Mo'š Šibenčanima dirnit u sve, oko svega oni imaju podiljeno, za ne reć izdvojeno mišljenje, ovakvo il' onakvo, al' u jednu im stvar nikako ne mo'š dirnit. U Adventuru! O njoj u gradu ispod Šubićevca – odnosno Šup(i)ćevca – vlada nepodijeljeno mišljenje da je jedna i jedina, unikatna i najbolja na svitu! Još najskoli sad kad smo na nagradama ovjenčanoj Poljani, dobili i klizalište. "A, nu, di ovo ima?", stanu, pa šire rukama oko sebe, lokalpatrioti, dok šetaju Poljanom, gori-doli, s rukama na guzici, ka u stare zemane.
"Koje, di ima? Klizalište?! A je l' ti znadeš zašto je ode vlast meknila ovo čudo? Zašto nije doli isprid škole Sime Matavulja, odnosno Fausta Vrančića, di je i dosad bilo? Šta mu je tamo falilo. Nego su ga sad ode metnili!", stvorena je odma nova teorija urote i zavjere. "Kako zašto? Pa, tamo je, isprid škole bilo zato šta se Poljana radila." "E, a prije, dok se nije radila?"
"A prije je bila parking. Sad kad je Poljana napravljena, sad je normalno da je ode. Pa zato smo Poljanu i pravili, da svit more šetat, a dica se klizat. E, i da se pizde ka i ti tomen mogu čudit!"
"Čudit, e! Vidiš da ne znaš ništa!"
Nema više mitinga
Ovo je čudo ode natakareno da bi se zajebale ove necjepiše, šta ode svaku večer držu miting na Poljani. I to sve ufino. Ka, nije in do nas. Sad više nemaju di! I da oće ode doć, ko će ih vidit od ove puste drčine, i ko će čut šta govoru od ovog pustog trumbetavanja! – maše rukama naš svit, dok govori, ka da su sablje. U Japanu se to zove karate, a u nas u Šibeniku – rasprava. I to među prijateljima!
– Jesi gleda ovih dana "Naše malo misto" i "Borbenu ponoćku"? Vraga si ti gleda, crnoga, njega! A bolje i da nisi kad ništa ne razumiš! Znači, vlast klizalište, lajt šou i zvučnike s modernim hitovima. To ka – kad si kupin mali motorin, moderni i napredni. A ovi drugi – reakcija, nazadni, necjepiše, zatucani, mogu guslit o ljudskin pravima koliko oće, ka don Karmelo Ljubetić o sotoni. Ka da ih iko čuje! Tako ti je to u nas. Uvik isto! – viču da ih ne mo'š ne čut. Ali se u jednom, opet vam velim, svi slažu. Adventura?! A di ovo ima, ko more ka mi?! Zagreb, Beč?! Sve, nula bodova. Evo, oglasio se nekidan i doktor Mladen Šare iz Trsta – da je lipša nego tršćanska?!
Da lipša?! Naravska stvar! A ko će njima tamo u Trstu, recimo, dat našeg Lulasa, njegovu Miciku i njihove pitare. Vrhunski šibenski proizvod, hand made. Odnosno – made in Podlukovnik!
– Znate li vi, moj novinar, ko je sve iz Podlukovnika, osim nas dvoje? Duškica, koja je dobila Fritulijadu, i sad je gledamo na RTL-ovu showu "3-2-1 kuhaj!". I naša saborska zastupnica – odnosno nije saborska, al' neka zastupnica je – Anita Jakšić, i ona je iz Podlukovnika. I Dule vulkanizer je poznat po tome šta je iz Podlukovnika. I njegov sin Masterchef, Michelinova zvjezdica, i on je iz Podlukovnika...
– Misliš na Rudija Štefana?
– Pa, naravno! Je l' triba dalje! – pita Lulas, a ja ga štopajen. Ne triba! Kako je krenija, još će ispast da i papa Franjo ima neke veze s Podlukovnikom.
Pozicija 'number one'
Dosta mi je i ovo, straj me da mi ni ovaj impresivni popis neće stat u novine. Reći će mi urednica "Pa nije ovo telefonski imenik, nego reportaža!". Ukratko, Lulas i njegovi šupljoglavci, i već nadaleko poznate ovčice, imaju poziciju "number one" na Poljani, kako i dolikuje "brendu". Prvi do vrata od Đardina.
