Bila je to paklena komiška noć, požar koji je na otoku Visu grunuo oko 23 nedjeljna sata, brzo se počeo širiti prema vrhu brda Hum. Kako je noć odmicala, pričaju nam komiški vatrogasci, vatra je preskočila brdo, na južnim padinama se dotakla Pothumlja, a onda jurnula prema moru.
Sreća u nesreći je da nije bilo ljudskih žrtava, izgorjela je jedna kuća u šumskom okružju, a prema prvim indikacijama uzrok je vezan uz problem sa strujom. Štete će se tek zbrajati jer je na tom putu podosta maslinika, vinograda, područje je to s puno stoke, koza, ovaca, konja.
Za sada se drži kako je većina uspješno preživjela vatreni oganj. Pino Vojković, član DVD-a Komiža kaže kako je požar bio veliki, grub, široke fronte.
Srećom ne puše
Otok je imao sreću, noć na ponedjeljak nije bila intenzivnije vjetrovita. Da je jače puhalo, kaže Pino, vatra bi se sjurila u uvalu Srebrena. Na otoku nema puno ljudi, ali ima združenih ruku koji su odmah, bez obzira na mjesto u kojem žive, skočili u pomoć. Zadatak im je bio svima jasan, trebalo je njihov škoj u mučnoj noći sačuvati do zore, do trenutka kada će s kopna doći kanaderi. U zoru su tri poletjela u pravcu Visa, dočekali su ih otvoreni jezičci plamena.
- Podušili su ga, hvala Bogu, podušen je. Bilo je gadno, nikome nije svejedno kada vidiš tu silu, tu stihiju, crveno nebo, dim, te jezike kako se dižu visoko. Blizu naših kuća. Odmah u zoru vidim kanadere, tri su bila, evo i sad jedan leti, vidim ga s balkona. Svaka čast našim vatrogascima, nije minut proša kad se vidilo da je počelo gorit, a oni su već s vozilima krenuli na teren. A šta ću vam reć, to su hrabri ljudi, stvarno imamo vatrogasce za poželit. Preko društvenih mreža brzo su se počele slati poruke što im treba na terenu, voda, hrana, odmah su ljudi skočili, nosili smo svi. Svi tada skaču. Hvala dragom bogu ugašen je - kaže nam Eni Alavanja iz Komiže.
Da je bilo grubo potvrđuje i Pjerino Ivčević iz Komiže, oka tu noć sklopio nije. Našli smo ga na brodu, nakon požarišta dočekao ga je odmah novi radni dan.
‘Moglo je biti ružno‘
- Sve će bit dobro. Bila je to gruba i krvava noć, moglo je biti jako ružno – kratko nam je ustvrdio Pjerino.
Prioritetni zadatak združenih viških vatrogasaca je bio vezan uz spašavanje života ljudi i imovine. Uz kuće su branili i otočku infrastrukturu, trafostanice, vodospreme. Loša je vijest bila da su za neprijatelja imali ne jedan, nego dva požara koji su udružili snage. A još je lošija da su morali dobiti bitku koja se vodika na šumovitom, nepristupačnom terenu, na brdu punom makadama, krša, pristava, gomila, prašume,svega. Brzo su mijenjali pozicije, uskakali u urgentno. Nekoliko će dana, kaže Pino trebati da se požarište sanira.
- Svi koji su mogli su skočili u pomoć, ali problem s otokom je taj što na njemu ima sve manje ljudi. Ovi koji su na njemu ostali su tu jedna za drugoga u ovim situacijama, tada nam je najbitnije svima zajednički obraniti naš škoj. Gruba je noć iza nas. Ali uspjeli smo – ispričao nam je Vojković dojmove s viškog požarišta.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....