- Baš smo bili sretni kad smo vidjeli djecu iz Ugande kako se vesele vodi, kako je piju, kako se kupaju, kako se prskaju... A mi je imamo koliko hoćemo, ne samo kada smo žedni, nego se i igramo s vodom - kazali su nam trećaši, učenici Osnovne škole kralja Zvonimira u Solinu, jedan treći razred iz centralne škole u Ninčevićima i jedan iz njihove Područne škole u Rupotini.
Humanitarni projekt kroz inicijativu "Voda koja život znači", koji su tijekom godinu dana provodili učenici spomenute škole pod vodstvom svojih učiteljica Ivone Šego i Ivane Lisice, urodio je plodom, izgradnjom bunara za djecu Ugande u Africi.
- Naše školske brige, projekti, kreativni radovi, likovni zadaci proizlaze iz lakoće naše suradnje i načina na koji se nadopunjavamo. Dovoljno nam je onako usput dok smo u nekom điru, na plaži, u društvu... jedna drugoj poslati glasovnu poruku u kojoj se skoro pa uvijek nalazi začetak nekog projekta. Rekli bismo, onako bez lažne skromnosti, mi živimo školu – s osmijehom i vedrinom nam vele učiteljice Ivana i Ivona, dodajući kako je tako ovaj projekt rođen u hodu ispao i bolji i interesantniji nego što su ga prvotno zamislile.
Zahvalnost i empatija
- Započele smo ga još u 2023. godini otvorenog srca i sa željom da u našim učenicima probudimo svijest o tome kako su naše svakodnevne brige malene, jer stvarno jesu. Htjele smo ih naučiti zahvalnosti i potaknuti empatiju - kazuju naše sugovornice pričajući nadalje kako su došle na ideju otvaranja bunara u Ugandi.
- Uvijek je bilo empatičnih i dobrih ljudi koji su spremni pomoći. Tako je i naša prijateljica, omiška Goge, u 2023. donirala novac za bunar, ne rekavši nikome dok nije dobila potvrdu da je bunar sagrađen. To nas je oduševilo!
Samo smo se pogledale i sve je bilo jasno. Uz pomoć naše škole i mi ćemo napraviti bunar!
Prija Goge, kako od milja zovemo našu Goranu Lejo, uputila nas je na Marija Mandarića i Amara, posrednika u Ugandi, i mi smo krenule – navode naše sugovornice, dodajući kako je posebno zabavan dio projekta bilo upoznavanje afričke kulture, izrada nakita, vreća, glazbala, sakupljanje kišnice, ples i sviranje afričkih beatova.
Afrička kultura
- Za svakog sudionika projekta naši su učenici vrijedno bojili, a potom plastificirali petstotinjak zastavica Ugande. Djeca su se rado uključivala u sve aktivnosti. S djecom smo bile i na humanitarnom koncertu "Srce za Ugandu" na kojemu je gost bio Dražen Zečić. Tu smo čule i za svećenika Jakoslava Banića koji se i sada nalazi u Ugandi. Na videu koji se vrtio na koncertu čule smo i upamtile te koristile njegovu izjavu "U našim srcima ima ljubavi za promijeniti svijet" - kazuju nam učiteljice i tako su zajedničkim snagama s učenicima uspjele realizirati projekt.
- Na samom kraju 2025. godine, 31. prosinca, stigle su nam fotografije i video od Amara uz informaciju kako je bunar otvoren.
To je zaista bio jedan predivan način da zaokružimo i ispratimo 2024. godinu.
Dočekali smo smijeh i radost djece jer su dobila izvor života - vodu. Nakon otvaranja smo se čule i s don Jakoslavom koji nam je uputio tako dirljivu poruku, zahvalu i blagoslov - kazuju nam solinske učiteljice, a kako su to doživjeli učenici... Svi su nam željeli ispričati kako ih je sve skupa dirnulo kada su gledali radost svojih vršnjaka u Africi.
Izrađivali nakit, maske, zastavice...
- Radili smo nakit i donirali novac kako bismo pomogli djeci u Ugandi. Kada sam vidjela njihovu radost, kada sam vidjela kako su se prskali vodom, bila sam sretna - veli nam devetogodišnja Rita Franjga, a istu radost s njom dijele i sve razredne kolege.
