FOTO Ovi mješanci imaju pseće ‘supermoći‘! Dlakavi junaci tragaju za nestalima; bili smo s njima. Ekipa je nevjerojatna

Junaci ove priče su dva psa, ne baš klasični kućni ljubimci, već par četveronožnih stručnjaka za pronalazak ljudi.

Jedan kuštravi žuti mješanac usvojen iz azila, ali moćnog imena Yoda, kojem u životnom kalendaru stoji sedam godina, te kujica Koni, trogodišnja belgijsko-nizozemska mješanka, koja ima tendenciju postati jedna od najboljih pasa tragača u Hrvatskoj.

Barem što se vatrogasnih postrojbi tiče, jer je upravo ona u studenom minule godine donijela, izborila još jednu licencu, kako bi njen tim, ekipa njenih „ljudi” postao najmlađi K9 tim, potražni tim sa psima u vatrogasnoj zajednici, koja broji trenutno 11 takvih licenciranih ekipa (vodič i pas).

K9 tim vodič i pas

Da budemo precizniji - K9 tim su vodič i pas, vodič mora biti osposobljen za spašavanje iz dubina i visina i iz ruševina, a pas prolazi licenciranje jednom godišnje, s tim da su obavezni sudjelovati na zajedničkim državnim treninzima traganja.

A jedan takav prošireni tim za spašavanje u sklopu K9 timova, imaju i Trogirani.

Oni su vam sedam veličanstvenih iz Dobrovoljnog vatrogasnog društva Trogir, okosnica tima za akciju uvijek spremni, a uz podršku i ostalih iz DVD-a, obitelji, prijatelja, donatora, već godinama bruse formu kako pronaći, u pravilu na nepristupačnim terenima ljude, pa i životinje, u situacijama požara, potresa, nevera, svega onog što život ugrožava.

A kako to ide naših glavnim likovima?

- Lavežom! Dok traže markiranta, znači osobu koja se izgubila na nepristupačnom terenu, ni Yoda ni Koni ne smiju lajati, tek kada osobu i pronađu, oglase se lavežom. Psi tek tada obavještavaju svog vodiča kako je i uspio u zadatku – dok drži na povodcu izuzetno znatiželjnu, rekli bi nemirnu, hiperaktivnu kujicu Koni, uvodi nas u priču oko vatrogasnih potražnih timova Domagoj Barada, voditelj ovog trogirskog malenog no moćnog tima.

Psa iz azila

Koji je jedan o tri na području naše županije, u sklopu djelovanja Vatrogasne zajednice Splitsko-dalmatinske županije, a kojom zapovijeda Ivan Kovačević i koja ima tri potražna tima sa psima, u Splitu i Sinju te sada i u Trogiru.

A sve je počelo prije par godina, točnije 2021. godine kada su Domagoj, 33-godišnjak iz Segeta kojem je službena profesija vozača u Udruzi za osobe s invaliditetom TOMS u Trogiru, a neslužbena, ona volonterska u DVD-u Trogir, kada su Domagoj i djevojka mu Antonela Biluš odlučili iz azila uzeti jednog psa.

I otkrivaju nam oboje uglas, kako je Yoda izabrao njih!

- Bilo je još zainteresiranih za njega, a kako smo mi bili najmlađi od udomitelja, nismo očekivali da će nama pripasti ta čast da budemo dobri ljudi za Yodu, no on je izabrao nas – smije se Antonela, koja je laborant, zdravstveni tehničar po struci, trenutno radi kao trgovkinja, a ova 26-godišnjakinja ima i položeno pružanje prve pomoći, pa na teren uvijek nosi veliki crveni ruksak. I ona vam je licencirani vodič pasa, kao i Domagoj, njih dvoje čine uz Yodu i Koni, kvartet polugu tima – dva psa i dva vodiča.

No kako je došlo do toga da njihov kućni ljubimac postane pas-tragač?

Yoda počeo, pa naučio i Koni

- Uvijek smo bili vezani za DVD Trogir, i kako smo mi dolazili tu, u vatrogasni dom na sezonu, dolazio je i Yoda, pa smo čuli za edukaciju osposobljavanje pasa za traganje, gdje oni uče kako pronaći čovjeka u dubini, na visini, u potragama, i tako je krenulo. Zatim smo uzeli i Koni, ona nam je stigla iz Knina, započeli s obukom, i moramo kazati Koni je puno toga naučila od Yode, ali je ona ta koja napreduje munjevito, ima baš gen potražnog psa – pričaju nam ovu ljubav, između čovjeka i psa, koja se opet okrenula prema dobrom - pomaganju drugima Antonela i Domagoj.

