Problem vukova i čagljeva koji se "spuštaju" u gradove pokazao se kao pravi izazov budući da je za traženje odgovora na pitanje tko je nadležan i što točno učiniti u slučaju bliskog susreta druge vrste, treba puno više nego li se misli.
Pogotovo kada se toj družini priključi lisica koju je naš čitatelj jučer snimio u dvorištu Osnovne škole Vjekoslava Paraća u Solinu kako ležerno jede, najvjerojatnije ostatke đačke marende. Ni svjetla automobila ni sirena nije omela liju da završi s objedom i jednako ležerno nastavi svoju šetnju ulicama.
Očito solinska "mudrica" dobro zna da ljudi imaju više empatije prema životinjama, posebno predatorima, nego prema tužnim ljudskim sudbinama. I gdje će onda nego među "svoje".
Oni će, iznenađeni i usplahireni, tražiti da se na bilo koji način divlja životinja "neškodljivo" ukloni iz njihova mjesta. Tobože nikada nisu na čisto što bi moglo krenuti po zlu. Jer divljač je divljač i nije joj za vjerovati. Što je potpuno točno.
Što se tiče lovačke populacije, barem one solinske, stvar je jasna. Barem tako tvrdi Mladen Balić, predsjednik Lovačkog saveza Splitsko-dalmatinske županije.
Zakonom o lovstvu propisano je donošenje Programa zaštite divljači (PZD) za površine na kojima je zabranjeno osnivanje lovišta kao što su gradovi i naselja.
- Sukladno tome, svaki grad ili općina za svoje područje mora izraditi program zaštite i provoditi ga. Takav dokument Solin ima, a i provodi.
Dužnost komunalnih redara je da ovaj slučaj prijave Lovačkoj udruzi "Voljak" koja će postupiti po zakonu i divljač istjerati iz grada - koncizan je Balić.
Nažalost, famozni program izradilo je tek tridesetak posto gradova i 15 posto općina u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Tom mizernom postotku priključio se i Grad Split koji posjeduje PZD, ali ga ne provodi, što je potvrdio nedavni slučaj uginule lisice u dvorištu osnovne škole u Žrnovnici.
Tu se pokazala sva ta manjkavost zakona, a i dobre volje za njegovu provedbu.