- Učili smo o njihovoj kulturi, izrađivali maske, ogrlice i zastavice, pa smo sve to izložili na sajmu kako bismo prikupili novac i izgradili im bunar. Baš smo sretni što smo im pomogli - kažu nam i Luka Sanader i Jana Ribičić.
- Naučio sam da nemaju iste kuće kao mi, da su njihove od slame i da to baš i nije udobno za život. Naučio sam da imaju drugačiju školu, na otvorenome, da nemaju hrane i da imaju svoje plesove... Sviraju i plešu, bilo ih je zabavno gledati, a kad smo izgradili bunar, osjećao sam se sretno što smo napokon pomogli toj djeci da lakše žive, da imaju vodu za piće i da se mogu okupati. Mi toga puno imamo, a oni baš i nemaju - ustvrdio je i učenik Frane Milić.
Govore nam kako im je baš danas nestalo vode u školi.
- Grozno je bez vode! Mi ne možemo jedan sat, a oni moraju i godinu dana - zaključuju učenici.
U ovom razredu ih inače ima 15. Nisu svi danas na okupu, ali su svi ponosni da ime njihove škole stoji na bunaru u Africi.
Kineski kalendar
- Za kinesku Novu godinu izradili smo zmaja, a trećaši iz centralne škole izrađivali su zmiju jer je po drevnom kineskom kalendaru od 10. veljače 2024. do 28. siječnja bila Godina zmaja, a ova je u znaku zmije - objašnjava nam učiteljica Ivana dok se djeca s veseljem prekrivaju zmajem od šarenog krep papira kako bi se fotografirali.
- Čin jen hau! To vam znači: Sretna Nova godina, na kineskom - ponavljaju nam mali Rupoćani, zadovoljni što i ove školske godine mogu učiti o različitim kulturama.
Njihovi kolege iz centralne škole imaju nam isto puno toga reći i o kineskoj kulturi, ali najviše ipak o projektu izgradnje bunara zbog kojeg su baš jako zadovoljni.
- I mi smo isto radili narukvice, ogrlice, bubnjeve, zveckalice, pa smo skupljali novac za izgradnju bunara. Kad sam vidjela djecu kako se prskaju vodom, odlično sam se osjećala. Sad i oni mogu piti zdravu i čistu vodu -govori nam Luce Mišić, a njezina vršnjakinja Mila Juras potvrđuje kako im je bilo zabavno sve to izrađivati i nositi jer je puno boja.
Gledali video
- Kada je naša učiteljica poslala u grupu roditelja video kako se prskaju vodom, bilo mi je drago vidjeti ih i rasplakala sam se... Ne mogu zamisliti kako se netko raduje vodi, a mi nismo zahvalni ako dobijemo neku lijepu majicu ili nešto tako... - mudro zbori Mila, dok nam Paula Makovec objašnjava kako su poticali i ostale učenike da pridonesu ovom projektu.
- Izrađivali smo i zastavice Ugande i svakome smo u školi rekli da nešto mogu darovati za izgradnju bunara, a onda smo im zauzvrat darovali zastavicu. Radili smo ogrlice i narukvice, bubnjeve i šuškalice od riže... Kako nismo još imali dovoljno, onda smo sakupljali i na sajmu za Dane kruha.
Svi smo u kući gledali video koji je učiteljica poslala i svi smo bili veseli – prisnažuje i Paula, dok nam njezina razredna kolegica Judita Jurjević priča kako su se uza sve to trudili i reciklirati.
- Kada smo radili taj nakit, od nekih starih papirnatih tanjura pravili smo ogrlice, koristili smo i manistrice, a najviše mi se svidio jedan jako zabavan ples... Bilo mi je vrlo drago kad je učiteljica poslala snimku u grupu kako se djeca vesele. Bilo ih je puno oko tog bunara, prskali su se, pili vodu, umivali se... I veselili - opisuje nam Judita svoj doživljaj.