A kako to izgleda na terenu, kako to Yoda i Koni pronalaze ljude, pokazao nam je cijeli prošireni tim K9, njih sedam uz podršku pomažućih članova, koji su i nas novinarsku ekipu odveli na izlet.

Ma vraga izlet – na paklenu vrućinu u nekadašnji prostor sada napuštenog kamenoloma, gdje jedino caruju zmije i mravi, uz nesnosnu vrućinu, bez povjetarca, bez daška vjetra.

Traženje turistkinje

- Ovdje prolazi „staza zdravlja”, pa ćemo vježbati pronalazak izgubljene turistkinje, koja je i ozlijeđena. Uvijek vam moramo pronaći neki novi teren za trening, nepoznat za pse – pojašnjava nam Ervin Domazet, 51-godišnjak koji radi u osiguranju, a ovdje kao volonter je zadužen za logistiku. On se briga da tim puna tri dana može biti – samoodrživ!

Na terenu ništa ne smije faliti, ni vode, ni hrane, ni opreme, a puno je toga što im treba kako bi i pomogli unesrećenim ljudima. Od nosiljke, pa bezbrojnih kilometara konopa, užadi, metalnih spojki za povlačenje, do osobne opreme – užadi za penjanja, kaciga, ruksaka i rukavica koji su najpoželjniji rekvizit.

- Spase nas kada treba vući konope – dobacuje nam dvojac „pauka”, a to su penjači, oni koji se uvijek negdje veru, pentraju samo da na miru ne budu, a radi se o 44-godišnjem Marinu Rožiću, inžinjeru elektrotehnike, a kao volonter u timu je vozač teretnih vozila. Drugi „pauk” je Josip Čavka, 24-godišnji budući magistar elektrotehnike, koji „timunira” na terenu dronom, kontrolira iz zraka prostor kojeg treba pretražiti, a kao Marin obožava penjanje. I zato su vam oni „visili” na konopima i tijekom poziranja za zajedničku fotografiju.

Dva "pauka" i studenta dva

Dok su Toni Biluš, 20-godišnji Antonelin brat, student kao i Frane Renić koji ima 21 godinu, najmlađi duo u ovom timu.

To vam je ta sedmorka, koja je uvijek spremna pomoći a kako to izgleda na terenu – rekli bi naporno i vruće.

- Ma dobro, vatrogascima je uvijek vruće, ali zna se da kada je negdje problem, dolazimo mi - nije se dao smesti sa „lošim” uvjetima koji su više bili za boravak na plaži, nego za odvijanje treninga u kamenjaru, pomažući član Nikša Koc, iskuni 57-godišnjak koji je već četvrta generacija vatrogasaca, od 1975. godine je član dobrovoljnih vatrogasnih postrojbi, šest godina je brigao za požare u škveru, sudjelovao u spašavanju ljudskih života ali morao i izvlačiti četvero mrtvih, dok zadnjih 18 godina je zaposlenik Interventne vatrogasne postrojbe u Divuljama te vrhunski požarni instruktor.

Koji je sada uz Antonelu i diktirao u radio stanicu ritam treninga.

- Ponosni smo vam mi na ovaj naš maleni ali moćni tim. Privilegija je imati ih u svojoj ekipi – komplimentima su tim „zasuli” i dvojica čelnika – Marin Buble, zapovjednik Javne vatrogasne zajednice Trogir i pomoćnik županijskog zapovjednika za operativno područje Trogir, te Duje Mijalić, zapovjednik DVD Trogir u čijem sastavu i djeluje K9 tim.

A na što su to svi ponosni?

Lavež kada se pronađe osoba

- Ajmo vidjeti, bolje reći čuti kako će naša Koni pronaći turistkinju – dobacuje nam Domagoj, kojeg je odmah demantirao drugi pas, Yoda.

Dok je Koni izlazila iz kaveza, Yoda se nija dao smesti i uporno je cvilio jer je i on htio vani, i on je htio pokazati svoje umijeće traganja.

Da ne zaboravimo i pohvaliti Yodu, kako je on na Drveniku i pronašao izgubljenu osobu, stariju osobu, u jednoj od akcija spašavanja. 

- Pas prati trag, miris čovjeka, pa tijekom obuke imaju razne zadatke. Od zračnog traga, airscent, pa sportskog traga gdje mora pronaći sve zadane predmete, uz potragu u ruševinama, ali i na visinama. A uz Yodu je i Koni sve ovo svladala, prava je njegova nasljednica – priča nam Antonela, dok smiruje Yodu, a Domagoj je već u akciji s Koni.

