Žele nas izbaciti na ulicu. Kao pse. I to tko, moj bivši učenik, moj miljenik, a zajedno s njim i čovjek kojemu je moj suprug bio razrednik. To nam je hvala za sve što smo za njih i za svu breljansku djecu napravili.
Riječi su to Mirjane Babić, umirovljene prosvjetne radnice i stanovnice Brela Gornjih. Adresa joj je u staroj školi, na gornjem katu. Tu su je smjestili kad je 1978. godine iz Šestanovca prešla raditi u Brela Gornja, a tu je i danas. Dobiveni učiteljski stan dijeli sa suprugom Milanom, umirovljenim prosvjetnim radnikom, i kćeri Goranom, aktivnom prosvjetnom radnicom.
Škola je njihov život. Doslovno. Sve što znaju dali su odgojnoj ustanovi, a sve što imaju stalo je u četiri zida na gornjem katu neugledne jednokatnice podignute 1953. godine.
– Ako nas izbace, mi...