Hrvatska narodna knjižnica "Antonio Rendić Ivanović" u Sutivanu na Braču stvorila je u proteklih deset godina impresivnu zbirku knjiga čija su izdanja nastala u hrvatskoj dijaspori ili u Hrvatskoj, ali govore o dijaspori. Prikupljeno je više od 780 jedinica raznorodne i zanimljive književne građe na šest jezika. Osim Nacionalne knjižnice u Zagrebu, u Hrvatskoj je teško pronaći knjižnicu koja se može podičiti s takvom bogatom zbirkom naslova.
Te su knjige skupljene u posebnu zbirku koja nosi dvojezični, hrvatski i španjolski naziv: "Druga domovina/Dos patrios". Dijaspora je, dakle, tema i opravdanje utemeljenja zbirke, a španjolski dio naziva logična je posljedica okolnosti što je najveći broj naslova koji nisu na hrvatskom, nego upravo na španjolskom jeziku. Svjedoči to i podatak kako je najveći broj dosadašnjih donacija za zbirku posredno ili neposredno došao iz hispanskog svijeta, naročito iz Čilea.
Najizdašniji donator je Branka Bezić Filipović koja je 2018. godine izdala i knjigu "Čileanski pisci hrvatskog podrijetla". I sutivanska Narodna knjižnica nosi ime Antonija Rendića Ivanovića koji je otišao iz tog bračkoga mjesta kada mu je bilo šest godina, a u Čileu je postao istaknuti pjesnik i liječnik, zbog svojeg humanog rada prozvan je "liječnikom siromašnih".
"Ima knjiga i izdanja kojih nigdje u Hrvatskoj nema nego u našoj knjižnici u zbirci ‘Druga domovina/Dos patrios‘" – s ponosom je kazao Franjo Mlinac, ravnatelj sutivanske knjižnice, koji je prije jednog desetljeća zajedno sa sada pokojnim Jerkom Ljubetićem (1933. – 2021.) najzaslužniji za utemeljenje te jedinstvene zbirke.
Jerko Ljubetić, zaljubljenik u svoj Sutivan, i sam je nekoliko godina živio u Čileu gdje je upoznao brojne pisce, uspostavio veze, posebice s onima najslavnijima i nadaleko poznatim književnicima, družio se s njima i u Čile i u Hrvatskoj, poglavito na Braču koji je mnogim precima tih talentiranih ljudi prva i prava domovina. U Hrvatskoj je uporno tražio zainteresirane izdavače i ponekad se ljutio kada u tome nije nailazio na razumijevanje. Bio je zaljubljenik u njihovu literaturu, desetljećima je bio suputnik hrvatskih Čileanaca i neumorni prevoditelj njihovih djela na hrvatski jezik.
Elementi izgubljenog zavičaja
Karakteristika većine njih je da su u svoju književnost unosili elemente izgubljenog zavičaja, o kojem su slušali od svojih očeva, majki, baka i djedova. Taj element izgubljenog zavičaja koji se generacijski prenosi obiteljskim sjećanjima je važan, kako za etnografsko proučavanje, tako i za razumijevanje senzibiliteta tih ljudi koji su se u Čileu kao nigdje drugdje uspješno asimilirali u društvo i dali vrijedan doprinos izgradnji te države na mnogim poljima.
Fascinira podatak da je najveći broj iseljenika u Čile stigao s otoka Brača što je bio i razlog da je 2004. godine tadašnji predsjednik te latinsko-američke države Ricardo Lagos Escobar posjetio otok Brač i u znak zahvalnosti za sve ono što su naši iseljenici učinili za napredak te zemlje u Zavičajnom muzeju u Škripu otkrio spomen-ploču.
Knjižnica u Sutivanu je proširila sadržaj fonda zbirke na djela svih pisaca hrvatskoga podrijetla koji pišu o našem iseljeništvu na bilo kojem stranom ili na hrvatskom jeziku.
U povodu desete obljetnice utemeljenja nedavno je obavljena stručna analiza posebne knjižne zbirke "Druga Domovina", a taj zahtjevan posao analize i vrednovanja sadržaja sutivanske zbirke obavila je vrsna zagrebačka hispanistica Mirjana Polić Bobić, prof. emerita Sveučilišta u Zagrebu.
Autorica je, pojasnio je Franjo Mlinac, tijekom dvije godine temeljito pregledala i iščitala više od 780 jedinica knjižne građe koje zbirka do sada posjeduje i stalno ih nadopunjuje, te dala njihov pregled prema zemljama podrijetla s naglaskom na posebno vrijedna djela, u više slučajeva dostupna hrvatskim čitateljima i istraživačima jedino u ovoj knjižnici. Također je dala preporuke potencijalnim istraživačima te građe, kao i smjernice za daljnje popunjavanje zbirke.
Zanimljivo je spomenuti kako je analiza objavljena na hrvatskom, španjolskom i engleskom jeziku prvenstveno kako bi skrenula pozornost kulturne javnosti na postojanje zbirke, definirala njenu jedinstvenost i opravdanost postojanja na "periferiji" hrvatskog knjižničnog sustava, te omogućila u budućnosti njeno uvrštenje na popis hrvatske kulturne baštine čemu teže njeni osnivači.
Predgovore knjizi napisali su Božo Biškupić, nekadašnji ministar kulture u Vladi RH i Patricia Štambuk Mayorga, zamjenica direktora Čileanske akademije za jezik.
"Studija profesorice Polić Bobić važan je putokaz za zainteresiranog čitatelja, a istraživačima nudi metodološki instrumentarij i kritičku analizu korpusa. Istodobno zbirka "Druga domovina" pri Narodnoj knjižnici u Sutivanu postaje nezaobilazna dionica cjelovitog nacionalnog baštinskog korpusa", napisao je u predgovoru Božo Biškupić, dok Mirjana Polić Bobić smatra kako je sutivanska zbirka na dobrome putu da postane neka vrsta samosvojnog zrcala te odseljene Hrvatske.
Tako je "mali" Sutivan u kojemu živi 820 stanovnika primjer kako treba čuvati i sačuvati korijene i veze s našim potomcima, piscima i književnicima, ponajprije u prekooceanskim zemljama, ali i na drugim meridijanima i paralelama u kojima su potvrdili svoj talent, sposobnost i nadarenost. Oni nisu samo primali već su davali i uspješno prenosili svoju hrvatsku kulturu drugima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....