Kopao je na samo 200 metara od izvora Une. Devastirao dio toka jedne od najljepših europskih rijeka i planirao napraviti mini hidrocentralu. Građani su svojim tijelima zaustavljali bagere, dok radove naposljetku nije zaustavio sam Državni inspektorat. Jer investitor, Saša Svalina, nije imao sve potrebne dozvole. I očito, nije mu to prvi put. Novinarka Provjerenog Danka Derifaj je istražujući radove na Uni, došla do podataka da je odmah uz more u Kaštel Štafiliću izgradio vilu s bazenom, garažom, zidanim ogradama - također, bez potrebnih papira. Nakon upita Provjerenog proveden je očevid, a Inspektorat javio - pokrenuli smo upravni postupak!
Kako prenosi Dnevnik.hr, Vila s bazenom na samoj obali mora u Kaštel Štafiliću u vlasništvu je Saše Svaline, investitora mini hidroleketrane na izvoru rijeke Une, inače vlasnika ili suvlasnika 16 raznih tvrtki.
Goran Mazija, sudski vještak s kojim je novinarka Provjerenog Danka Derifaj prošla javno dostupnu dokumentaciju i informacije dobivene od nadležnog upravnog tijela zaključuje da je ova vila s bazenom nelegalno izgrađena.
"Nedostaje idejno rješenje, nedostaje glavni projekt, nedostaje građevinska dozvola, nedostaje snimak izvedenog stanja, dakle, nedostaje tehnički pregled i uporabna dozvola. Nadležno tijelo tvrdi da to nije niti zaprimilo", kaže Mazija.
Bez papira
Bez potrebnih papira investitor Saša Svalina čini se, gradi i privatno i poslovno. Rijeku Unu devastirao je na jedva 200-njak metara od njezinog izvora započevši gradnju mini hidroelektrane. Ni za taj građevinski pothvat nije imao potrebnu zakonsku dokumentaciju, ali je još 2022. htio započeti radove, iako mu je nedostajao dokument o utjecaju zahvata na okoliš.
"Mi smo rekli da ćemo zatvoriti gradilište, to jest ne možemo ga mi zatvoriti, ali naravno da ćemo obavijestiti sve čim počnu graditi. I oni nisu počeli graditi ništa", ispričao je Davor Perić iz javne ustanove za zaštitu prirode Natura Jadera.
Dakle, iako se prema riječima ravnatelja Javne institucije za zaštitu prirode očito znalo da investitor nema potreban dokument o utjecaju na okoliš put do zaustavljanja devastacije na Uni trajao je gotovo dva mjeseca. Prosvjednici su svojim tijelima zaustavili bager. Danima su dežurali i nisu odustajali.
Podršku su im pružile i poznate osobe.
Na koncu bager nisu zaustavile institucije već upravo građani uz pritisak medija. Naime, iz Ministarstva graditeljstva mjesec i pol nakon što su prosvjedi trajali stiglo je priopćenje da oni tu ne mogu ništa. Istovremeno u bazi tzv. okolišnih dozvola one za minihidroelektranu na Uni nije bilo. Uslijed pritiska javnosti ministar graditeljstva promijenio je ploču samo tjedan dana nakon priopćenja njegovog Ministarstva da ne mogu ništa učiniti.
Na samom izvoru Une dubina se ne zna, izmjerena je tek do 285 metara. Dugačka više od 200 kilometara. Bistra, pitka, jedna od najljepših rijeka.
"Ja sam pomislila osobno da se radi o nekakvoj adaptaciji našeg vodovoda, nekakvoj modernizaciji ili tako nešto. To je mi je bilo prva misao. Međutim, nažalost, vrlo brzo smo shvatili da je situacija upravo suprotna, da ne samo da je naš vodovod oštećen, nego kompletno ovo područje, znači postojeći mlin, slapovi koji su tu bili, čitava i dio oko Une je unakažen u roku par dana", prisjeća se Sanja Ševo iz Srba.
Mještani su se odmah organizirali odlučni da spase Unu. Šokantni prizori kopanja, devastacije stoljetnih sedri ove prekrasne rijeke rezultat su predradnji za izgradnju mini hidroelektrane, čija isplativost ima smisla samo uz državne subvencije.
"To je fantastično, to je elektrana 160 kW, to vam je da na kući stavite deset solarnih panela, eto to vam je toliko struje. Za mene je potpuno nezamisliva ta ekonomska komponenta, dakle to su toliko male pare, toliko je mala ta zarada, meni je fantastično da je neko, to je bolestan um da je krenuo da se time bavi za toliko malu svotu novaca, da on uništava nešto tako lijepo i jedinstveno", rekao je Zoran Torbica iz platforme Moj Srb.
