Četvrtak, 14. prosinca 2023. za šibensku gradsku vlast trebao bi biti točka gospodarskog preokreta.
Dva mega projekta na istoj sjednici Gradskog vijeća bit će predstavljena vijećnicima jer, kako vjeruje gradonačelnik Željko Burić, sve je spremno i tako ambicioznim planovima ništa ne bi trebalo stajati na putu. Jedan je, koji se najavljuje godinama, Projekt Batižele, "grad na kraju grada" na zemljištu bivše Tvornice elektroda i ferolegura, a drugi još pretenciozniji projekt izgradnje industrijskih i energetskih postrojenja, tzv. fotonaponskog modula na Podima,gdje bi se, uz ulaganja oko 5 milijardi eura, zaposlilo pet tisuća radnika!
Da se sve to ne događa u Hrvatskoj nego, recimo jednoj Švedskoj, Danskoj i sl., mogli bismo trljati ruke od zadovoljstva jer takva investicija s toliko novih radnih mjesta definitivno bi odredila ubrzanu reindustrijalizaciju grada, prilagođenu zahtjevima novog vremena i potrebi za proizvodnjom obnovljivih izvora energije bez kojih se uskoro neće moći.
No, sve se to događa kod nas, u Hrvatskoj, gdje smo se naslušali takvih priča koje su nažalost, na pričama i ostale.
Opskrba vodom
Šibenski gradski vijećnici u četvrtak će glasati o prihvaćanju Sporazuma o namjeravanom razvoju industrijskog projekta na prostoru Poduzetničke zone Podi, kojega potpisuje gradonačelnik Željko Burić u ime Grada Šibenika i Željko Selak u ime tvrtke Valis Solaris koja bi provodila projekt u ime glavnog investitora, njemačkog Fraunhofer instituta za solarne energetske sustave.
Za razvoj planiranih industrijskih postrojenja neophodna je, kako stoji u Sporazumu, minimalna površina od 100 hektara poveznih u jedinstvenu cjelinu. No, potrebne su i izmjene Urbanističkog plana uređenja zone, bez kojih se ništa ne može raditi…
Projekt podrazumijeva i prethodnu realizaciju infrastrukturnih zahvata - od izgradnje dalekovoda, preko izgradnje plinovoda, do željezničke infrastrukture i moguće dodatne opskrbe vodom i dodatne odvodnje. Previđeno je u prvih deset godina od trenutka potpisivanja Sporazuma, investirati oko 5 milijardi eura, od čega se jedna milijarda odnosi isključivo na ulaganje u industrijska postrojenja na Podima. Sve to stoji u ovom mega-Sporazumu, kao i da će dostizanjem maksimalnog razvojnog učinka, koji se očekuje nakon 8 godina, biti zaposleno čak 5 000 mahom kvalificiranih radnika, stručnjaka, inženjera…
Projekt se oslanja na opskrbu strujom iz obnovljivih izvora energije, pri čemu se računa na kupnju od postojećih opskrbljivača i proizvođača, ali i na razvoj vlastitih energetskih postrojenja bilo u zoni Podi ili na drugim, udaljenijim lokacijama. Godišnja potrošnja električne energije, s obzirom na planirane kapacitete, iznosila bi 103.500 MWh/g u početku te doseže čak 15.860.670 MWh/g na kraju razvojnog ciklusa.
I da ne navodimo sve detalje iz Sporazuma, svakako treba spomenuti i iznimno velike potrebe Projekta za vodom. Za realizaciju svih planiranih ulaganja kroz ovaj projekt potrebno je osigurati kontinuiranu opskrbu vodom s minimalnim kapacitetom od 150 l/s, ali, stoji u Projektu, treba računati da je trenutno moguće osigurati isključivo pitku vodu iz sustava Šibenskog vodovoda, što bi znatno poskupilo sam projekt zbog cijene vode. Zbog toga se razmatraju i drugi, alternativni izvori da bi se osigurale dodatne količine, uključujući i desalinizaciju morske vode.
Projekt su, kako se navodi u Sporazumu, podržale hrvatska i njemačka Vlada kao i Europska komisija. Grad Šibenik je svjestan, piše u aktu o namjeravanoj suradnji, da je jedini interes Valis Solarisa, kao ovlaštenog zastupnika investitora, nakon sklapanja Sporazuma obavljati detaljne analize nekretnina u svrhu procjene njihove prikladnosti za razvoj projekta, te da u slučaju nemogućnosti razvoja Projekta kako je zamišljen, nestaje i bitan poticaj Valis Solarisa da ima nekretnine na Podima. Što, podrazumijeva i njihovu prodaju…(?!)
