U Zastražišću je održano 12. izdanje pjesničke večeri "Blogo naše riči", susreta koji već godinama početkom kolovoza okuplja pjesnike, ljubitelje poezije i domaće beside. Ono što je 2012. godine počelo kao jednostavna želja da se prijatelji pjesnici susretnu i zajedno budu "u lipoti jazika", preraslo je u jednu od najdugovječnijih pjesničkih tradicija na istočnom dijelu Hvara.
Pjesničke večeri "Blogo naše riči" pokrenula je 2012. godine pjesnikinja Julija Mateljan Milatić sa svojim prijateljima pjesnicima. Posljednje četiri godine organizaciju večeri preuzela je udruga "Zastražišće For World", čiji su članovi i neki od pjesnika koji su prije četrnaest godina započeli pjesnička druženja u Dvoru.
Ovogodišnja večer počela je možda i najljepšim mogućim podsjetnikom na smisao cijele manifestacije - stihovima u ustima najmlađih. Ida Peronja, predškolka iz Dječjeg vrtića "Jelsa", recitirala je pjesmu "Nonini sviti" Julije Mateljan, dok je predškolac iz Dječjeg vrtića "Stari Grad" Luis Jakov Dulčić izveo pjesmicu "Vrtić" Katarine Makjanić. Upravo je njihov nastup pokazao da domaća riječ nije nešto što pripada samo prošlosti i starijim generacijama nego nešto što se može predati dalje.
Nakon najmlađih, Dvor su preuzeli pjesnici. Svoje su pjesme govorili Luka Rudan, Marica Buratović, Katija Beba Stančić, Nela Vrkljan i Milojka Babić Božiković, a program je glazbenim predasima povezivala klapa Frecija.
U drugom dijelu večeri svoje su stihove govorili Svjetlana Carić, Nikola Kuzmičić, Antonela Barbić, Sanja Fistonić, Filka Mateljan i Briseda Udovičić. Nakon još jednog nastupa klape Frecija uslijedili su Julija Mateljan, Braco Jakas, Katarina Makjanić, Ivana Milojka Malić i Vana Kovačić, čime je zaokružen ovogodišnji pjesnički program.
Posebno mjesto u cijeloj priči pripada Juliji Mateljan Milatić, Zastražišćanki koja godinama piše i na hvarskom govoru. Njezina prva zbirka "Mrvicu za Alisu" objavljena je 2021. upravo u izdanju udruge Zastražišće For World, a petina pjesama u zbirci napisana je na hvarskom govoru, njezinu materinskom jeziku.
I upravo se u tome krije vrijednost "Bloga naše riči". Jezik ne ostaje živ zato što je zapisan u rječnicima, knjigama i znanstvenim radovima. Ostaje živ dok se njime govori, piše, pjeva, šali, pripovijeda i dok ga djeca čuju od svojih roditelja i starih, a zatim ga sama izgovore. Hvarski govori, kao i brojni drugi dalmatinski govori, nose riječi, izraze, naglaske i načine razmišljanja koje standardni hrvatski jezik ne može i ne treba zamijeniti. Oni nisu suparnici hrvatskom standardnom jeziku, nego dio njegova bogatstva i hrvatske jezične baštine.
Zato manifestacije poput ove imaju značenje koje nadilazi jednu ljetnu pjesničku večer. Svaki put kada netko napiše pismu na svome domaćem govoru, kada je pročita pred ljudima i kada dijete nauči stihove napisane jezikom svojih nona, taj jezik dobiva još jednu priliku trajati.
U vremenu u kojem mali otočni govori neminovno osjećaju pritisak standardnog jezika, medija i globalnog engleskog, najbolji način da ih se sačuva nije zatvoriti ih u vitrinu kao uspomenu na neka prošla vremena. Treba ih koristiti. Treba njima govoriti i stvarati.
"Blogo naše riči" upravo to radi već od 2012. godine – okuplja ljude da se susretnu, poslušaju jedni druge i barem jednu večer budu zajedno u lipoti jazika. A bude li se ta rič prenosila s pjesnika na publiku, s nona na unuke i, kao ove večeri, sve do djece koja tek kreću u školu, ima razloga vjerovati da će hvarski, dalmatinski i hrvatski jezik još dugo ostati živi jezici ljudi koji njima govore.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....