Fešta vina je završila, 74. po redu, vrhunac je bio u subotu navečer kad je cijelu Jelsu rasplesala Vesna Pisarović, ali do njenog nastupa mi smo već bacili nekoliko đireva po Jelsi i guštali u vinu, razgovoru s prolaznicima i vinarima.
Zaustavili smo se i progovoriti dvije-tri riječi s braćom Pavičić i pitali s čime su došli te kakva će biti ova jematva.
– Berba se čini jako dobrom, bit će dobri sladori, bit će malo manje količine, ali nadam se da će biti jako dobra ove godine. Ponosni smo što je naš pošip selekcija ocijenjen kao najbolji pošip ove godine na ocjenjivanju Fešte vina, to vino je osvojilo istu nagradu u istoj kategoriji na Sabatini i na vinskom klubu u Zagrebu, u "Sheratonu", proglašeno je za najbolje bijelo vino Hrvatske – pohvalili su nam se meštri od vina iz Vrbanja, a mi smo se okrenuli meštru od vina iz Svirača, vlasniku vinarije Bell‘Iakov, Mariju Cariću.
– Ove godine posjetioci fešte vina imaju priliku prvi put kušati bijelo vino s Hvara koje je osvojilo Decanterovo zlato. Radi se o vinu Aurum Dalmacije, vinarije Bell‘Iakov, koje je kupaža prča, pošipa i maraštine, odležane šest mjeseci na talogu u novim baricima od slavonskog hrasta, a grožđe dolazi s premium položaja Ivan Dolac. Također uz Aurum Dalmacije, Decanterovo zlato, ponosni smo i na naš prč. Među trojicom smo vinara na svijetu koji rade prč kao monosortno vino. Za razliku od Aurum Dalmacije koje je odležano korpulentnije vino, prč je kreiran u jednoj laganijoj, svježoj varijanti. Pored toga predstavljamo se i sa roséom koji je osmišljen u laganoj i svježoj izvedbi – istaknuo je Marijo Carić pa otkrio na čemu radi.
– Ove godine, u ovoj berbi, ružičasti stil vina u vinariji Bell‘Iakov razdvajamo u dvije linije. Zadržavamo rosé u laganoj, svijetloj, niskoalkoholnoj varijanti te ponovno počinjemo s proizvodnjom opola kao tradicionalnog dalmatinskog stila ružičastog vina. Za razliku od rosea, naš opol će biti korpulentniji, taničniji, ekspresivniji, tamniji, s blago povišenim udjelom alkohola u odnosu na rosé i više, što bi Amerikanci rekli, food friendly stila – predstavio je Marijo s čime su došli i što planiraju napraviti, a iz njegovih riječi zrači želja za radom i napretkom.
Od štandova s vinom uputili smo se prema pjaci, gdje su nam za oko zapele dvije elegantne dame za koje smo igrom slučaja znali da rade kao conciergei u Hvaru. Jedna od njih, Daria, concierge u najluksuznijem hotelu u Hvaru, podijelila je glavni razlog svog dolaska s nama, ali nas je zanimalo i koliko se za Feštu vina zna u samom gradu Hvaru, udaljenom nekih 30 km zapadno od mjesta na kojem smo razgovarali.
– Došle smo najviše zbog Vesne Pisarović, ja sam drugi put ovdje, bila sam pretprošle godine i, evo zasad, izgleda kao da će sve biti super, vidjet ćemo. Pa gosti iskreno ne znaju baš mnogo, neki su pitali, no većina je mislila da je program po danu pa su možda zbog vrućine bili skeptični. Ipak, nekoliko ih je otišlo, pa ih možda čak i sretnemo – rekla nam je Daria Mandić, pa smo više puta ponovili fotografiranje (iako su cure izgledale predivno na svim fotografijama).
Nakon kratkog photo-sessiona na pjaci, tijekom kojeg nam je nasumični prolaznik držao vinsku čašu, vratili smo se gubljenju među turistima i điravanju oko štandova. Ovdje se lako može izgubiti par sati, pa nas je iznenadilo kada smo s glavnog trga začuli Vesnu Pisarović kako pjeva.
Otišli smo fotografirati i snimiti nastup te ostali šokirani mnoštvom ljudi, a još više time što su dobar dio publike činili raspjevani odrasli muškarci, što što je jasan znak da se Vesnu i dalje itekako pita na našoj sceni.
O tome koliko života i mladosti u njoj ima svjedoči vam i ovaj video.
