U knjižnici u Jelsi na Hvaru predstavljen je velikom broju zainteresiranih zbirka priča "Forske/hvarske pučke priče", u kojoj je autorica Nela Vrkljan prilagodila neke poznate i manje poznate otočke priče današnjem vremenu. Pitali smo autoricu, inače odgajateljicu, pjesnikinju i spisateljicu, kako i zašto je došla na ideju za knjigu.
- Na ideju da nadnaravna bića i legende otoka Hvara pretočim u bajke došla sam u suradnji s urednicom Nerom Karolinom Barbarić, kad sam joj pročitala dječju priču na čakavskom Tovor u teći, koja se svidjela i djeci u dječjem vrtiću Jelsa, a potom, na standardnom jeziku, i Zagrepčanima. Stvorili smo ovu zbirku s ciljem očuvanja jezika i baštine otoka Hvara," odgovorila je Nela Vrkljan.
Neke od priča u knjizi bile su poznate većini prisutnih, dok je bilo i onih koje su mnogi na promociji prvi put čuli. Zanimalo nas je odakle su originali ili, kako ih Nela naziva, "kosturi" za priče.
- Dio literature dobila sam od ravnateljice Gradskog muzeja Jelsa, gospođe Marije Plenković, iz starih zapisa priča koje su se prenosile s koljena na koljeno, kao i od gospođe Barbarić, kojoj je baka pričala neke od tih legendi. Te priče bile su većinom kosturi koje je trebalo nadopuniti. Legende su često sadržavale agresiju i okrutnost, čime se kroz strah poticalo na poslušnost, poštivanje odraslih i vjeru u Boga. Većinu mitskih bića ljudi su smatrali vješticama i morama – bili su ružni, najčešće žene, i nisu vjerovali u Boga."
Vrkljan je komentirala izazove s kojima se suočila prilikom pisanja priča.
- Bilo je zahtjevno prilagoditi ih današnjem vremenu, a da ostanu zanimljive i zadrže glavnu poruku. Priče su napisane i na standardnom jeziku jer je za njih iskazan interes i u kontinentalnim dijelovima Hrvatske. Prevođenje na standardni jezik bilo je poput pisanja novih bajki zbog čestih promjena strukture rečenica - priznala je.
Priče uvlače u starinski, mistični svijet
Ilustracije za zbirku izradila je umjetnica i ilustratorica Haja Gamulin. Tijekom promocije pročitala je priču o vilama, kopitima, kosi i ptičjem perju koje postaje zlato. To je bila prva priča koju je Nela poslala Haji, a kako Haja kaže, priča ju je odmah uvukla u taj mistični, starinski, romantični svijet.
- Ove su me priče podsjetile na jednu staru knjigu bajki, možda staru i 80 godina. Pripadala je mojoj majci. Neki će se sjećati – to su one slikovnice koje bi se otvarale pa bi se podigli 3D likovi od kartona. Ti likovi i te scene su me odvukli u starinsko i mistično, pa su svi likovi u ovoj zbirci dobili svoje misli, izraze, osjećaje…
A naš okoliš, naše more, masline, priroda, oni su postali kulisa za hvarske priče. Prve probne ilustracije nastale su tehnikom akvarela s malo keramičke olovke. Nakon što sam ih poslala, vidjeli smo da je to to, a potom je uslijedio rad u kojem sam stvarno uživala - kazala nam je Gamulin
Na kraju je istaknula kako vjeruje da je ova knjiga za neke buduće generacije.
- A za sve nas tu je nešto što nam je dodatni motiv za očuvanje tradicije i jezika. Vjerujem i da ćete uživati čitajući i doživljavajući priče te da ćete ih, kao i ja dok sam ih čitala, vidjeti - kazala je parafrazirajući na kraju Hansa Christiana Andersena: "Bajke su u svima nama, ponekad je potrebno samo zraka sunca, dašak vjetra ili kap gorčine da se one pretvore u svijet."
