Svaka priča ima barem dvije strane pa, dok dio domaćeg stanovništva Hvara slavi krah party turizma, ima i onih koji nisu oduševljeni novim kursom kojim najpoznatiji otočki grad u Hrvatskoj plovi.
Svi o tome pišu statuse kao da je Hvar umro, i sada svi žele pokazati da su baš oni s njim imali najposebniji odnos od svih.
No, dosta pozornosti je izazvao status koji je na društvenim mrežama napisala Tamara Domančić Peronja koja nije dopustila izravno prenošenje njezina stava u medijsku javnost. Ona, među ostalim, izražava "nezadovoljstvo mlađih generacija prema starijima zbog lošeg upravljanja i zanemarivanja važnih životnih aspekata (od zabave, preko obrazovanja do zdravlja i rekreacije)".
Kritizira ih zbog korupcije, nedostatka vizije u turizmu i "što su mlade stjerali u kut". Ističe da je sada njihovo vrijeme za promjene koje će voditi mlađe generacije, a starijima želi mirnu starost, iako im nisu željeli sretnu mladost.
Bilo je tu komentara u stilu “Rekla si ono šta svi misle”, "Svaka na mistu" i “Oću te vidit na listi za izbore.” Tamara nije odbacila mogućnost da se nađe na nekoj izbornoj listi.
No, u želji da dobijemo mišljenje od nekoga novog i svježeg tko se slaže s Tamarom, objavljujemo komentar na njezin status koji je glasio:
“Pozdrav svima, napisat ću članak za Slobodnu Dalmaciju s ovom stranom priče pa imam pitanja za sve koji žele odgovoriti (odgovori će u članak ići anonimno, a možete mi se javiti i u inbox da ne pišete javno).
1. Mislite li da se može naći balans između party turizma i turizma koji sad žele "starije generacije"? Ako da, kako? Ako ne, zašto?
2. Smatrate li te starije odgovornima za to u kakvome je stanju grad? Kako vi možete spriječiti da se ovo ne ponovi za 20 godina?
3. Smatrate li da treba doći do promjene na vlasti? Koga bi voljeli vidjeti tamo?
4. Od čega živite?
Od 108 ljudi koji su reagirali na status, nitko nije bio raspoložen za istupanje u mediju. Nitko osim Tea Jeličića, gradskog vijećnika u Hvaru.
Naravno da je Jeličić odgovorio u političkom stilu i pokušao izbjeći odgovore isticanjem navodne "pogreške" u pitanju jer “se ne radi o podjeli na stare i mlade nego o viđenju turizma kao takvog” (iako je cijeli Tamarin status doslovno podjela na stare i mlade, a turizam mu nije glavna tema).
Možda gospodin Teo misli da mu vijećnička fotelja klizi ispod gluteusa brže nego ekstaza klizne niz grlo pripite Engleskinje te se sada želi pozicionirati kao jedan od onih “starih” koji nisu odgovorni za sve probleme koje je Tamara navela u svom statusu.
Ne ulazimo u odgovornost vijećnika Jeličića za trenutno situaciju u Hvaru, ali vjerojatno bi prikupio više političkih bodova da je stvarno dao konkretne odgovore na pitanja, a ne ih pokušao eskivirati svojim političkim žargonom.
Pošteno je napomenuti i da je naš sugovornik napisao komentar podrške u kojemu potiče “mlade” da se uključe u politiku svog grada, no da u tome zaborave na ispunjavanje vlastitih interesa te budu spremni na tešku borbu i stvaranje neprijatelja.
No, istražujući drugu priču, ipak smo uspjeli doći do izjave gospođe iz Hvara koja se desetljećima bavi turizmom i dijelom se slaže s Domančić Peronjom. Naša sugovornica je tražila anonimnost, ali njezine riječi, baš kao i Tamarine, prenose poruku na koju bi nezanemariv dio Hvarana potvrdno kimao glavom:“Pratila sam događanja oko svih sukoba i promjena na Hvaru... Ide mi na živce kako se "Carpe Diem" reklamira kao da su oni izmislili turizam na Hvaru ?.
Nitko od relevantnih faktora hvarskog turizma nije naglasio da je riječ o jednoj od najstarijih turističkih tradicija u Europi (1868. godine Higijeničarsko društvo, lječilišni turizam, nakon Drugog svjetskog rata jedan od rijetkih s nudističkim plažama,...). Smeta mi jako što se Hvarane percipira kao vrlo pohlepne i bahate (naravno da ih ima, ali nismo svi), a nitko ne spominje da su nama cijene proizvoda na otoku cijelu godinu visoke i da nemamo izbora nego plaćati.
Nama koji živimo na otoku turizam je jedan od načina egzistencije, svi drugi koji ne žive stalno na otoku, a ostvaruju biznis na otoku, tu su zbog profita (dakle profiteri) — ovo je jedna od stvari koje su navedene u udžbeniku o osnovama turizma za prvu godinu srednje škole turističkog smjera.
I još za kraj, stvar koja me užasno nervira, a koja je nažalost postala glavna parola hvarskog turizma: elitni gosti ?. Nama ne trebaju elitni, nego iznad svega KULTURNI gosti, koji će naučiti nešto od našeg otoka i nas, ali i od kojih ćemo i mi nešto naučiti...
Hvar je otok i na neki način jesmo izolirani od ostatka svijeta, usprkos modernoj komunikaciji, i ta izmjena različitih ideja, kultura i energija pratila nas je kroz čitavu prošlost i činila Hvar internacionalnim i dijelom cijeloga svijeta, iako je samo jedan (mali) otok.
Naše generacije još uvijek pamte vrijeme kad je Hvar bio grad dobrog fluida i vibre (uzimam u obzir da više nismo u cvijetu mladosti i da postoji ta vječna nostalgija za prošlim vremenima ?), nekakvih prepoznatljivih individualaca... Žao mi je što mladi ljudi ovog grada to nisu imali prilike doživjeti i da su na neki način stjerani u kut.”