U Zagrebu je jutros preminuo sedmogodišnji Jure Kosor iz Omiša, dječak čija je teška i hrabra borba s tumorom na mozgu mjesecima ujedinjavala brojne ljude diljem Hrvatske i izvan nje.
Vijest o njegovoj smrti danas je stigla nakon godina borbe s teškom bolešću, s kojom se Jure počeo boriti još kao dvogodišnjak. Iza njega su ostale brojne operacije, bezbroj bolničkih dana, teški trenuci i borbe koje bi bile previše za bilo koje dijete. No njegova obitelj uvijek je isticala ono što bolest nije uspjela oduzeti – njegovu vedrinu, osmijeh i dječačku želju da se igra, smije i bude uz svoju braću i sestre.
Jurina priča posljednji je put snažno odjeknula u veljači ove godine. Nakon što se bolest vratila u agresivnijem obliku i nakon što su u Hrvatskoj iscrpljene mogućnosti liječenja, obitelj je pomoć i novu nadu pronašla u Sjedinjenim Američkim Državama.
Krajem siječnja Jure je stigao u Los Angeles, gdje je započelo njegovo liječenje u Children’s Hospital Los Angeles. Fotografije nasmijanog dječaka iz aviona i Kalifornije tada su mnogima donijele novu nadu.
A onda je stigla vijest da se tumor naglo proširio i udvostručio.
Sedma operacija bila je njegova nova šansa za život.
Dana 24. veljače, dok je Jure odlazio na najteži neurokirurški zahvat do tada, brojni ljudi diljem Hrvatske molili su za njega. Molitve su se toga dana širile iz crkava, domova i obitelji, a njegov rodni Omiš posebno se ujedinio u molitvi za dječaka, njegove roditelje i liječnike.
Sljedećeg dana stigle su prve dobre vijesti iz Los Angelesa. Operacija je prošla bez komplikacija, Jure je bio stabilan, a liječnici su tijekom zahvata uspjeli ukloniti više od 50 posto tumora. Obitelj je tada zahvaljivala svima koji su bili uz njih, poručujući da su osjećali kako nisu sami.
Ta vijest tada je donijela novu nadu.
Danas, gotovo šest mjeseci nakon tih ohrabrujućih vijesti, stigla je ona najteža.
Iza njegova kratkog života ostaje priča o dječaku koji je veći dio djetinjstva proveo boreći se s bolešću, ali i priča o obitelji koja nije odustajala. O ocu Nikoli i majci Ivi, o njegovoj braći i sestrama, o baki Žani iz Omiša koja je s javnošću dijelila vijesti o svom unuku, ali i o liječnicima, prijateljima i potpunim neznancima koji su posljednjih mjeseci pratili svaki korak njegove borbe.
U veljači smo pisali kako Hrvatska toga dana moli za malog Juru i kako mu treba dati priliku za život.
Danas, nažalost, moramo napisati da je ta borba završila.
Počivaj u miru, Jure.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....