanja, prof. Vedrana Barbarića koji je po majčinoj  lozi – Bračanin.

- Novija istraživanja pokazuju da se na ovom prostoru život odvijao od ranog neollitika pa sve do ranog rimskog razdoblja. Ako promotrimo prirodne karakteristike ovih lokacija i razmislimo o dinamici razvoja civilizacije u prapovijesti, bilo je gotovo neminovno da će se ovdje formirati naselje koje će iskoristiti sve prednosti koje prostor nudi.

Mjesto je to koje je dobro povezano s unutrašnjošću i plodnim površinama Dračevskog i Nerežiškog polja, a lokacija ima sjajne prirodne obrambene karakteristike, što je u vrijeme posljednja dva milenija prije Krista bilo jako bitno.

Veliki dolac, koji čini prirodnu barijeru prema sjeveru, zapravo je ocjedna formacija za navedene površine u unutrašnjosti i kroz njega, na našem „otoku bez vode“,  uvijek postoji barem minimalni dotok vode prema Vičjoj luci. Tamo, pak, imate uvalu, zaštićenu od pogleda i od vjetrova. Zapravo, u pitanju su vrata u svijet, onaj u neposrednom susjedstvu, na otocima i kopnu ali i onaj jadranski i mediteranski. Dakle, dobro ste pozicionirani i lokalno i regionalno, kaže Barbarić.

Don Franini zapisi

Arheološkim nalazima iz Vičje luke i s Rata bavili su se dobro poznati pojedinci iz kulturnog života prve polovice 20. stoljeća što najbolje svjedoči o njihovom značaju. O nalazima s ove lokacije prvi  je pisao don Frane Bulić, koji je Rat i Vičju luku obišao 1899. godine u pratnji nikog drugog doli – pjesnika Vladimira Nazora, tada mladog studenta.

Mještani su mu tom prilikom prenijeli zanimljive informacije o slučajnim nalazima koji su na svjetlo dana izlazili 70-ih godina 19. stoljeća, prilikom pripreme terena sa sadnju vinograda.

Don Frane je zapisao kako su težaci na Ratu „…premještali velike kamene gromade i pritom nalazili ulomke starih posuda…“, a u Vičjoj luci mjestimično nalazili grobove s metalnim predmetima, koji nam većinom danas nisu poznati.

Na isti su način 1907., veli arheolog Barbarić, pronađene grobnice iz kojih potječu nalazi koje se danas mogu vidjeti u Arheološkom muzeju u Splitu, brončane kacige i nazuvci, nakit lokalnog karaktera, uvozne posude iz grčkog svijeta i one domaće proizvodnje.

Vrijedne ruke tadašnjeg težaka Frane Rakele pronašle su ih na zemljištu u vlasništvu poznate obitelji Capogrosso koja je, pored dosta zemlje na ovom dijelu Brača i ljetnikovca u Sutivanu, posjedovala i kuću u Splitu, iza Gradske vijećnice. Upravo je u tom razdoblju, uslijed eksplozije vinikulture, krajolik otoka doživio najintenzivnije promjene.

Tu činjenicu, tvrdi naš sugovornik, valja imati na umu kada razgovaramo o vrijednosti ovakvih arheoloških lokaliteta jer oni nisu samo nalazišta vrijednih arheoloških artefakata, već i spomenik trudu dalmatinskih težaka u povijesnoj epizodi koja je završila tragičnim ishodom, propašću vinikulture i masovnom prekomorskom emigracijom.

Djelatnici Filozofskog fakulteta u Splitu vršili su istraživanje na Ratu 2007., 2008., 2010. i 2014. godine. U manjim ekipama, veli prof. Barbarić, sudjelovali  su stručnjaci i studenti iz Splita, Zagreba i Zadra, ali i iz Italije i Austrije.

Stručnjaci iz Colorada

- Nakon nešto dužeg perioda u kojem smo se pokušavali ekipirati i pronaći strateškog partnera i potrebne financije, pridružili su nam se stručnjaci sa Universitiy of Colorado Boulder te su sa svojim studentima zajedno s nama prionuli intenzivnijem radu. Tijekom tri godine, 2022.-2024., na Ratu se istraživali na više lokacija i došli do značajnih spoznaja.