- Jako sam sretna što su dobili vodu. Stvarno su jako siromašni. Da sam ja na njihovu mjestu, bila bih jako tužna - pridružuje se razgovoru i učenica Nikol Kapitanović, a svima je, vidimo, ova tema važna jer svi žele opisati kako su sudjelovali i što bi još mogli učiniti.
- Bilo mi je drago gledati video djece u Africi. Prvo sam ga pogledao u školi, pa onda opet kući. Drago mi je da smo im pomogli!
Onda sam razmišljao - što ako im opet nestane vode? Ali sam se sjetio! Ako im nestane, mi ćemo opet i opet donirati! - kaže nam odlučno Jakov David Bašić, a s njim se slažu i njegovi prijatelji Josip Komar, Ivano Crljen i Matej Kapitanović: "Spremni smo i kopat bunar, ako treba!"
Skupljali kišnicu
- I mi smo pokušali ovdje skupljati kišnicu. Ostavili smo neku bocu na krovu i pratili koliko ćemo vode skupiti, a u dva dana je to bilo jako malo. To nam je pokazalo koliko oni malo vode imaju za piće ako im nema kiše -pridodaje Matej, dok nam Josip otkriva kako im ovo nije prva humanitarna akcija.
- Sudjelovali smo i u akciji "Marijini obroci", kako bismo pomogli da djeca u Africi imaju što jesti. U Ugandi djeca jedu neku kašu, tako da ćemo mi još prikupljati za njihove obroke, a ako im nestane vode u bunaru, možda ćemo dogodine donirati još dva - odlučan je Josip.
- Sretne smo što smo pokrenule ovaj projekt i što smo ostvarile cilj, pomoć Ugandi kao prioritet, ali i sve ono što su naši učenici osvijestili.
Općenito nam je važno skrenuti pozornost djeci na vrijednost upoznavanja različitih kultura te poticati stav da je različitost bogatstvo. Tome u prilog govori i činjenica da smo 29. siječnja s djecom proslavili Kinesku novu godinu.
Iskreno se nadamo da će naša djeca pomoći u razvitku boljeg, brižnijeg, solidarnijeg društva - poručuju učiteljice, a na sve ovo je ponosna i ravnateljica OŠ kralja Zvonimira prof. Vedrana Propadalo.
Promjene u životu
- Projekt izgradnje bunara u Ugandi kroz inicijativu "Voda koja život znači" još je jedan dokaz koliko su naši učenici, roditelji i djelatnici spremni pomoći onima kojima je to najpotrebnije. Humanost i empatija vrijednosti su koje njegujemo u našoj školi, a kroz ovu i brojne druge akcije pokazali smo da možemo napraviti konkretne promjene u životima drugih.
Posebno želim istaknuti i pohvaliti učiteljice koje su osmislile ovaj projekt i koje su svojom upornošću i entuzijazmom omogućile njegovu realizaciju. Njihova predanost i trud inspiracija su ne samo učenicima, nego i svima nama. Veliku ulogu u uspjehu projekta imala je i naša vjeroučiteljica Dragica Domjanović, koja se priključila organizacijom humanitarnog sajma za Dane kruha - ističe nam i ravnateljica škole jer, kako kaže, prihod od sajma omogućio je ne samo završetak ovog projekta, nego i realizaciju drugih humanitarnih akcija u kojima škola sudjeluje.
- Osim izgradnje bunara u Ugandi, već godinama financiramo školovanje dvoje učenika u Africi kroz suradnju s Udrugom "Zdenac", a dugogodišnji smo partneri i Udruzi roditelja djece s poteškoćama u razvoju "Moje dijete" iz Solina, koja pruža podršku učenicima s poteškoćama. Naš cilj nije samo obrazovanje, već i odgoj djece u duhu solidarnosti i odgovornosti prema zajednici.
Zahvaljujem svim učenicima, roditeljima i djelatnicima škole na angažmanu i velikom srcu koje su pokazali. Ovakve inicijative dokazuju da i male zajednice mogu učiniti velike stvari, a naša škola ostaje predana njegovanju humanosti i pomaganja gdje god je to potrebno – poručuje za kraj ravnateljica Vedrana Propadalo.
Komentari (0)
Komentiraj