Uvod: "Promatram ove šume bora, ove pinije što doslovno se kupaju u moru i hvalim Boga, "Jadroliniju", slab signal i daljine na ovom miru. A vi nećete pogriješiti ni u Priježbi, ni u Prižbi, ni u Prišćapcu, a bogme ni na Prežbi. Idite onamo. Lomite jezik. Liječite dušu. Stvarajte unutarnje slike! Najdragocjenije su na svitu cilom! Na pučinu! Na pučinu!"
Ne, nije šala. Tako mi se ljeto poklopilo. A ljetujem "mimo svita". Što će reći red Šipana, red juga Korčule, red Lastova. I onda zanimljiv semantičko-toponimski fenomen.
Sve zvuči kao da je netko oprao šake u moru i izmislio riječi koje same od sebe plutaju. Priježba, Prižba, Prišćapac, Prežba… Kao da je more jedno veliko jezično korito, a toponimi riječi koje su isplivale kad je čovjek prvi put bacio mrežu, usjekao ma...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....