Razumljiva skepsa
Sporazumne strane, radi operativnosti u provedbi Projekta imenuju skupinu stručnjaka koji će na mjesečnim sastancima razmatrati do tada poduzete i planirane radnje u realizaciji projekta. Valis Solaris u "tim stručnjaka" imenuje Marka Lončarevića, a Grad Šibenik zamjenika gradonačelnika Danijela Miletu, pročelnika za gospodarenje gradskom imovinom Tihomira Paškova te direktora zone Podi Jakova Terzanovića (dva od tri "stručnjaka" Grada Šibenika su već sada pred odlaskom u mirovinu, a projekt traje 10 godina!).
Direktor Vodovoda i odvodnje Šibenik, Zvonimir Štrkalj dosad nije bio involviran u ovaj golemi projekt, iako se od Vodovoda traže iznimno velike količine vode i kapaciteti odvodnje.
- Koliko znam, predstavnici investitora su prije godinu i pol do dvije bili u Vodovodu i iznijeli su svoje zahtjeve tadašnjem direktoru. Ono što ja mogu reći, kao sadašnji direktor, jest da je Poduzetnička zona Podi projektirana s cijevima i mrežom ograničenog kapaciteta i u odnosu na vodoopskrbu i odvodnju. Nije sporno - kaže Štrkalj - da mi možemo investitoru osigurati traženih 150 l /s vode bez bilo kakve dodatne gradnje vodoopskrbnih kapaciteta. Na Podima imamo cijevi profila 400 mm i kanalizaciju koja je spojena na Ražine. Ali, pitanje je hoće li im ta količina biti dostatna, i što je najvažnije. cijena vode im je preskupa, što će se, naravno, reflektirati na financijsku strukturu Projekta. Upravo stoga u Sporazumu navode i okretanje alternativnim izvorima, primjerice desalinizaciji, tehničkoj vodi, otpadnim, oborinskim vodama…Opcija je, također, zahvat i izgradnja cjevovoda s Krke. Ali, za kapacitet od 150 l/s imamo sustav koji im na Podima omogućava, bez dogradnje, širenja i rekonstrukcije, potrebne količine vode, a da se to ne odrazi na opskrbu vodom grada i županije- posebno naglašava Štrkalj.
S njim osobno dosad nije nitko razgovarao, no, za to, kaže, uvijek ima vremena. Uzgred, i njemu se Projekt čini pretencioznim, doima se megalomanski, ali, domeće, "uz svu razumljivu skepsu, bio bi sretan da se Projekt u cijelosti realizira".
No, koliko je to realno?
Šibenik nije prvi grad u koji njemački institut Fraunhofer, preko ovlaštenog zastupnika Valis Solarisa, odnosno njegova direktora Željka Selaka, dolazi s ovim istim Projektom. Naprotiv!
Tijekom svojedobnog radnog posjeta Njemačkoj,i bivša ministrica regionalnog razvoja i fondova EU, Gabrijela Žalac, u pratnji tadašnjeg hrvatskog veleposlanika u Njemačkoj, Gordana Grlića Radmana i generalnog konzula iz Stuttgarta, Ivana Sablića, posjetila je Institut za sustave solarne energije Fraunhofer u Freiburgu. Njezina je misija, očito, bila da malo pogura Projekt Valis Solarisa…
O posjetu je Ministarstvo regionalnog razvoja izvijestilo hrvatsku javnost pri čemu je apostrofirano kako je organiziran u cilju konkretizacije suradnje između Hrvatske i Njemačke na području znanstveno-istraživačke i gospodarske suradnje. Tom prilikom su razmotrene i mogućnosti realizacije Programa Valis Solaris u Hrvatskoj, "s posebnim naglaskom na manje i nedovoljno razvijena hrvatska područja".
Program, kako je prezentiran bivšoj ministrici, podrazumijeva (1) suradnju s hrvatskim sveučilištima i institutima u cilju prijenosa i razvoja tehnologija, (2) uspostavu i prijenos vodeće tehnologije pohrane električne energije te proizvodnje stacionarnih i mobilnih baterijskih sustava u Hrvatskoj, i (3) proizvodnju fotonaponskih modula i pripadajuće opreme.
Investicijski plan, kojega je i tada imao spremnog Valis Solaris, ima 4 faze i omogućava početak proizvodnje već nakon 1,5 godine, a proizvodni maksimum nakon 8-10 godina. Investicija je i tada iznosila (u fotonaponskoj komponenti) 5 milijardi eura i najavljivala zapošljavanje 5000 radnika.
Tada je za Valis Solaris saznala bivša ministrica regionalnog razvoja, Gabrijela Žalac, ali u Hrvatskoj su mnogi već i prije nje imali prilike susresti se i s Projektom i s direktorom VS-a.