Ide naredba, treba naći osobu, Koni šunjka, traži i penje se uz brdo, Domagoj trči, kliže po kamenjima za njom, prolazi kroz ruke, i penje se na podest nekih desetak metara iznad početne točke u kamenolomu. No Koni ne miruje, nastavlja ispred Domagoja koji je prati do jednog srušenog zida, i tek tada mlada dama i zalaje.

Diplomski rad o psima tragačima

Našla je „markiranta”, u ovom slučaju Kristinu Katić, 26-godišnju tajnicu DVD-a Trogir, diplomantkinju forenzike, menadžment u vatrogastvu, koja radi na diplomskom radu s temom „Usporedba koliko su timovi sa psima, uspješniji u traganju od samo ljudskih timova”. Nismo ni sumnjali kako će i Kristina pisati diplomski o psima-tragačima, kada ju je Koni tako brzo i uspješno pronašla.

No čujemo i Antonelu u voki-tokiju, koja ostatak ekipe obavještava kako je izgubljena turistkinja – ozlijeđena. Pružila joj je Antonela prvu pomoć, a daljnja akcija je spuštanje unesrećene u tkz. koritu.

Sad trebalo je povezati taj dio kamenoloma, na visini od skoro deset metara, prema automobilu gdje se za kolo zavezalo konope, stvorili vučnicu, i onda mic po mic, i spustilo unesrećenu na dnu.

Akcija koja je trajala niti deset minuta!

Korito, konopi, prečnica,...

Sve su uhodano složili, provjerili konope, uskladili sa gornjom ekipom, te osigurali spuštanje nosiljke sa pacijenticom sa visine od deset metara, prema kopnu dužine konopa do nekih 30 metara. I nakon "pacijentice", konopima je spušten na dno i vodič i pas. Koni je sve mirno odradila, prvo traganje, a zatim i "let", spuštanje s visina na konopima, vodiču u naručju. 

- Uz pomoć prečnice sve je obavljeno besprijekorno – čestitaju članovi međusobno na još jednom odrađenom treningu, Domagoj nagrađuje Koni igračkom, no Yoda se ne da – uporno cvili.

- Red je i na njega, tko se krije? – u tren se Frane sakrio u grmlje, Yoda je bio pušten iz kaveza u kombiju, te se i taj žuti mješanac brzo snašao, detektirao „markanta”, zalajao i dobio igračku...

Koja sreće je tada nastala među psima, koji su skakali, veselili se, zadovoljni s još jednim odrađenim treningom.

A što je s ljudima, zašto ovaj napor, volonterski obavljaju akcije spašavanja, „diže” ih se kada je najopasnije, nema odmora, ni praznika ni ljetovanja?

- Dobra ekipa i dobra zafkancija, no prvo je cilj pomagati ljudima. Odličan smo tim, radimo sve kroz zabavu, sada smo imali i tri dana treninga u Otočcu, bilo je i noćnih vježbi u staroj vojarni, no ništa nije teško kada znaš da je sve to u cilju pomoći drugome – skoro identično pojašnjenje nam daju i Ervin i Marin, dok svi zajedno nakon odrađenom posla sjedamo u hlad šatora.

I on je na popisu obvezne opreme, za koju nam logističar Ervin kazuje:

Adrenalin i druženje

- Opremu imamo, kao i osigurano sve za pse, od hrane, lijekova, veterinara. Vodiči Antonela i Domagoj se brigaju o psima, mi pripomažemo, zajedno tragamo, i što je najvažnije imamo podrške naših obitelji u svemu ovome. Bez toga bi bilo teško.

- I podršku naših Ivana Tomaša iz TOMS udruge te Marinka Biluša, oca Antonele i Tonija. I on je važna karika, osim što je punac Domagoju – dobacuje kroz smijeh Marin, no sve je to u ritmu zezancije, opuštanja nakon odrađenog posla.

Pa se sjelo uz trpezu i hladnu vodu, „zamezilo”, te prodiskutiralo svi elementi samog treninga, od posla baze, sidrišta, dojave, sistema,.. i koje još ne „šifre” kojom se koriste tijekom akcija traganja i spašavanja.

Za nas ti detalji su nebitni, no njima su dio treninga kojeg već sutra moraju reproducirati uživo, na terenu tijekom spašavanja unesrećenih osoba.