Prvo izdanje Handball Sun kampa pokazalo je da Jelsa ima potencijal postati novo prepoznatljivo mjesto na karti hrvatskih rukometnih kampova. Tijekom sedam dana oko 85 djece treniralo je pod vodstvom osam mentora i trenera, a uz svakodnevne treninge organizirani su izleti, druženja s hrvatskim reprezentativcima, večernji programi i brojne druge aktivnosti koje su kamp pretvorile u puno više od običnog sportskog okupljanja.
Među mentorima bili su hrvatski reprezentativci Marin Jelinić, Lovro Mihić, Šime Ivić, Marin Šipić, Ante Kuduz, Zlatko Raužan i Tonći Ivanišević, dok su trenažni dio vodili Tomislav Radnić, Matija Dragojević i Luka Baković.
Organizator Jure Fistonić postao je heroj među djecom na otoku jer im je doveo zvijezde da s njima dijele svoje znanje stečeno po najborbenijim parketima svijeta. Tako je to u malim sredinama. Sve ovisi o volji pojedinca, o nečijoj želji da svijet oko njega bude bolji. Jure Fistonić je jedan od takvih, a ideja o kampu već mu se neko vrime "šufigavala" u mislima.
Nadmašilo očekivanja
– Ideju za organizaciju Handball Sun kampa imao sam još prije nekoliko godina, ali dok sam još aktivno igrao rukomet, jednostavno nisam imao dovoljno vremena posvetiti se organizaciji na način na koji sam želio. Prošlog ljeta, kada sam vidio da se kamp koji se ranije održavao više neće organizirati, odlučio sam da je pravo vrijeme da krenem u realizaciju svoje ideje. Od samog početka veliku podršku imali smo od Općine Jelsa te Rukometnog kluba Jelsa, a posebno bih zahvalio Grgi Matkoviću i Mateju Mileti, koji su nam svojim angažmanom i pomoći uvelike olakšali organizaciju prvog izdanja kampa.
Prvo izdanje Handball Sun kampa nadmašilo je sva naša očekivanja. Djeca su bila iznimno motivirana, treneri su odradili sjajan posao, a posebno me veseli što su se naši reprezentativci aktivno uključili u rad s djecom i prenijeli im svoje znanje i iskustvo.
Jako smo zadovoljni i svim popratnim sadržajima koje smo organizirali, posebno aktivnostima na jelšanskoj rivi te druženjima djece s našim reprezentativcima, jer upravo su takvi trenuci dodatno obogatili cijelo iskustvo i stvorili uspomene koje će djeca dugo pamtiti. Naravno, kao i nakon svakog prvog projekta, uočili smo nekoliko sitnih detalja koje ćemo dodatno unaprijediti za sljedeću godinu. Upravo nam je cilj da iz godine u godinu podižemo razinu organizacije kako bi Handball Sun postao jedan od najboljih rukometnih kampova u regiji.
Nakon razgovora s Fistonićem čekali smo u svlačionici, a rukometaši su dolazili da kratko porazgovaramo. Na stranu njihovi sportski uspjesi i veličina u sportu kojim se bave, svaki od tih ljudi djeluje kao netko s kim bi bilo gušt popiti kavu. Svatko od tih ljudi i svi treneri koji su bili tamo odlični su uzori djeci, ne samo na kampu u Jelsi.
Velik broj djece
Jedan od mentora bio je Marin Jelinić, hrvatski reprezentativac iz Metkovića koji nastupa za mađarski Pick Szeged. Istaknuo je kako se rado odazvao pozivu prijatelja Jure Fistonića jer uvijek podržava hrvatske rukometne kampove, posebno one koji se organiziraju u manjim sredinama poput Jelse. Prisjetio se da su njegovi uzori bili Mirza Džomba, Ivano Balić, Patrik Ćavar, Nikša Kaleb, a kasnije Manuel Štrlek i Domagoj Duvnjak. Smatra kako današnja djeca u sadašnjim reprezentativcima imaju nove uzore te vjeruje da su dvije osvojene reprezentativne medalje ponovno potaknule djecu da se upisuju na rukomet i ponovno igraju na ulicama, kao što je to činila njegova generacija.