Nakon koncerta smo čekali Vesnu iza pozornice kako bismo uzeli njezinu izjavu, no zaštitari su je odmah nakon zadnjeg tona brzo ispratili. Nije nam bilo jasno što se događa dok nam jedan od zaštitara nije rekao da je neki čovjek u kući pokraj pozornice urlao i lupao po zidovima te da je na kraju skočio i na pozornicu. Nažalost, to nismo vidjeli, a po izostalim reakcijama publike jasno je da ni većina drugih to nije primijetila, pa incident nije utjecao na ničiji provod.
Vesna nam je putem do zgrade Općine ispričala kako je jednom tijekom nastupa u Omišu slomila nogu, ali je nastavila pjevati, što joj je toliko naškodilo da su je nakon nastupa morali odvesti u bolnicu. Srećom, na Fešti vina nitko je nije trebao nositi, a očito zadovoljna nastupom i reakcijama publike, Vesna Pisarović se prisjetila mladosti u Jelsi…
– Prvi put sam pjevala za Advent, 29. studenoga u Hvaru. Baš u gradu Hvaru. Onda smo vrlo brzo, već tijekom zime, dobili poziv da nastupimo ovdje u Jelsi. Ovo mi je prvi put i bilo mi je malo neobično jer sam ovdje provela svoja najluđa ljeta. Baš tada izišla su mi prva dva albuma i bila sam, kako bih rekla, u orbiti popularnosti. Međutim, zabavljala sam se kao da mi je posljednji dan u životu. Dobro poznajem Jelsu i bilo mi je neobično vratiti se nakon 20 godina. Tada sam imala menadžera Edvina Softića koji me nazvao i rekao: "Pisarović, priča se o tebi, kažu da se provodiš". Nakon toga morala sam se malo primiriti. Ali to su bile takve godine – studentski dani i paralelna popularnost. Ni zbog čega ne žalim. Da sutra umrem, ne bih žalila.
Večeras je bilo mnogo ljudi i činilo se da su bili vrlo angažirani i uključeni u nastup…
– Bili su iznimno angažirani. Tu su bile momačke večeri i rođendani, a posebno su se čuli ženski glasovi. Inače ne vadim često slušalice iz ušiju, ali večeras sam ih morala izvaditi kako bih čula publiku. Bili su posebni i jednostavno sam morala pjevati zajedno s njima jer su oni diktirali pjesme.
Vidim da ste miješali repertoar, ali ipak su najbolje prošli vaši najveći hitovi iz vremena kada je pola publike išlo u osnovnu školu…
– Da, to je jedna luda priča. Ja sam se od svojih hitova oprostila prije 15 godina, kada sam otišla studirati jazz. Međutim, ponovno su me otkrili studenti FER-a neposredno prije pandemije. Mislila sam da je to samo slučajnost, ali sada je jasno da nije. Ono što je posebno lijepo jest to što sam okupila ozbiljan bend i što sve ovo, barem meni u glazbenom smislu, zvuči ozbiljnije nego ikada – naglasila je jedna od omiljenijih pjevačica u Hrvatskoj.
Nas je sedmero sjelo uz more i skupljalo snagu za povratak do centra Jelse i vožnju kući. Jedan od prijatelja pitao je kolika je šansa da nas zaustavi policija.
"Osamdeset posto, ali imamo alternativnu rutu", bio je brzopotezni odgovor. No, kad smo sjeli u auto, po navici smo otišli glavnom cestom i uletjeli ravno u policijsku zasjedu.
"Ala, sad će mu uzet i vozačku…", prolazilo nam je glavom. "Ma par čaša vina, ipak je Fešta vina…", prolazilo nam je ustima. Policajka, distancirana, no topla, ostala je jednako šokirana kao i mi što je aparat (koji je postao moderniji od kad smo ga zadnji put koristili) pokazao 0.00. Prijatelj na motoru iza nas, koji je počeo piti ranom zorom, napuhao je 0.28.
Ipak se može otići na Feštu vina, guštati u vinu i sigurno stići kući. Tajna je u tempiranju. Treba dovoljno odmoriti nakon zadnje čaše. Valjda.
No jedno je sigurno – Fešta vina dogodine se vraća po 75. put, a za takav bi se jubilej već sada trebalo početi raditi na formi i taktičkoj pripremi. Stoga, sretno s treningom do kolovoza 2027., kada će Jelsa na par noći postati centar Dalmacije.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....