Projekt, na kojem Općina Selca radi gotovo deset godina, obuhvaća obnovu glavne zgrade i četiriju pomoćnih objekata koji će objediniti kulturne, turističke i društvene sadržaje.
– Didolića dvori spaljeni su u Drugom svjetskom ratu i od tada ta zgrada nije imala sreće. Bilo je pokušaja obnove, mijenjala je vlasnike, ali nitko nije uspio napraviti nešto konkretno. A njezina vrijednost za zajednicu je golema – kaže načelnik Općine Selca Ivan Marijančević.
Upravo zato Općina Selca svojedobno je zaštitila kompleks kao kulturno dobro kako bi sačuvala njegovu izvornu arhitekturu i spriječila mogućnost da završi u privatnim rukama kao vila ili objekt bez javne funkcije.
Dokumentacija za projekt financirana je europskim sredstvima, a nakon nekoliko neuspješnih prijava na natječaje prilika je stigla kroz Integrirani teritorijalni program za otoke, u sklopu kojeg je projekt konačno dobio zeleno svjetlo.
Selo u selu
U obnovljenom kompleksu planiran je turističko-informativni centar, interpretacijski centar arheološkog nalazišta Bunje, muzej kamenarstva i gospodarstva, velika multifunkcionalna dvorana, memorijalni salon obitelji Didolić te Kulturni centar Martina Kukučina.
Uz glavnu zgradu planirani su i dodatni sadržaji poput restorana, kafića, suvenirnice, dječjeg igrališta i ljetne pozornice.
– Možemo reći da stvaramo jedno malo selo u selu. To neće biti prostor samo za turiste nego i za domaće ljude, za udruge, kulturna događanja i društveni život mjesta – ističe načelnik.
Prema procjenama Općine, sam kompleks zahtijevat će nekoliko zaposlenika, dok bi komercijalni sadržaji mogli otvoriti dvadesetak novih radnih mjesta.
Kuća u kojoj se pisala povijest
Didolića dvori podignuti su u drugoj polovici 19. stoljeća, a njihovi vlasnici bili su jedna od najuglednijih selačkih obitelji toga vremena.
Kompleks je desetljećima bio središte društvenog, kulturnog i političkog života mjesta, no njegova je povijest naglo prekinuta tijekom Drugog svjetskog rata, kada su talijanske okupacijske snage 1943. godine spalile Selca. U požaru su stradala i Didolića dvori, koja nakon toga nikada nisu u potpunosti obnovljeni.
Ova ugledna selačka obitelj izgradila je poslovne veze koje su sezale daleko izvan Brača. Kao trgovačka, brodovlasnička i veleposjednička obitelj bili su povezani s tadašnjim gospodarskim i političkim krugovima Austro-Ugarske Monarhije. Poslovali su i u Pragu, a njihov dom bio je mjesto okupljanja istaknutih osoba tog vremena.
U drugoj polovici 19. stoljeća Didolića dvori izrasli su u političko i kulturno središte Hrvatskog narodnog preporoda na Braču te jedno od najvažnijih okupljališta narodnjaka u Dalmaciji. Posebno se isticao Toma Didolić, jedan od vodećih narodnjaka na Braču, zastupnik u Dalmatinskom saboru i prvi načelnik Općine Selca nakon njezina osnutka 1885. godine. Aktivno se zalagao za uvođenje hrvatskog jezika u javni život u razdoblju kada se u Dalmaciji vodila politička borba između narodnjaka i autonomaša.
Njegov utjecaj na politički i društveni život mjesta bio je toliko velik da pojedini autori i povjesničari ulogu Didolića uspoređuju s ulogom koju su u drugim dijelovima Dalmacije imali istaknuti preporoditelji poput Mihovila Pavlinovića i Mihe Klaića.
Upravo se u Didolića dvorima 1883. godine održao poznati Hrvatski sastanak mladeži, a obitelj je održavala veze s biskupom Josipom Jurjem Strossmayerom i drugim važnim osobama hrvatskog javnog života.
Sačuvani izvori pokazuju da se Toma Didolić dopisivao i s književnikom Antunom Gustavom Matošem, kojega je i financijski pomagao.