Na kampu je radio i Lovro Mihić, lijevo krilo poljske Wisłe Płock i hrvatski reprezentativac. Kaže kako mu se Fistonićeva ideja svidjela od samog početka te da je želio dati svoj doprinos radu s djecom. Ugodno ga je iznenadilo što je već prvo izdanje okupilo toliko velik broj djece i što je organizacija bila na razini koju nije očekivao za prvi pokušaj. Posebno ga veseli što interes postoji i izvan Hrvatske.
Naglašava kako su uvjeti u Jelsi izvrsni, čak kvalitetniji od onih u kojima treniraju brojni klubovi višeg ranga. Djeci je pokušavao ukazati na osnovne tehničke elemente koje je najvažnije usvojiti u najranijoj dobi, a smatra kako se danas prerano kreće sa specijalizacijom po pozicijama te da bi djeci trebalo dopustiti više slobode u igri kako bi razvila što kvalitetniju rukometnu bazu.
Šime Ivić, desni vanjski koji je prošle sezone igrao za grčki Olympiacos, a tijekom bogate karijere nastupao i za Solin, Nexe, Nantes, Wisłu Płock, klubove u Bjelorusiji te četiri godine u njemačkoj Bundesligi i dvije godine u Francuskoj, djeci je prenosio iskustva stečena u gotovo svim najjačim europskim ligama. Smatra da je Bundesliga najzahtjevnija liga na svijetu jer u njoj nema laganih utakmica, pune su dvorane i razina profesionalizma najveća je koju je doživio, iako takav ritam ostavlja vrlo malo vremena za privatni život i obitelj. Za grčki rukomet kaže kako je natjecateljski nešto mirniji, ali da rivalstvo između najvećih klubova često prelazi sportske okvire.
Premalo cijenimo reprezentativce
Posebno ga je razveselio rad s djecom u Hrvatskoj nakon dugog niza godina provedenih u inozemstvu. Kaže kako je lijep osjećaj ponovno raditi s djecom koja govore njegov jezik te vjeruje da će Jelsa zbog svoje lokacije, infrastrukture i sadržaja postati sve privlačnija mladim rukometašima. Ističe i kako Hrvatska često premalo cijeni svoje reprezentativce, zbog čega smatra da je ovakav kamp odlična prilika da djeca izravno uče od igrača koje će kasnije gledati na velikim natjecanjima.
S djecom je radio i Marin Šipić, hrvatski reprezentativni pivot koji nastupa za švicarski Kriens-Luzern. Prisjetio se kako je i sam kao dječak volio odlaziti na rukometne kampove, a dodatni motiv za dolazak bio mu je mlađi brat koji je nakon vlastitih kampova mjesecima prepričavao doživljaje i nova prijateljstva. Upravo zato želio je i današnjoj djeci omogućiti slično iskustvo. Kaže kako se tijekom treninga jasno vidi koliko su djeca sretna što mogu trenirati s reprezentativcima koje inače gledaju na televiziji te vjeruje da će kamp iz godine u godinu nastaviti rasti.
Jedan od trenera bio je Tomislav Radnić, trener RK Trogir, koji je u Jelsu stigao zajedno s Matijom Dragojevićem i Lukom Bakovićem. Smatra kako je već prvo izdanje pokazalo da kamp ima veliku budućnost, posebno zato što su se u rad uključili hrvatski reprezentativci, što djeci predstavlja dodatnu motivaciju. Ističe kako je riječ o važnom projektu ne samo za RK Jelsa, nego i za cijeli otok Hvar.
Među polaznicima vidi dosta talentirane djece, ali naglašava da talent nije presudan ako ga ne prati rad, upornost i kontinuirani trening. Upravo u toj kombinaciji vidi mogućnost da netko od današnjih polaznika jednog dana postane hrvatski reprezentativac.
Nikad se ne zna. Možda će za 10 godina Šipić i Jelinić, umorni od pustih utakmica, sjediti negdje i gledati Hrvatsku na svjetskom prvenstvu i možda tamo bude igrao netko od polaznika kampa u Jelsi. "E! E! E! Vidi ovoga maloga. Sićaš se kad san mu bija pokaza ovu fintu na kampu u Jelsi", reći će Šipić. "Daj, sinko, šta si mu ti pokaza, ja san ga to naučija", odgovorit će možda Jelinić i tu će krenuti prijateljska svađa o tome tko je više pomogao nekoj novoj zvijezdi hrvatskog rukometa, koja možda nikada ne bi zasjala da nije bilo volje pojedinca i podrške zajednice.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....