Kada je na Facebooku Lidya Janjić objavila da traži modele za modnu reviju "WhatDoYouSea" na Hvaru nismo imali pojma o kakvoj se reviji radi. Znali smo da je u reviju uključen jedan od umjetnika, Zoran Tadić, domaća duša iz Staroga Grada čija je umjetnost satkana od ostataka životinja. Možda vam zvuči neobično, možda i strašno, no Zoran je vrhunski umjetnik čiji se radovi nalaze svugdje po svijetu, a odnedavno i u muzeju u Zagrebu.
To je bilo dovoljno da se prijavimo na reviju. Prije konačne potvrde da ćemo glumiti manekena, morali smo upoznati dizajnericu koja se bojala da će nedostatak iskustva rezultirati sramežljivošću. "A šta ako ti obučen neku žensku robu? Jesi li previše zarobljen u svojoj muškoj energiji za to nositi?" – pitala je Jaira de Arriba Pascual.
"Jaira, ja samo oću malo odmorit taj dan. Radi sa mnom šta god oćeš…"
Mjesec dana je prošlo, mi smo zaboravili na reviju i na – "A šta da ti obučen neku žensku robu?", te se na dan revije pojavili na probi. Tamo smo shvatili da su i ostali modeli s Hvara pa ih znamo iz viđenja, a bilo je tu ljudi od 15 do 51 godine. Različiti ljudi od kojih se nauče različite stvari.
Nešto još zanimljivije o udaljenosti smo saznali od transrodnog modela iz Francuske. Dama se zove Kali i najbolje od svega, uopće se ne libi pričati o promjenama kroz koje prolazi. Kali je rekla da će izgledati potpuno prirodno kad joj se tijelo u potpunosti prilagodi. Pitali smo je i smatra li da joj to što je transrodna osoba pomaže u svijetu mode u Parizu. Rekla je da jest.
Sabrina Kaisala, organizatorica revije, trčkarala je okolo, pratila šminkanje modela, pomagala prati ulice kojima će revija ići, smirivala Jairu, podizala samopouzdanje modelima. Onda je stigao trenutak za reviju, pa smo samouvjereno kao i ostali modeli prošli ulicama Paiza.
Hodali smo od galerije Fantazam preko rive do Trga Škor. Uspješno smo stali na dogovorena mjesta (jednako je lagano kao što djeluje, malo hodate, malo stanete, malo hodate, malo stanete). Dok su modeli pokazivali spoj Upcycling dizajnerske odjeće i njegove umjetnosti, Zoran Tadić je održao govor.
Na početku je pozdravio mnogobrojnu publiku koja je svjedočila završnici projekta na kojem se radilo gotovo godinu dana. Istaknuo je kako modna revija, koja je trajala oko 30 minuta, predstavlja rezultat cijelog tog procesa. Zahvalio je Gradu Starom Gradu i gradonačelniku, Turističkoj zajednici i Muzeju Staroga Grada na podršci, kao i brojnim suradnicima koji su sudjelovali u realizaciji događaja. Posebno je zahvalio Nikiju, Rinotu i Nikol na frizurama, Iris na šminki, Lukiju i Vanji na razglasu i glazbi, Nikoli i Yvanu na fotografijama i snimkama dronom, Nikolini Komljenović na performansu, Sabrini na organizaciji te svim modelima koji su svojim dolaskom i vremenom podržali projekt. Posebnu zahvalu uputio je supruzi Agnes, s kojom je osmislio cijeli projekt i koja ga je, kako je rekao, od početka do kraja nesebično gurala.
Publici je predstavio i Jairu, autoricu kostima izrađenih od odbačenih ribarskih mreža, konopa, tekstila iz kontejnera i drugog prikupljenog materijala. Od istih je materijala izrađivao i umjetničke objekte koje su modeli nosili uz odjevne kombinacije. Nakon revije publiku je pozvao ispred Galerije Fantazam, gdje je uslijedio akrobatski performans Nikoline Komljenović, a potom i prvi ovogodišnji Dancing Street uz nastup DJ-a Goldfincha.
Nikolina je, lebdeći između dvije kuće, demonstrirala da žene mogu bit ne jednako jake kao i muškarci, već i mnogo jače. Nakon par minuta nabijanja kompleksa svima koji su mislili da su u treningu, Nikolina se spustila što je označilo službeni kraj revije.
Vidno presretna i zadovoljna izvedenim Jaira nam je na kraju otvorila dušu…
– Stvarati za Stari Grad bilo je kao ući u dijalog s ovim mjestom. Bila mi je velika čast dobiti poziv da u tako kratkom vremenu osmislimo malu kolekciju jedinstvenih komada i oblikujemo kreativni koncept cijele revije. Proces je bio izazovan – ograničena komunikacija, nepoznata lica i mnogo različitih elemenata koje je trebalo povezati u jednu cjelinu. No ponekad stvaranje traži više povjerenja nego kontrole.
– Ono što mi je najviše ostalo u sjećanju jest način na koji su ulice i ljudi otvoreno prihvatili cijelo iskustvo. Modeli su bili vrlo otvoreni i spremni za suradnju, vizažistica i frizerka odradile su izvrstan posao, pa je suradnja s njima bila iznimno jednostavna i ugodna. Stari Grad dao mi je inspiraciju, osjećaj smirenosti i podsjetio me da se ljepota često rađa upravo u neočekivanim okolnostima – rekla je Jaira de Arriba Pascual.
Nakon izjave izišla je na Dancing Street gdje se družila s publikom, a ako vam se ikada pruži prilika da budete model, nemojte je propustiti jer ste previše zarobljeni u svojoj "muževnoj energiji" ili zbog toga što vam fali grudi za napuniti korzet. Možda doživite nezaboravno iskustvo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....