Od idućeg tjedna Stari Grad na Hvaru će vam dati još jedan trajni razlog za posjet. Šetalište akademika otoka Hvara bit će svečano otvoreno 23. listopada u sklopu prvih Dana akademika otoka Hvara.
A akademika krvlju vezanih za naš najbolji otok ne fali…
Prema dosadašnjim analizama, 27 akademika rođeno je na Hvaru ili potječe s otoka. Njihovim znanstvenim, umjetničkim i kulturnim doprinosima posvećen je projekt "Desetljeće akademika otoka Hvara (2025. - 2035.)", programska vertikala koja znanstvenu i umjetničku baštinu Hvara želi pretvoriti u nadahnuće mladima i trajnu vrijednost za hvarsku zajednicu.
O projektu je s nama razgovarao Pero Lučin, ravnatelj "Pharos – Međunarodnog instituta za znanost, umjetnost i kulturu" te predsjednik Glavnog povjerenstva "Desetljeća akademika otoka Hvara (2025. - 2035.)".
– Otok Hvar svoju je prepoznatljivost izgradio na prirodnim ljepotama, bogatoj povijesti i kulturnoj baštini. Međutim, otok Hvar ima izuzetno bogatu baštinu znanja i stvaralaštva koja je do sada bila manje prepoznata time i manje vidljiva, a koja svakako zaslužuje pozornost i afirmaciju. Prema dosadašnjim analizama dvadeset i sedam akademika je rođenjem ili svojim obiteljskim podrijetlom povezano s otokom Hvarom. Njihovi životni putovi otvaraju pitanje kako je otok, unatoč udaljenosti od velikih obrazovnih i kulturnih središta, iznjedrio toliko istaknutih vrhunskih znanstvenika, liječnika, književnika i umjetnika. To je baština znanja, stvaralaštva i ljudskih postignuća – ona se ne ostavlja u kamenu, ali ostaje u svijetu – započeo je gospodin Lučin poetično.
- Upravo je prepoznavanje i očuvanje te iznimne baštine polazište "Desetljeća akademika otoka Hvara (2025. – 2035.)", dugoročnoga znanstvenog, kulturnog i društvenog projekta koji se ostvaruje u suradnji Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Pharos instituta, Grada Staroga Grada, Grada Hvara, Općine Jelsa i Općine Sućuraj. Njegova je ambicija istražiti, dokumentirati i predstaviti akademike povezane s otokom Hvarom, a njihova djela i životne putove, ali i njihovu ostavštinu učiniti dijelom suvremenoga otočnog identiteta – naglasio je Pero Lučin pa se okrenuo višem smislu cijelog projekta.
Fokus je na mladima, oni moraju nositi kulturu
– Smisao Desetljeća nije samo odavanje počasti i izražavanje zahvalnosti velikim imenima hrvatske znanosti i umjetnosti, nego nastojanje da se njihova ostavština pretvori u trajnu kulturnu, obrazovnu i društvenu vrijednost. Baština koja postaje poticaj novim znanstvenim istraživanjima, a najvažnije da postane nadahnuće novim generacijama.
To su riječi koje se često čuju, no ne budu uvijek potkrepljenje stvarnim planovima pa veseli vidjeti da je naglasak cijelog Desetljeća akademika upravo na onima koji našom kulturom moraju biti inspirirani dovoljno da na nju budu ponosni i nastave je živjeti i graditi…
– Program Desetljeća akademika otoka Hvara zato povezuje znanstveno i izdavačko djelovanje s obrazovanjem, javnim prostorom i uključivanjem lokalne zajednice, posebice mladih. U sklopu Desetljeća predviđaju se, uz memorijalne i izdavačke sadržaje, javni programi kojima će se približiti znanstvena i umjetnička baština stručnoj i široj javnosti. No najveći će naglasak biti na približavanju te baštine školama, odnosno mladima kroz različite projekte te same susrete akademika s mladima na otoku.
– Prvi Dani akademika otoka Hvara, planirani za 23. listopada 2026. u Starome Gradu, zamišljeni su kao mjesto susreta akademske zajednice, lokalne zajednice i njezinih učenika. Time se baština iz knjiga direktno prenosi u prostor razgovora, razmjene iskustava i stvaranju nekih novih ideja. Iskreno, najviše se radujem panelu generacija u kojem će u petak učenici osnovnih i srednjih škola s otoka raspravljati sa svojim akademicima – otkrio je Lučin.
Šetalište akademika otoka Hvara – mjesto susreta prošlosti i budućnosti
Jedan o inicijalnih projekata u sklopu programa Desetljeća jest postavljanje "Šetalište akademika otoka Hvara" u Starome Gradu.
Šetališta akademika nije zamišljeno samo kao mjesto sjećanja i zahvalnosti. Ono treba biti prostor susreta prošlosti i budućnosti – naglašava Lučin. – Desetljeće nije komemorativni program, već program inspiracije i poticaja. Jer životopisi akademika nose poruku koja nadilazi njihove titule i priznanja: "okolnosti u kojima započinjemo život ne moraju određivati granice onoga što možemo postati".
Pritom, ističe, nije riječ o tome da svi trebaju krenuti istim putem niti je cilj stvarati nedostižne uzore, a kamoli uspjeh mjeriti isključivo akademskim titulama.
– Vrijednost čovjeka ne određuju titule, položaji niti članstva u akademijama. Mnogo je važnija univerzalna poruka koju njihovi primjeri nose: potreba da čovjek razvija vlastite sposobnosti, njeguje znatiželju, stječe znanje, radi predano i nastoji svojim sposobnostima pridonijeti ljudima i zajednici kojoj pripada. Jer znanje svoju punu vrijednost dobiva tek kada prelazi granice pojedinca – poručuje Lučin.
Upravo se zato posebna pozornost posvećuje mladima. Želja je da učenik koji prolazi Šetalištem akademika ne vidi samo niz imena na pločama, nego da se zapita tko su bili ti ljudi, što ih je pokretalo, kako su učili, koje su prepreke svladavali i što su svojim radom ostavili drugima. I, možda najvažnije, što sam može učiniti sa svojim sposobnostima.
Desetogodišnji okvir omogućuje da se istraživanje o tom svojevrsnom sociokulturnom i antropološkom fenomenu, predstavljanje i integriranje akademske baštine razvijaju postupno, kroz knjige, javne sadržaje, obrazovne programe, ali i turističke programe. Krajnji cilj nije zadovoljiti se ponosom na ono što su prethodne generacije postigle, to je početak. Jer biti pasivno ponosan je lijepo, ali ne i dovoljno da bi kultura rasla. Najvrjedniji način na koji možemo iskazati poštovanje prema prethodnim generacijama nije samo čuvati uspomenu na njih. Još je važnije stvarati uvjete u kojima će nove generacije imati priliku otići dalje.
– Baština nije samo ono što smo naslijedili nego i ono što smo dužni omogućiti onima koji dolaze poslije nas. U toj se misli sažima i najšira poruka Desetljeća akademika otoka Hvara – naglašava Pero Lučin i zaključuje: Jer otok ne mora biti granica. Otok može biti početak puta.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....