Bili ste voditelj istraživanja gradine Rat, pa možete nam iz prve ruke, navesti do kojih ste novih spoznaja i otkrića došli?

Na platou gradine smo istraživali slojeve brončanoga doba, četiri faze života s ostacima kuća, s podnicama od nabijene zemlje i zidovima od pruća, šiblja i gline. Uz to ide velika količina nalaza ulomaka keramičkih posuda, nekih prilično dobro očuvanih, domaće proizvodnje, ali i nekih koje su na Rat dopremljene sa suprotne obale Jadrana.

Pronalazimo velike količine životinjskih kostiju i školjaka, ali jako malo ribe. Živjeli su od stočarstva, prvenstveno uzgoja ovaca i koza. Dopunu su imali u lovu, gdje nalazimo kosti jelena koji su u brončanom dobu još uvijek prisutni na Braču ili, pak, životinja koje su nešto više „egzotične“ za ove prilike, kao slatkovodne kornjače ili dabra.

Arheobotanički materijal u ovoj fazi istraživanja pokazuje prilično slično stanje vegetacije kao što je to i danas. Pored slojeva iz brončanog doba, značajni su nalazi izašli na svjetlo dana kada smo na padini naselja, upravo na prostoru kojeg su težaci u 19. st. terasirali za sadnju vinograda, pronašli ostatke željeznodobnih zidina.

Mjestimično sačuvani u dva do tri reda, izgrađeni od priklesanih kamenih blokova, ovi su blokovi prvi vidljivi trag izvorne zidine ovog naselja višetisućljetne povijesti.

Zidine na površinu!

U skoroj budućnosti, u suradnji i uz suglasnost nadležnih tijela te uz suglasnost vlasnika ovog terena (kojemu se ovim putem još jednom zahvaljujemo) plan je dio ovih zidina ostaviti vidljivim na površini. Na taj bi način otvorili mogućnost prezentacije obiju faza ovog iznimnog lokaliteta, za kojeg vjerujemo da može postati značajan arheološki park i mjesto edukacije, suradnje i volonterstva.

Koji su po vama najvrjedniji i najstariji arheološki nalazi? Do sada je po svemu prednjačio Škrip koji se smatrao najstarijim naseljem na otoku?

- Najstariji nalazi ovdje potječu iz ranog neolitika, nalazi lončarije impresso stila (otprilike 6. milenij pr. Kr.), a nakon toga postoji slijedivi trag stanovnika sve do rimskog osvajanja. Naselje na Ratu, kojem je Ložišće slijednik, tako se pokazuje najstarijim bračkim naseljem.

U literaturi je to, po tradiciji, Škrip, no znanost je tu da nas iznenadi novim spoznajama, a na nama je da ih uvažimo i nađemo im mjesto. Pored navedenog, u Vičjoj luci je 1957. godine u istraživanju Arheološkog muzeja u Splitu pronađen najstariji primjerak novca do danas pronađen na tlu Hrvatske.

Nadalje, s Rata potječe do danas najstariji indirektni dokaz tkanja u Dalmaciji, kalemi i igla iz 18. stoljeća prije Krista te najstarija amfora, iz 6. st. pr. Kr. Svim ovim naj koje ovo nalazište nosi možemo pridodati i najbolje do sada poznate sačuvane arheološke slojeve na nekoj gradini u otočnom dijelu Dalmacije.

Prezentacije za djecu

Što vas dalje čeka?

- Istraživanje nastavljamo, uz potporu Splitsko-dalmatinske županije kroz program arheološkog turizma, s ciljem definiranja otvorenih arheoloških pitanja i konačne prezentacije arheološkog lokaliteta. Predano radimo na obradi nalaza, kako bi objavili rezultate i učinili ih dostupnim znanstvenoj i široj javnosti.

A najvažniji zadatak nas tek čeka, dužni smo svoja saznanja dati na sud bračkoj školskoj djeci u Ložišćima i Milni i naći načina kako da ovaj baštinski lokalitet učinimo dijelom obrazovnih procesa.

Do sada smo u nekoliko navrata organizirali radionice i prezentacije za školsku djecu i javnost, no vjerujemo kako je to tek početak jer bez uključenosti domaćeg stanovništva sav posao koji radimo ostaje nedovršen.