Šokirani vlasnik kuće
Danka Derifaj otišla je potražiti adresu na kojoj je registriran investitor tvrtka PIPRA D.O. To bi bila adresa Donja Suvaja 66, zapravo par minuta od samog ulaza na vrelo Une. Na adresi na kojoj je prijavljena tvrtka investitora hidroelektrane nalazi se obiteljska kuća. U telefonskom razgovoru, vlasnik kuće koji živi u Novom Sadu kaže da ne zna ništa o tvrtki prijavljenoj na njegovu kuću. Vlasnik, šokiran spoznajom da je njegova adresa zloupotrijebljena za projekt koji će devastirati rijeku uz koju je odrastao, kaže, odmah je pokušao podići kaznenu prijavu protiv investitora.
Na privatnoj adresi čovjeka u Donjoj Suvaji prijavljena tvrtka Pipra d.o.o., jedna je od 16 u sudskom registru vezanih uz Sašu Svalinu. Investitora koji je, prema istraživanju novinarke Provjerenog i u svom poslovnom i privatnom životu navikao raditi tako da zaobiđe proceduru koju propisuje zakon. Čovjek koji mu vodi gradilište na Uni, po imenu Samir već je bio neugodan prema televizijskoj ekipi NoveTV, prenosi Dnevnik.hr
Prema odgovoru nadležnog Upravnog tijela Grada Kaštela, za vilu s bazenom nisu izdani potrebni dokumenti. Jedino su 2008. godine izadli uvjerenje o postojanju građevine 1968.godine. Ipak, i oko toga postoji čitav niz nejasnoća.
"Fotografije koje su po prilici u istom mjerilu izrađene, vidljivo je da je površina ovoga nečega što je ovdje prikazano iz 1968. godine višestruko manja od zauzeća te iste parcele s današnjim datumom", kaže Goran Mazija, ovlašteni sudski vještak za građevinu.
Dakle, puno više toga je sagrađeno u površini sada nego li je to bilo 1968. godine. Na koji način - za sve ono što je veće od te površine trebalo je ili zatražiti građevinsku dozvolu ili napraviti nekakav zahtjev za rekonstrukciju koji opet podliježe traženju građevinske dozvole, a za bazen i za garažu je trebalo tražiti suglasnost sukladno Pravilniku o jednostavnim građajima, naravno opet uz predočenje glavnog projekta na koji je potrebno tražiti suglasnost prostornog plana, dakle da je doista tako nešto moguće tamo na toj parceli sagraditi.
Snimka iz 1968.
I iako je danas javno dostupna orto-foto snimka iz ’68. u svom odgovoru Provjerenom Upravni odjel Grada Kaštela kaže da su im iz Državne geodetske uprave 2008. odgovorili da snimka iz ’68. uopće ne postoji. Kažu, postojala je snimka iz 1961., na kojoj nema nikakvog objekta. Pa je tako Saša Svalina potvrdu o postojanju projekta dobio na osnovu sudskog vještaka i dva svjedoka, koji su rekli da je 68. na ovom mjestu postojao objekt - i to na kat.
I to je, uz prijavu građenja garaže, jedini dokument izdan za ovo što danas postoji na obali u Kaštel Štafiliću.
Iz Upravnog odjela za prostorno uređenje i zaštitu okoliša Grada Kaštela kažu da su 19.11.2019. zaprimili Prijavu početka građenja za pomoćnu građevinu - garažu, tlocrtne površine do 50 m2, a Zahtjev za izdavanje uporabne dozvole za predmetnu pomoćnu građevinu nije zaprimljen pri ovom Upravnom odjelu.
Za dio koji se tiče bazena i zidova prema moru, nisu zaprimljeni zahtjevi za izdavanje akata za gradnju niti prijave početka građenja.
Sudski vještak za građevinu kaže kako je prijava gradnje garaže bila moguća samo uz glavni projekt kompletne vile, a toga u Upravnom odjelu Kaštela – nema. Da bi situacija bila zanimljivija u javno dostupnoj online digitalnoj arhivi Državne geodetske uprave navodi se još jedan podatak koji nema smisla - građevinska dozvola iz 1978., koja je postala pravomoćna 2022. Na upit što je to, iz nadležnog Ureda u Kaštelima kažu – greška. Greška na grešku, nejasnoće i nedostatak dokumentacije u stvarnosti izgledaju kao luksuzna građevina na obali mora.
Danka Derifaj pokušala je kontaktirati investitora Svalinu, a kada je nazvala mobitel povezan s tvrtkom glas s druge strane rekao je da je dobila krivog Svalinu i da nemaju komentara. Na sljedeće pitanje poklopili su slušalicu.
O svemu ovom ekipa Provjerenog poslala je upit i Državnom Inspektoratu, koji je u četvrak rekao da je pokrenuo upravni postupak, piše, među ostalim, Dnevnik.hr.