Kakva ekipa! Olimpijac, reper i novinarka borili se za Hrvatsku na - svjetskom prvenstvu; ovo su ‘najbrži prsti‘

Na prvenstvu se natjecalo deset ekipa: Finska, Češka, Poljska, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Litva, Sjedinjene Američke Države, Srbija, Švedska i međunarodna ekipa digitalnih nomada.

A da branje maslina nije samo posao koji se obavlja u obiteljskom masliniku, nego i ozbiljna natjecateljska disciplina, moglo se vidjeti na Brdu poviše Postira, u masliniku sv. Josipa. Ondje se tražila najbolja kombinacija brzih prstiju, dobre taktike i sreće s odabranim stablima. 

Prije početka 45-minutne berbe kapetani su morali odabrati tri stabla za koja su procijenili da će im donijeti najbolji rezultat. Neki su birali stabla jedno do drugoga kako ne bi gubili vrijeme na hodanje, dok su drugi procjenjivali gdje se krije najviše plodova. A onda je uslijedilo odbrojavanje i – berba!

Pravila su jednostavna: masline se najprije stavljaju u tobolac, a potom u kašetu. Preporučuje se brati objema rukama, a prema stablu treba biti nježan. Sve ostale taktike ekipe su razrađivale same, od rasporeda berača do podjele posla prema visini grana. 

Hrvatski reprezentativac Ante Cash, međutim, nije ni znao da će morati brati masline. Prijateljev poziv na „event” shvatio je kao poziv na druženje, no kad je stigao, shvatio je da će on brati, a prijatelj snimati. 

– Prva maslina, a već mi je vagana – našalio se, nadajući se da hrvatska ekipa neće „brukati zemlju”. 

Kaže da im je taktika bila odlična, ponajviše zahvaljujući Tomislavu Paškvalinu. Zbog svoje visine on je mogao dohvatiti više grane, ali se morao saginjati pa je Ante njegovu tehniku usporedio s branjem krumpira. 

Plivačica Dina Levačić priznala je da je razina kompetitivnosti bila mnogo viša nego što je očekivala.

– Iskreno, mokra sam i preznojena od glave do pete. Bilo je jako kompetitivno i moram priznati da je razina natjecanja puno viša nego što sam mislila. Ljudi ovo jako ozbiljno shvaćaju, pa smo tako i mi – kazala je Dina. 

Novinarka Ivana Šilović u reprezentaciji se našla zahvaljujući pozivu idejnog začetnika prvenstva Iva Ljubetića Šteke. Nazvao ju je i pitao ima li planove za idući vikend. Kad je odgovorila da nema, čestitao joj je jer je upravo postala hrvatska reprezentativka na Svjetskom prvenstvu u branju maslina. Ona i Paškvalin već su imali iskustva s berbom, dok su Dina i Ante masline brali prvi put.  

Da masline nisu baš tako jednostavne za branje kako su možda zamišljali, brzo su shvatili i natjecatelji iz drugih zemalja. Mateo iz poljske ekipe očekivao je plodove veličine šljiva, a onda se našao pred sitnim, skliskim maslinama koje su mu oduzimale puno više vremena nego što je mislio.  

Ekipa digitalnih nomada barem je nakratko zamijenila tipkovnice i ekrane granama i maslinama. Kaissu Koskela kroz smijeh je primijetila da dobre ruke za računalo ne znače nužno i spretnost u branju. Berba joj je, dodala je, dobro došla kao prilika da se odmakne od ekrana i Hrvatsku upozna iz drukčije perspektive.

Da se do zlata može i bez maslinarske tradicije, dokazala je finska četvorka. Kapetan Petri Utriainen masline je prije prvenstva uglavnom poznavao kao ukras u martiniju koji poslužuje u svom restoranu. Njegova kolegica Jonna Montonen koristi maslinovo ulje u kuhinji, Kaj Tuomela pere ruke sapunom od maslina, dok Heidi Utriainen na kruzeru izrađuje tetovaže s motivima maslina. 

Ništa od toga nije zvučalo kao priprema za svjetsko prvenstvo u branju, no Finci su prošle godine bili četvrti, a ove se vratili po zlato.

– Ove smo godine željeli biti bolji od prošlogodišnjeg četvrtog mjesta, ali pobjeda je nešto čemu se nismo ni usudili nadati. U Finskoj nemamo nijedno stablo masline, a sada smo svjetski prvaci. Nestvarno! – kazao je kapetan Petri Utriainen. 

Dok su se natjecatelji borili s granama, plodovima i vremenom, podršku su im pružali i najmlađi navijači. U masliniku su se mogla čuti djeca iz dječjeg vrtića Grdelin, a stigli su i osnovnoškolci, koji su svojim navijanjem dodatno podizali atmosferu. 

