Svi koji su ikad radili u turizmu znaju da sezona počinje nakon Uskrsa i da su godine u kojima Uskrs bude kasno kritične jer skraćuju sezonu. Prošli smo kroz tri grada na Hvaru kako bismo provjerili ima li turista.
Prvo smo otišli u Jelsu i došli prerano pa smo se spojili na kofein u gradskoj kavani "Prošperin". Dva espressa kasnije, osjetili smo sunce kako se uvlači kroz prozore i ponovno izišli na pjacu. Oko 9 sati ujutro Jelsa je prestala biti sneni gradić i postala gradić u kojem se uz kavu, poneki pelin i kolač druže uglavnom domaći turisti. Navodno je tu i Nina Badrić, no toga čarobnog jutra nam je promaknula kroz prste... Nismo željeli razgovarati s domaćim turistima, jer su svi djelovali nekako sneno, blaženo, vjerojatno još uvijek pod dojmom procesije "Za križem".
Jelsa - idila na pjaci uz kavu i kolač
Rad u turizmu nauči vas raspoznavati nacionalnosti, barem do razine "ovi bi mogli dat dobru manču", pa smo ovaj put odlučili tu pasivnu supermoć upotrijebiti za identificiranje stranih turista. Bilo je dovoljno napraviti krug oko sebe i radar za furešte pokazao je na gospodina i gospođu na terasi gradske kavane. Ispostavilo se da naša supermoć treba ažuriranje jer, iako su Ziva Jelnikar i Jeroen Van Mechelen očito stranci, Ziva je za Hvar vezana cijeli život, a Jeroen je za Zivu vezan već 22 godine. Ziva je Slovenka koja živi u Norveškoj, na Hvar dolazi već 46 godina jer je njezina obitelj kupila kuću u Basini. Nizozemca Jeroena upoznala je prije 22 godine i valjda su si pasali, no život se upleo pa se nisu vidjeli više od 20 godina. Sada planiraju obnavljanje kuće na Hvaru. Djelovalo je kao da njihova priča odgovara romantičnom filmu kakav biste gledali subotom popodne uz kekse i prošek. Nažalost, nismo imali vremena za slušanje scenarija jer je trebalo otići u Hvar.
Hvar - stigli gosti sa svih kontinenata
U Hvar smo stigli oko 10 sati, dan je bio kao nacrtan; Hvar se rastezao pod suncem, a prvi korak na pjacu pokazao je da se Hvar i ove godine više treba bojati viška nego manjka turista. Rekli su nam to i mladi momci iz Barcelone, grada koji zna što znači biti pregažen turistima... Victor, Luca, Jacob i Alex stigli su jer su čuli da je Hvar predivan mali otok s odličnim plažama. Namjeravaju uživati u suncu i razgledavati. Stigli su iz Splita, nakon Hvara sele se na Korčulu, a put završavaju u Dubrovniku.
Nakon mladih Španjolaca prišli smo grupi koja je djelovala kao šira obitelj. Izgleda da nam se turist-detektor ažurirao nakon debakla u Jelsi jer smo ovaj put bili 100 posto u pravu. No ipak nismo očekivali da ćemo naletjeti na obitelj bodula. Njih 13, tri generacije, stiglo je u Hrvatsku s Islanda, na kojem je tada bilo 7 stupnjeva. U Hrvatskoj ostaju tjedan dana, baza im je u Dućama, odakle posjećuju dalmatinske turističke bisere. Na pitanje što će raditi na Hvaru, odgovorili su da će upijati sunce, razgledati grad i pojesti dobar ručak.
Islanđane smo zamijenili jednim domaćim čovjekom kojeg smo sreli na vrhu rive. Ima apartmane i kaže da je prve goste ove godine imao 12. travnja, da ima rezervacija i da gosti u ovo doba većinom ostaju dvije noći. Mi smo se okrenuli i uputili natrag na pjacu, sretni što nas nerviraju obitelji koje sporo guraju kolica i parovi koji polako vuku kofere, a ne horda Britanaca koja kod kuće nosi pomno ispeglane odorice u privatnim školama, a kod nas hodaju raskopčani.
Na pjaci smo sreli Ivu Belaj Šantić, direktoricu TZ-a Hvar, koja je s nama podijelila podatke s eVisitora. Od početka godine do 15. travnja Hvar je dočekao 1990 gostiju, što je 1,86% više u odnosu na isto razdoblje 2024. U istom periodu zabilježen je i porast broja noćenja od 9,66%, odnosno 7277 noćenja ove godine u odnosu na 6637 noćenja lani. Pogleda li se samo travanj, grad Hvar bilježi još bolje rezultate. U prvih 15 dana travnja lani u Hvar je stiglo 1265 gostiju, a ove godine 1346, što je porast od 6,40%. Broj noćenja porastao je za 13,88 posto, odnosno popeli smo se s 3048 na 3474.