Drniški gradonačelnik Josip Begonja još početkom travnja 2015. je u ime Grada Drniša potpisao Sporazum o poslovnoj suradnji s tvrtkom iz Zagreba, Valis Solaris d.o.o. za istraživanje i proizvodnju. Ali, nikad se nijedna od planiranih i Sporazumom dogovorenih aktivnosti nije realizirala…
- Pustimo ljude da govore, a s protekom vremena vidjet ćemo. Mi više u tu priču ne bismo, već smo jednom istu kašu kusali, više nećemo- kaže Begonja i objašnjava:
- S Valis Solarisom smo potpisali Sporazum, kao što to sad i Grad Šibenik kani, ali od 2015. do 2018. oni nisu ni prstom makli, pa je automatizmom Sporazum stavljen izvan snage. Ali, da ne bi bilo nikakve sumnje, želim svako dobro onom tko uđe u tu suradnju i iskreno bih volio da se svi planovi iz Projekta ostvare- ističe drniški gradonačelnik i saborski zastupnik Begonja.
Njima je tada, kako navodi, prezentiran cjelovit Projekt koji je trebao imati bazu u sinjskoj Poduzetničkoj zoni Kukuzovac, a samo neke dijelove Programa u Drnišu i općini Promina.
-U Drnišu su se trebale proizvoditi komponente za solarne elektrane, najjednostvnije rećeno- bravarija. U Sinju je trebala biti centralna proizvodnja, a u Drnišu samo jedan segment. U to vrijeme je predsjednik Gradskog vijeća Drniša bio sadašnji tajnik Grada Šibenika, Ante Galić- napominje Begonja, vjerujući da je upravo on pomogao šibenskoj gradskoj vlasti oko definiranja Sporazuma, jer je već bio upućen u tu problematiku. Zvuči logično…
I prije dvije godine, reći će nam Begonja, bio je, sa svojim suradnicima, pozvan na studijsko putovanje u Njemačku i u Institut Fraunhofer, ali nije otišao.
-Jednostavno ne volim da me ista zmija dva puta ugrize- znakovito će.
Nije htio komentirati megalomanske brojke, napose one o zapošljavanju 5000 radnika, jer, veli, nije mu jasno otkuda misle dovesti toliko stručnjaka, pa i uopće- radnika. Zato je bolje, kaže, da šuti i pusti da ljudi rade svoj posao, a on će navijati da se Projekt realizira jer bi to bilo dobro za cijelu županiju.
I Gradsko vijeće Obrovca imalo je "bliski susret" s Valis Solarisom, a bogme i podržalo, 9.ožujka 2015., Zaključak o prihvaćanju Sporazuma o poslovnoj suradnji s tvrtkom Valis Solaris. Sporazum su potpisali gradonačelnik Obrovca Ante Župan i direktor VS-a Željko Selak.
Sinjski gradonačelnik Miro Bulj, kod kojega su također hodočastili iz Valis Solarisa, sasvim otvoreno veli da mu je ta priča bila previše bajkovita, neuvjerljiva, nešto kao kad vam investitori najave gradnju mosta od Sinja do Marsa. Sada u Šibeniku, kaže, obećavaju taj isti most koji bi valjda išao od Pokrovnika i buduće zračne luke, do Marsa…- ironizira Bulj.
Koliko se sjeća, isti su investitori, s istim Programom, dolazili u Sinj i 2013.- 2014. i tada su se javili izravno u zonu Kukuzovac. Najavljivali su proizvodnju solara, a kada su došli ponovo u srpnju 2021., obećavali su izgradnju tvornice zelenog vodika i solarnog stakla. Od Grada Sinja su tražili za svoj Projekt 90 hektara zemljišta. Bilo je to samo mjesec dana nakon što je Miro Bulj preuzeo vlast u Gradu.
Direktorica sinjske Poduzetničke zone Kukuzovac, Dijana Breko, sjeća se da je na razgovor došao, kao i sada u Šibenik, direktor Valis Solarisa Željko Selak i njegov zaposlenik dr. Marko Lončarević. Iskazali su interes za zemljište u Kukuzovcu i prezentirali svoje planove. Dobili smo i njihovo pismo namjere i dokument iz kojeg je bilo razvidno da namjeravaju uložiti milijardu eura i zaposliti 2000 ljudi, i da im za to treba u prvoj fazi 90 hektara zemljišta.
-Nismo im mogli decidirano odgovoriti na njihovu ponudu jer su sukladno zakonu dužni napraviti Procjenu utjecaja na okoliš, na što smo ih ljubazno upozorili. Od tada nam se više nikad nisu javili, a kamoli dostavili traženu procjenu- kazala nam je direktorica Kukuzovca.
A kad nije išlo u Sinju, Drnišu, Obrovcu, navodno i u Lipiku, Valis Solaris se s istim investicijskim planom, možda još nešto pojačanim, pojavio u Šibeniku. Gdje je dočekan s velikim odobravanjem i podrškom gradske vlasti.
Oporba ne dijeli oduševljenje šibenske vladajuće većine, i uoči sjednice Gradskog vijeća, primjerice, iz SDP-a, s konferencije za novinare, poručuju da Projekt neće podržati.
U dijelu oporbe čak smatraju da projekt ovako velikog obuhvata, koji angažira i tako velike količine pitke vode, dok zagorski dijelovi županije i dio Bukovice nemaju vodu, trebaju odlučivati građani na referendumu. No, o tom, po tom…