Redakciji se obratio građanin koji je upozorio na dvije videokamere postavljene na objektu na kupalištu Vela luka u Supetru. Naveo je kako kamere obuhvaćaju prostor kupališta koje tijekom dana koriste brojne obitelji s malom djecom te je izrazio zabrinutost zbog snimanja kupača, osobito djece.
Građani koji su redakciji prijavili postavljene kamere tvrde kako bi razumjeli potrebu za videonadzorom tijekom noći, kada na lokaciji nema zaposlenika i kada postoji rizik od oštećenja ili krađe opreme. Međutim, smatraju da je svrha takvog nadzora tijekom dana manje jasna, budući da se na lokaciji nalaze djelatnici, a kupalište koriste brojni građani i obitelji s djecom.
Nakon zaprimljene dojave, Grad Supetar zatražio je njihovo uklanjanje.
Gradonačelnica Supetra Ivana Marković potvrdila je kako Grad nije dao suglasnost za postavljanje videonadzora na predmetnoj lokaciji te da su kamere uklonjene istoga dana.
– Osobno sam upoznata s postavljanjem predmetnih kamera te sam odmah naložila službi pomorskog redarstva da od korisnika dozvole na pomorskom dobru za obavljanje djelatnosti hitno zatraži njihovo uklanjanje – navela je Marković.
Nema suglasnosti
Prema informacijama Grada, za predmetno područje izdana je potrebna dozvola, no za postavljanje kamera nije tražena ni odobrena suglasnost.
Što o tome kaže zakon?
Iz Agencije za zaštitu osobnih podataka (AZOP) za naš portal pojašnjavaju kako privatni subjekti ne smiju videonadzorom snimati javne površine kao što su kupališta, prometnice i slično.
– Što se tiče videonadzora javnih površina, praćenje putem videonadzora dozvoljeno je samo tijelima javne vlasti, pravnim osobama s javnim ovlastima i pravnim osobama koje obavljaju javnu službu, samo ako je to propisano zakonom, ako je nužno za izvršenje poslova i zadaća tijela javne vlasti ili radi zaštite života i zdravlja ljudi te imovine – navode iz AZOP-a.
Ipak, postoje određene iznimke.
Ako je dio javne površine zakonito dan u zakup ili na korištenje, korisnik prostora može postaviti videonadzor radi zaštite svoje imovine i opreme, ali pritom mora poštovati sve propise koji se odnose na zaštitu osobnih podataka i korištenje videonadzora.
Takav videonadzor mora biti jasno označen, a građani moraju biti obaviješteni da ulaze u prostor pod nadzorom. Oznaka mora sadržavati informaciju da je prostor pod videonadzorom, podatke o voditelju obrade te kontakt putem kojeg građani mogu ostvariti svoja prava.
Pitanje javnog prostora
Iz odgovora AZOP-a proizlazi da privatni subjekti mogu koristiti videonadzor radi zaštite osoba i imovine, uključujući i vanjsku površinu objekta ili opreme koju koriste. Za takav videonadzor nije potrebna posebna dozvola Agencije.
Dakle, videonadzor može biti opravdan radi zaštite imovine, no kada se oprema i sadržaji koje treba štititi nalaze na javnom kupalištu, otvara se pitanje granice između zaštite imovine i nadzora javnog prostora.
Upravo zato u svakom pojedinom slučaju treba utvrditi što kamere obuhvaćaju, u koju su svrhu postavljene te prevladava li interes zaštite imovine nad pravom građana na privatnost, pri čemu granicu između ta dva interesa, čini se, nije uvijek jednostavno povući.
Iako su kamere u međuvremenu uklonjene, ovaj slučaj otvorio je šire pitanje gdje završava legitimna zaštita imovine, a počinje nadzor prostora koji svakodnevno koriste građani te kako pritom osigurati zaštitu njihove privatnosti, osobito kada je riječ o djeci.
Građani koji posumnjaju da se videonadzor koristi protivno propisima mogu se obratiti Agenciji za zaštitu osobnih podataka, koja može pokrenuti postupak po zahtjevu građana ili po službenoj dužnosti nakon saznanja o mogućim nepravilnostima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....