Luksuz obično ostane zadnji načet u krizama. Ljudi dubljeg špaga ne osjećaju teret financijskih kriza niti približno kao ostali, ili barem s dugoročnom odgodom. Kad čitate po portalima koliko 'obična' čeljad plaća dva sendviča, kafu i kroasane po hotelskim lokalima - primjerice u Opatiji, ispadne da su cijene u luksuznim objektima čak i povoljne. Ili što bi rekla stara poslovica: 'Nisam dovoljno bogat da kupujem jeftine stvari'.