Dok je pirovačka marina puna nautičarskih plovila, u zaljevu pod brdom Makirina, usidren miruje jedrenjak obojen u žuto. Visokih jarbola i skupljenih jedara s kilometrima konopa, s kipom morske nimfe na pramcu i koji ponekad istakne – gusarsku zastavu s mrtvačkom glavom!
To je brod "La Grace", nazvan po jednome starom kapetanu iz 18. stoljeća, a na koji smo dospjeli u vrijeme kad je na njemu bila upriličena mala svečanost za građane i školsku djecu koji su ga došli obići. S njima je došao i načelnik općine Pirovac Ivan Gulam s direktorom turističke zajednice Igorom Meićem.
Čim smo prešli skalu broda, kao da smo ušli u prošlost pomorstva minulih stoljeća, kad su takvi brodovi gospodarili morima svijeta. Dočekao nas je kapetan broda Josef Dvorsky sa suprugom Romanom i pozvao uskim stubama u potpalublje, gdje je prostor za posadu i zapovjednika, spavaonice, kuhinja i mali salon, a sve je izgrađeno od tvrdog afričkoga drva.
Povratak iz Venecije
– Prije nekoliko dana vratili smo se iz Venecije – kaže kapetan Josef – gdje smo bili s ekipom pomoraca koju smo obučavali na brodu. Plovit ćemo Jadranom od luke do luke do glavne turističke sezone kada ćemo biti kompletni za prikaz gusarskih vještina u njihovim odorama i za čarter s gostima jadranskom obalom i otocima.
Nemamo stalne matične luke, jer su lučke naknade za ovakve brodove vrlo visoke. Brod je sagrađen u jednoj egipatskoj luci na starim alatima, naizmjenično s 2000 volontera. Na prvu plovidbu otisnuo se 2013. godine na natjecanje starih brodova (Old tall Ships) u Španjolskoj, Francuskoj i Italiji. Dug je 24 metra, s jarbolima visine 25,5 metara, deplasmana 120 tona. Jedra su mu površine 400 četvornih metara, s mrežom konopa dužine 12 kilometara. Pokreće ga prilagođeni motor autobusa od 300 KS, a prvi mu je pogonski stroj bio od nekog napuštenog buldožera pokrivenog pustinjskim pijeskom. Brod dobro služi suvremenoj svrsi plovidbe – sipa ozbiljno kapetan Josef.
Preko pola svijeta
Na brodu je i prevoditelj s češkog jezika Jerko Lulniceh. Susreli smo i starog pirovačkog pomorca Peru Bašića koji je govorio potankosti o katastrofi "Titanica", profesora Antu Vukmana koji je kapetanu i ženi mu donio darove i bio jedan od organizatora toga susreta. Dakako, i raspoloženu djecu što su se tiskala oko velikoga brodskog kormila.
Načelnik Gulam i direktor TZ-a Meić u razgovoru s vlasnicima broda izrazili su spremnost za suradnju u turističkoj sezoni u svrhu promocije njihove ponude "na moru i na kraju".
Dok smo se tiskali palubom, gospodin Joža, kako su ga neki odmila nazvali, je dodao:
– Tehnologijom kombiniranom od starih nautičkih sprava i s nešto elektronike oplovili smo pola svijeta. Sredozemlje, Crno more, Sjeverno more, skoro do Polarnoga kruga, Atlantik do Amerike. Sve uz pomoć vjetra i stroja kad je to trebalo. Svake dvije godine sudjelujemo u regatama starih brodova i među prvima stižemo do cilja.
A morski vuk Bašić će na kraju primijetiti: "Tako je to kod pomoraca, uvijek – ploviti se mora..." I doći do cilja!