Otet ćemo goste ‘zapadnim zemljama‘
Tom porastu pridonose i naši idući sugovornici. Gospodin je fotografirao ribarske brodove, a mi smo ga zamolili da fotografiramo njega kako fotografira brodove. Lijepo je vidjeti da su gosti stigli u grad radi grada... Doznali smo da je gospodin iz Colorada, tu je sa suprugom i prijateljem koji je u Hvaru bio više puta. Ovaj put ostaju dvije noći, no rekli su da će pitati vlasnika apartmana da ostanu još jednu noć. Prijatelj kaže da se vraća jer je lijepo, a gospodin s kojim smo se toliko dobro slagali da su imena prestala biti važna s nama je podijelio podatak koji istodobno veseli i zabrinjava.
Gospodin je oduševljen Hvarom i Hrvatskom, kaže da su često u Europi i da su proputovali cijelu zapadnu Europu. Kada netko redovito putuje preko oceana na odmor, možete biti sigurni da spada u tu legendarnu kategoriju "gostiju više platežne moći". I takav gospodin nam je rekao da se Hrvatska drastično popravila što se tiče turizma i sada možemo očekivati da ćemo uzeti mnogo gostiju od država zapadne Europe. To je, naravno, dvosjekli mač jer nisu ni svi gosti gospoda od 60 godina koja fotografiraju drvene brodove, ali veseli što sada možemo konkurirati "razvijenim turističkim zemljama" i ponudom, a ne samo prirodnim ljepotama (gdje smo svakako izvan konkurencije).
Bacili smo još kratak đir Hvarom, pokušavali naći još sugovornika, no nismo željeli ometati one koji su još spojeni na kofein pa smo prišli paru koji je izgledao kao par glumaca, a možda je to samo do pozadine koja je djelovala kao set filma koji bi se gledao u večernjim satima i na čiju bi premijeru bili pozvani ljudi kao Nina Badrić. Ispostavilo se da su iz Kalifornije, dama je izričito naglasila da je to u Sjedinjenim Američkim Državama, nadamo se da ne razumije dalmatinske mote jer nam je na trenutak pobjegao "a ćerce božja" pogled... Mladi par je tu na medenom mjesecu. Uživaju na Hvaru, stigli su u Dubrovnik, otišli u Split, prebacili se na Hvar, a nakon najpoznatijeg otoka posjetit će i najpoznatiji nacionalni park, Plitvička jezera. Svoje putovanje koje će pamtiti završavaju u Zagrebu, odakle lete kući.
Na Hvaru je proljeće najbolji dio godine
Mi smo se uputili kući, u Stari Grad, no ljepota prirode nadjačala je mržnju prema vožnji pa smo, na vlastito čuđenje, pokraj Milne skrenuli na sporednu cestu koja spaja Milnu i Velo Grablje. Na cesti smo sreli nekoliko biciklista koji su upijali proljeće. Kad smo stigli do Velog Grablja i krenuli se spuštati prema Starom Gradu, onako okruženi brdima punima zelenila, suhozidima, morem, Korčulom i Bračom, sami smo sebi ponavljali: "Nije ni čudo što cijeli svijet želi ovo doživjeti..."
Stigli smo u Stari Grad, koji je također bio živ i iako smo došli u vrime obida, kafići su još bili puni domaćih ljudi s djecom i turista. Gosti su, kao i po ostatku otoka, većinom parovi ili obitelji, što na čitavom otoku stvara idiličan dojam sigurnosti i spokoja. Sve je kao u filmu. Sve je polako... Ipak se radi o otoku na kojemu je jedan od pozdrava "Pomalo!", a jedan od odgovora na to "Nećemo žvelto!" ("Nećemo brzo"). To je nešto za čime većina ljudi žudi... I to je samo jedan od razloga zašto će Hvar i Dalmacija i ove godine biti utočište duša i uzgajalište sjećanja. To je samo jedan od razloga zbog kojih se više trebamo bojati viška nego manjka turista.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalima društva HANZA MEDIA d.o.o. dopušteno je samo registriranim korisnicima.
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu društva HANZA MEDIA d.o.o. te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona o elektroničkim medijima.
Komentari (0)
Komentiraj