
Malo ljudi zna da Slavonija ima svoju mornaricu. Dobro, ne baš. Imaju svoje mornare, mornaricu iznajme u čarteru, ali to ne umanjuje njihove pothvate po sinjemu moru. Tako su se i ovog vikenda pravnici, fotografi, liječnici, novinari, pedagozi, svećenici i medicinski tehničari otisnuli iz Splita da propatroliraju otocima ispred najluđega grada na svijetu.
Počeli su u Splitu, otišli do Visa, a mi smo ih uhvatili kako piju kavu i jedu kolače u Jelsi. Mali turistički biser djelovao je živo prvi put ove sezone pa smo se uzletjeli kao pčela na cvjetnoj livadi, ne znajući gdje prvo sletjeti. Srećom, prvi cvijet koji smo odabrali imao je dovoljno nektra da bude i posljednji.
Prišli smo stolu za kojim su sjedila tri gospodina i tako doznali da postoji Slavonska mornarica. Odlično raspoložena gospoda govorila su nam o svom hobiju. Njih 100 na 14 čarter-brodova desetak puta godišnje dolaze na more kako bi zadržali pravo da nose udobne trenirke Slavonske mornarice, ali i kako bi mogli uživati u čarima malih dalmatinskih mjesta.
Kako nam je rekao Sinša Bulović, viceadmiral, Hvar je svake godine nezaobilazna stanica, u kojoj, kao i svakoj drugoj, ostaju po jednu noć. Ne dira ih što su malene trgovine još zatvorene, ne dira ih što je većina restorana još u hibernaciji, gospoda su vesela i uživaju u svakom trenutku na moru. Stol do njihova sjedila je ekipa s drugog broda, nisu bili raspoloženi za izjave, ali je i njihovo dobro raspoloženje bilo zarazno. Nakon nekoliko minuta probiranja ozbiljnih misli između hrpe šala, gospoda i gospođe morali su se ustati i uputiti na novi morski pothvat – plov do Milne na Braču.
Njima smo zaželjeli mirno more, a Jelsi i drugim malim otočnim gradovima što više dobro raspoloženih Slavonaca koji podižu energiju grada u predsezoni. Još kad bi za sobom ostavljali kulen... Možda bi to navelo Dalmatince da osnuju dalmatinsku konjicu i zimi, jašući po prostranstvima Slavonije, i za sobom ostavljaju lignje.
Komentari (0)
Komentiraj