No nije bilo dovoljno samo napuniti kašete. Sve ubrane masline trebalo je dopremiti do cilja, nakon čega je uslijedilo vaganje. Svaki kilogram mogao je promijeniti poredak, pa su se konačni rezultati čekali s nestrpljenjem. 

Za regularnost natjecanja brinuo se sudac Miljenko Cvitanić, koji je pratio poštuju li ekipe pravila – od toga da masline beru samo članovi prijavljenog tima do toga da se ubrane masline odlažu prvo u saket (jutenu vreću oko struka) pa tek onda u kašetu. Nije, kaže, bio prestrog, ali valjalo je pripaziti da svi igraju po pravilima. 

Na kraju, ipak svih deset ekipa koje su stigle na Brač može se pohvaliti da su se našle među deset najboljih na svijetu u branju maslina.

Voditelj programa i novinar Danijel Lacko, pak, u svemu vidi i nešto više od natjecanja. I sam je čovjek s kontinenta koji nema mnogo veze s maslinama, baš poput brojnih natjecatelja koji su se prvi put našli u masliniku. 

Od šale do svjetskog prvenstva 

Idejni začetnik prvenstva Ivo Ljubetić Šteka za to vrijeme ima još jedan posao koji ga čeka nakon što završi sva strka oko natjecanja – berbu vlastitih maslina. Njegova je ideja, naime, izrasla iz iskustva koje dobro poznaje svaki maslinar: prijatelji i rodbina dolaze pomoći u berbi, a uz posao i druženje često nastanu i najbolje ideje. 

– Kako ti dolaze prijatelji i rodbina pomoći oko berbe, tu u šali nastanu prave stvari – objasnio je Šteka, prisjećajući se početaka manifestacije. 

Dodao je kako je Turistička zajednica Općine Postira njegovu ideju prihvatila na najbolji mogući način – ozbiljno, s voljom da je razvije i pretvori u nešto više od jednokratne zabave. Cilj je bio maslinarstvo, koje se često doživljava kao mukotrpan posao, predstaviti i kao druženje, zabavu i priliku za promociju mjesta. 

No put od šale do svjetskog prvenstva nije bio jednostavan. Direktorica Turističke zajednice Općine Postira Ivana Jelinčić prisjetila se kako je prve godine slala stotine e-mailova turističkim zajednicama, gospodarskim komorama, maslinarima i uljarima diljem Europe i šire, pokušavajući okupiti ekipe. Nudili su besplatan smještaj i hranu, samo da privuku natjecatelje, ali ljudi su teško vjerovali da je poziv stvaran. Mnogi su pomislili da je riječ o šali. 

Prekretnica je nastupila kada je o prvenstvu pisao Olive Oil Times, međunarodni medij posvećen maslinovu ulju. Objava je pomogla da ljudi shvate kako se u malim Postirima doista održava Svjetsko prvenstvo u branju maslina. 

Danas su problemi drukčiji: umjesto traženja natjecatelja, organizatori se suočavaju s velikim interesom. Prijave se objavljuju na Facebook-stranici Turističke zajednice, najčešće u veljači ili ožujku, a mjesta se nerijetko popune u svega nekoliko sati.  

A što natjecatelji nose kući nakon što odrade svoju berbu? Osim iskustva, poznanstava i uspomena, dobivaju i maslinovo ulje od plodova koje su sami ubrali. Ipak, ne baš litru. 

– Poklanjamo po dva decilitra. Ipak smo Bračani, ne možemo sad cijelu litru pokloniti – našalila se Jelinčić. 

Za ostatak ulja, čini se, ipak bi trebalo brati nešto dulje od 45 minuta. 

Iza opuštene i vesele atmosfere u masliniku stoje višemjesečne pripreme, napominje Jelinčić. Treba organizirati smještaj i prijevoz, osmisliti program, pripremiti akreditacije i uskladiti brojne detalje. 

Međunarodno priznanje stiglo je 2019. godine, kada je prvenstvo osvojilo nagradu Best Creative Experience u sklopu Creative Tourism Awards. U konkurenciji više od 160 projekata iz cijeloga svijeta prepoznat je upravo postirski način predstavljanja tradicionalnog maslinarstva. Događaj je tako malim Postirima otvorio vrata međunarodne publike, na što je posebno ponosna i direktorica TZO-a Ivana Jelinčić. 

„Ovim smo događajem uspjeli staviti Postira na svjetsku kartu”, kazala je direktorica TZO-a Ivana Jelinčić. 

Dok se natjecatelji vraćaju kućama s medaljama, uspomenama i novim prijateljstvima, Bračane čeka još čitav niz stabala za obrati. A organizatore već polako doziva jubilarno, deseto izdanje prvenstva.