U nas su najtrajnija - privremena rješenja. Eto, kada je riječ o županijama, nema u nas političke stranke, Nezavisne liste ili ‘mislećeg intelektualca‘ koji nije pisao, predlagao ili najavljivao kako će se ‘kad oni dođu na vlast‘ županije ukinuti, jer su ‘nepotrebne‘ one slave tri desetljeća postojanja.
Među njima je i naša županija, koja je osnovana prije ravnih 30 godina, točnije 15. travnja 1993. godine. Osnovana je tada kao županija Šibenska. Bez područja Knina, koje je, iako okupirano, bilo u sastavu susjedne Zadarske županije.
Zakonom o teritorijalnom ustrojstvu RH, Knin je ušao u sastav Šibensko – kninske županije 1997. godine, a konstitirajuća sjednica županijske skupštine održana je 17. svibnja, pa se otada taj datum obilježava kao dan Šibensko – kninske županije.
No, četiri godine ranije, od područja nekadašnjih općina Šibenik i Drniš, konstituirana je županija Šibenska. A njezin prvi župan bio je mr. Paško Bubalo, dotadašnji predsjednik Skupštine općine Šibenik. Za podžupana je izabran Joško Odak, a za predsjednika županijske skupštine izabran je (danas pokojni) Ante Mikulandra.
Svi iz HDZ-a. Oporba je za predsjednika skupštine predlagala ‘liberala‘ Zvonimira Zaninovića ali on nije prošao, nisu imali dovoljno ruku.
Drugi podžupan nije tada ni izabran, jer ni Semira Škugor iz HDZ-a, ni Josip Olivari, kao kandidat udružene oporbe nisu dobili dovoljan broj glasova.
Kakva je bila tadašnja situacija u županiji dovoljno govori podatak da je skoro polovina bivše drniške općine bila okupirana, a i 10 do 15 posto bivše šibenske – skradinsko zaleđe.
Prvi župan županije šibenske poručio je svojim župljanima, kako prenosi tadašnji Šibenski list, na konstituirajućoj sjednici:
– Najvažnije je da zavlada mir! To je osnovni uvjet svega. U zadnje vrijeme dosta se kritizira vladajuća stranka, iznose se problemi s pretvorbom, želje nekih ljudi da budu članovi upravnih odbora da bi se materijalno okoristili. Ja za sebe mogu osobno kazati da je moje materijalno stanje lošije u ovom trenutku (op.a – travanj 1993.) nego kad sam došao na čelo općine Šibenik. Ono malo što sam uštedio, to mi je blokirano, stara devizna štednja. S tisuću njemačkih maraka plaće na početku mandata došao sam na oko tristo, nisam kupio ni jednu dionicu, niti me to u ovom trenutku zanima, niti sam član i jednog upravnog odbora. To ne znači da sam ja protiv privatizacije ili privatnog kapitala i kapitalizma. Moj je jedini interes da Hrvatska postane suverena na cijelom svom teritoriju, da zavlada mir, da se stvori demokratska sloboda i da stablo demokracije što smo ga zasadili prije tri godine što prije doraste‘ – kazao je između ostalog Paško Bubalo.
Koji je imao tu sreću da i dočeka ostvarenje svojih tadašnjih ideala, i mirno i danas, u dubokoj starosti, živi u svom Šibeniku i svojoj Hrvatskoj. Sugrađani ga i danas često mogu vidjeti kako pješice, u devedesetoj godini života, čini đir od gimnazije, blizu koje živi, pa do grada.