"Cvrčak cvrči, Ane, Ane, pod borove grane, Ane moja...", stihovi su pjesme Đorđija Peruzovića iz 1975. godine.
Cvrčci još uvijek cvrče, ne prestaju od jutra do večeri, a ponekad i noću, ili se aktiviraju ranom zorom, čim sunce iziđe. Nekima to ne smeta, a neki, čije su kuće ili stanovi u blizini parkova ili gdje je više stabala, "luduju" jer od cvrčanja nemaju mira. Istina, ljeto na Jadranu teško je zamisliti bez karakteristične pjesme cvrčaka. Njihovo glasanje jedan je od najupečatljivijih simbola Mediterana, godišnjih odmora i dugih, vrućih dana provedenih uz more. Iako je njihov zvuk svima dobro poznat, većina ljudi cvrčka nikada nije vidjela, a o njihovu načinu života zna vrlo malo.
O "ljetnim pjevačima" porazgovarali smo s biologom dr. sc. Tonijem Korenom, nezavisnim istraživačem i članom udruge "Hyla".
– Cvrčci (Cicadidae) porodica su kukaca poznata po glasnom glasanju mužjaka koje nazivamo cvrčanjem. Njihova je pjesma davno nadahnula i Vladimira Nazora, koji je zapisao stih: "I cvrči, cvrči cvrčak na čvoru crne smrče." Taj je opis i danas iznenađujuće točan. Obični cvrčak doista rado boravi i pjeva na crnici, koju u Dalmaciji često nazivaju smrčom, ali jednako često i na borovima, maslinama te brojnim drugim grmolikim i drvenastim biljkama – govori Koren.
U Europi je zabilježeno 70 do 80 vrsta cvrčaka.
– U Hrvatskoj je potvrđeno petnaestak vrsta cvrčaka. Na dalmatinskoj obali i otocima daleko je najčešći obični cvrčak (Cicada orni), čija se prepoznatljiva pjesma tijekom ljeta neprestano čuje duž cijelog Jadrana – veli Koren.
Život cvrčka znatno je zanimljiviji nego što se na prvi pogled čini...
– Naime, najveći dio života provodi skriven pod zemljom. Ličinke žive uz korijenje drveća i grmlja, gdje sišu biljne sokove. U Dalmaciji taj podzemni razvoj traje najčešće između dvije i pet godina, ovisno o temperaturi tla i dostupnosti hrane. Za razliku od leptira, cvrčci imaju nepotpunu preobrazbu, što znači da nemaju stadij kukuljice. Kada završi podzemni razvoj, ličinka izlazi na površinu, penje se uz deblo, granu, kamen ili čak na zid kuće. Tada joj koža puca po sredini leđa, a iz nje izlazi odrasli cvrčak, koji tijekom nekoliko sati širi i učvršćuje svoja krila. Prazne ličinačke košuljice, koje nakon toga ostaju pričvršćene za stabla i zidove, mnogi su sigurno primijetili tijekom ljetovanja – ističe Koren.
Odrasli cvrčci žive vrlo kratko – najčešće između tri i šest tjedana.
– Prve se jedinke pojavljuju krajem lipnja, dok glavno razdoblje njihove aktivnosti traje tijekom srpnja i kolovoza. U toplijim godinama mogu se čuti već sredinom lipnja, a posljednji mužjaci obično utihnu tijekom rujna. Njihovo glasanje usko je povezano s toplinom. Najčešće započinju pjevati kada dnevna temperatura prijeđe 25 °C, a najglasniji su između 10 i 17 sati, kada je sunce najjače. Za oblačnih, kišnih ili vjetrovitih dana gotovo potpuno utihnu, dok se predvečer i noću uglavnom više ne čuju – objašnjava.
Ono što nazivamo pjesmom zapravo je ljubavni poziv mužjaka ženkama.
– Zvuk ne nastaje trljanjem krila, kao kod zrikavaca, nego posebnim membranama na zatku, tzv. timbalima. Njihovo brzo savijanje i vraćanje u početni položaj proizvodi karakteristično cvrčanje. Svaka vrsta ima vlastitu "melodiju", pa ženke upravo prema ritmu i frekvenciji prepoznaju mužjake svoje vrste i dolete k njima radi parenja i nastavka vrste. Intenzitet njihova glasanja može biti iznenađujuće velik. Kolonija običnih cvrčaka tijekom najtoplijeg dijela dana može proizvesti zvuk jači od 90 decibela (a na Hvaru je dozvoljeni maksimum 65 decibela, što znači da im prijeti izumiranje na otoku, nap. a.), što je usporedivo s bukom prometne gradske ulice – ističe Koren.
Kao gotovo sve biljne i životinjske vrste Mediterana, i cvrčci osjećaju posljedice klimatskih promjena.
– Očekuje se da će toplija klima običnom cvrčku u početku uglavnom pogodovati, barem dok temperature ne postanu ekstremno visoke i dok dugotrajne suše ne počnu ozbiljnije utjecati na stabla na čijem se korijenju razvijaju njihove ličinke. Jedna od najuočljivijih posljedica globalnog zatopljenja sve je veći broj takozvanih tropskih noći, odnosno noći u kojima temperatura ne pada ispod 20 °C. Takvi uvjeti neće cvrčke pretvoriti u noćne pjevače, jer njihovo glasanje prvenstveno ovisi o dnevnoj svjetlosti. Ipak, posljednjih godina sve se češće može primijetiti da pojedini mužjaci nastavljaju pjevati znatno nakon zalaska sunca, mnogo dulje nego što je to bilo uobičajeno tijekom svježijih ljetnih večeri. Time njihova prepoznatljiva pjesma postaje još dulji zvučni pratitelj mediteranskog ljeta – zaključuje dr. sc. Koren.
Naravno da se s naslovom malo šalimo. Na Hvaru već neko vrijeme pokušavaju smanjiti ‘ludovanja‘ po centru, pa su smanjili i dopušten glasnoću glazbe u kafićima, ali eto, kolonija cvrčaka ‘jača‘ je od te zabrane.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....