Afera ‘Bombon‘: vlasnica objekta nam otvorila karte, otkrila što se dogodilo kobne večeri i zašto je ušla u apartman

Ako slučajno niste čuli, toy pudlica Bombon pobjegla je iz vile u Gdinju na Hvaru i za njom se već danima intenzivno traga. Vlasnici su očajni; pokušali su sve što su mogli, a na teren se izlazilo čak i s termalnim dronovima. Nagrada za njezino pronalaženje rasla je kako je vrijeme odmicalo, a zaustavila se na iznosu koji prosječni načelnik u Hrvatskoj dobije svakog mjeseca da bi pio kavu s rođacima…

No 3000 eura nagrade nije bilo dovoljno jer psa do sada nitko nije uspio pronaći. Daj Bože da Bombon, kad se sve slegne, opet dođe u vilu iz koje je pobjegla – to joj je ipak zadnje mjesto koje je povezuje s njezinim vlasnicima.

Međutim, dok su neki pomagali tražiti Bombon i izražavali zabrinutost za psa, mnogi su se okomili na vlasnicu vile.

I to se može razumjeti; ljudi su osjetljivi na pse (neki ih zovu i djecom), a ujedno su i lijeni sisavci, što znači da ne vole uzalud trošiti energiju. Moderan čovjek u prosjeku najviše od svega mrzi trošiti energiju na razmišljanje koje zadire ispod prvog sloja. Danas ljudi razmišljaju onako kako petogodišnjaci jedu rođendanske torte: prstom poližu glazuru i po tome osude cijelu tortu..., iako je zapravo nikada nisu ni probali.

Pa su tako vlasnicu vile iz koje je pas pobjegao odmah okarakterizirali kao osobu koja zadire u tuđu privatnost, gleda svaki cent i gasi klimu u apartmanu, odnosno kao nemarnu glupaču koja je mirno sjedila dok je pas trčkarao divljinom.

Izgleda da je istina ipak bitno drukčija. Vlasnica vile odlučila je iznijeti svoju stranu priče, a njezina nam je odvjetnica poslala ispravak informacija koji prenosimo u cijelosti.

Vlasnica je otvorila vrata da smiri psa. Nije sjedila skrštenih ruku satima

U članku Slobodne Dalmacije od 11. kolovoza 2026. godine pod naslovom "AFERA BOMBON ‘Vlasnica objekta iz Gdinja napravila nedopustivu pogrešku‘; smijete li ući u apartman dok su turisti vani?‘,  objavljen je bitno nepotpun prikaz okolnosti koje su prethodile bijegu psa Bombon iz smještajnog objekta u Gdinju, kao i postupanja vlasnice smještaja nakon njegova bijega. Nije točna ni u članku prenesena tvrdnja da je vlasnica nakon bijega psa "satima šutjela obitelji".

Vlasnica smještaja toga je dana osobno dočekala goste te je s njima provela više od dva sata. Tijekom druženja gosti su je pozvali da im se pridruži u nastavku večeri. Dogovoreno je da oni krenu taksijem, dok će ona još kratko ostati na nekretnini kako bi smjestila vlastitog psa u automobil, uzela svoje stvari i potom krenula za njima.

Prema tome, nakon odlaska gostiju vlasnica smještaja nije se nalazila na nekretnini bez njihova znanja, već je ondje ostala uz njihovo znanje i prema prethodnom dogovoru.

Dok se još nalazila na nekretnini, čula je psa Bombona, koji je nakon odlaska svojih vlasnika ostao u kući, kako izrazito uznemireno cvili i plače. Upravo je to bio razlog zbog kojega je otvorila prostor u kojemu se pas nalazio – željela ga je pokušati umiriti. Prilikom otvaranja vrata pas je istrčao.

Vlasnica smještaja nije ušla u prostor radi pregleda stvari gostiju, kontrole apartmana, provjere klimatizacije niti radi traženja ili uzimanja bilo kakvih predmeta, već isključivo zbog izrazito uznemirenog psa kojeg je čula.

Nakon što je pas istrčao, vlasnica smještaja odmah je krenula za njim pokušavajući ga uhvatiti. Potragu je nastavila najprije pješice, a potom automobilom. Tijekom potrage psa je opet ugledala u blizini kuće i još jednom ga pokušala uhvatiti, no pas je ponovno pobjegao, nakon čega mu se izgubio trag.

Stoga razdoblje nakon bijega psa nije bilo obilježeno pasivnošću, ignoriranjem događaja ili njegovim skrivanjem. Naprotiv, vlasnica je psa neposredno nakon bijega intenzivno pokušavala pronaći i uhvatiti.

Nije točna ni tvrdnja da je nakon nestanka psa "satima šutjela obitelji".

Iz sačuvane evidencije poziva proizlazi da je vlasnica smještaja gošću prvi put pokušala izravno nazvati već u 21.46. Budući da se ona nije javila, ponovno je pokušala stupiti u kontakt s njom u 22.07. Na koncu, u 22.30 o nestanku psa obavijestila je i policiju.

Nakon što s vlasnicom psa nije uspjela stupiti u izravan telefonski razgovor, pokušala je uspostaviti vezu preko osobe koja se nalazila u njezinu društvu. Toj osobi je u 22.33 poslala poruku sa zamolbom da je netko nazove. Minutu kasnije, u 22.34, s njom je uspostavljen telefonski poziv, ali je zbog slabog signala veza kratko trajala. Vlasnica smještaja potom joj je u 22.37 ostavila glasovnu poruku, a u 22.43 i tekstualni zapis u kojem je pojasnila situaciju, izrazila žaljenje zbog događaja i navela da se trudi pronaći psa. U 22.50 zaprimila je odgovor: "Dolazimo brzo".

Prema tome, trenutak u kojem je obitelj stvarno saznala za nestanak psa ne opravdava tvrdnju da je vlasnica smještaja do tada o svemu "šutjela".

Vlasnica smještaja iskreno žali zbog nestanka Bombona i svega što njegovi vlasnici prolaze te se nada da će pas biti pronađen. Ovim ispravkom ne želi umanjiti njihovu zabrinutost, već isključivo omogućiti da javnost bude upoznata s činjenicama koje u prvotnom članku nisu bile objavljene, a koje su bitne za cjelovito razumijevanje događaja i njezina postupanja.