Zanimljivo je da se danas vrlo malo zna o konačnoj sudbini obitelji Didolić.
– Njih u Selcima danas više nema. Ostalo je vrlo malo predmeta i artefakata, a njihovu bi priču tek trebalo ozbiljnije istražiti – kaže Marijančević.
Slovački književnik obilježio Selca
Jedna od najzanimljivijih priča vezanih uz Didolića dvore svakako je ona o Martinu Kukučinu, odnosno Mateju Bencuru, istaknutom slovačkom književniku i liječniku.
Na poziv Petra Didolića stigao je u Selca kao mladi liječnik te je u mjestu proveo dvanaest godina. Ondje je ostavio dubok trag, a dodatno se povezao s obitelji kada se oženio Pericom Didolić.
Njegov boravak na Braču ostavio je snažan trag i u književnosti. U romanu "Dom v strani", opisao je ljude, običaje i krajolike koje je upoznao tijekom života u Selcima, pa se tragovi mjesta i danas mogu prepoznati na stranicama njegova djela.
U budućem kompleksu planiran je poseban interpretacijski centar posvećen upravo Martinu Kukučinu, a u projekt će se uključiti i slovačke institucije.
– Slovaci ovaj projekt doživljavaju kao iznimno važan jer Kukučin u Hrvatskoj još nema svoj centar. Već sada velik broj slovačkih gostiju dolazi u Selca upravo zbog njegove priče – kaže načelnik.
Od antičke uljare do suvremenog muzeja
Posebno mjesto u novom centru zauzet će interpretacija arheološkog nalazišta Bunje kod Novog Sela.
Riječ je o lokalitetu na kojem su pronađeni ostaci rimske vile rustike i antičke uljare, za koju se smatra da je jedna od najstarijih pronađenih na istočnoj obali Jadrana.
Istraživanja provodi Institut za arheologiju iz Zagreba, a dio pronađenih artefakata već je konzerviran.
Plan je da budući interpretacijski centar posjetiteljima približi život i gospodarstvo rimskog razdoblja, dok se paralelno razvija i ideja rekonstrukcije antičke uljare koja bi ponovno mogla biti stavljena u funkciju.
Na taj bi način posjetitelji mogli vidjeti kako se maslinovo ulje proizvodilo prije gotovo dvije tisuće godina.
Kulturno srce Brača
Iako je riječ o projektu Općine Selca, ambicija je mnogo šira.
– Kodni naziv projekta je "Selca – kulturno srce Brača". Želimo predstaviti ne samo baštinu naše općine nego i cijelog otoka. Zato će prostori biti multifunkcionalni, s izmjenjivim sadržajima, izložbama i multimedijalnim postavima – ističe Marijančević.
Takva ambicija ne čudi kada se zna da su Selca jedno od kulturno najprepoznatljivijih mjesta na Braču. Mjesto se često ističe podatkom da ima najveći broj spomenika po glavi stanovnika u Hrvatskoj. Skulpture i spomen-obilježja diljem mjesta podsjećaju na osobe koje su obilježile hrvatsku i europsku povijest, među njima Stjepana Radića, Lava Tolstoja, Martina Kukučina, papu Ivana Pavla II., Hansa-Dietricha Genschera, Aloisa Mocka i Franju Tuđmana.
Zanimljivo je da se početkom 20. stoljeća u Selcima vodila rasprava o tome treba li podići spomenik biskupu Strossmayeru ili ruskom književniku Lavu Tolstoju. Na kraju je prevladala ideja o Tolstoju, kojemu je 1914. godine podignut spomenik, prvi takav u svijetu.
Obnova Didolića dvora stoga se ne promatra samo kao građevinski zahvat, već kao nastavak tradicije koja je Selca desetljećima svrstavala među najvažnija kulturna središta Brača.
Ako radovi budu tekli prema planu, većina građevinskog dijela trebala bi biti završena do kraja 2027. godine, dok se službeno otvorenje očekuje tijekom 2028.
Nakon desetljeća pokušaja, neuspjelih prijava i borbe za financiranje, Didolića dvori tako bi napokon mogli dobiti ulogu kakvu su nekada imali, biti mjesto susreta, kulture i identiteta, ne samo Selaca nego i cijelog Brača.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....