"Kako je ovo najbolji Advent u Hrvata, a kako ja imam najbolju poziciju na njemu, znači da sam ja trenutno najbolje pozicioniran u Hrvatskoj. I zato bih iskoristio ovu prigodu da se zavalim svima, Turističkoj zajednici, Gradu Šibeniku, kome god triba, svima do neba koji su mi to omogućili!", ozbiljan je, kao i uvijek, Mario Juras, aka Lulas, koji prekida intervju jer je upravo dok mi pričamo – ili to pokušavamo – naletjela gospođa koja je naručila pitar putem društvenih mreža.
– Šifra je? – pita Lulas, a gospođa odgovara "Maništra!". A maništra je – bili pitar, odnosno bila ovčica. Nedaleko Jurasa – Lulasa je i štand Šibenskih mama, koje i dalje neumorno prikupljaju novce za liječenje naše male Kiare Goršić, koja je otputovala na liječenje u Ameriku. Tu je Valentina Bašić, kod koje ima kolača, fritula, kole i sokića za djecu, ukrasa što su ih izradila sama dječica i njihove mame. Za svakog ponešto, a onda mi – od tog svakog – damo koliko možemo u kasicu za Kiaru. Sve što se skupi ide za nju! Eto, mada je daleko, i ona je s nama, u šibenskim mislima i srcima, i na ovoj Adventuri.
Četiri vrste kobasica
Gdje su mame tu su negdje i očevi, odnosno štand "Mamas i Papas" oko kojeg vlada poprilična gužva. Naravski, ne zbog grčkog imena, nego zbog domaće ponude, od kojih se ističu četiri vrste kobasica. To je prava, adventursko-zimska spiza. Istarska, moslovačka, slavonska i Rocina. Je, od našeg Roce, iz Vodica, koji je napravio cijeli jedan gastronomski raj tamo iznad Velima, kamenu kuću dalmatinskog pršuta, "gudenland". A ovdje nam je sugovornik Ana Petrić, koju kolege Adrijan i Ivana guraju kao glasnogovornicu. Vele nam, ona vam je kolegica, novinarka. I što jest, jest, Ana je stvarno odrješita i rječita:
– Što ide najbolje?
– Sve! Sve ide odlično, al' možda najbolje – kuhani džin. To nam je specijalitet kuće! A ide nam dobro i Picco Puf. To su male palačinke s Nutelom i komadićima bijele čokolade! I vino dobro ide! – veli Ana, koja cijelom događaju daje visoku ocjenu. Ljudi nisu toliko gladni i žedni koliko su željni druženja, ova je nesritna boleština, epidemija i pandemija sve izblesirala, svima je već od toga preko glave. Zato i ova adventura podsjeća na ona lijepa, stara, prijašnja vremena, kad je korona bila samo pivo. A Omikron, što bi rekao Ivo Sanader, samo jeftini švicarski sat!
U parku je i Vedran Škugor, s novim pivom, napravljenim baš za ovu prigodu. Kako svako njegovo pivo ima broj, a broj priču, pivo mu se zove 2851. E, sad šta to znači? Ovako, na prvu, ja bih rekao da je to dnevni broj zaraženih od korone, ali ne želim čovjeka bacat u bed, ni zbijat loše šale. Ne, to je broj skalin u staroj gradskoj jezgri Šibenika, i po tom smo mi poznati i rekorderi, pa se onda i pivo popularno zove Skalina. Popiješ ih pet-šest, pa kad dođeš kući, posrneš, a žena te pita "Šta je tebi?". A ti kažeš ništa! Puno skala, pa mi se malo zamantalo! Ili, ako'š bit skroz iskren "Pa san sa skala!". A mi, s ovog mjesta, pozivamo na našu šibensku Adventuru i Vasila Tupurkovskog, da proba i ovo "limited edition" pivo. Kad je već proba ono legendarno 83:82, nazvano po broju koševa iz finala s Bosnom. I svidjelo mu se. Pa će sigurno i ovo, s prepoznatljivim okusom lagera craft majstora iz Pivovare 022.
Imamo i Kevina
A da su Šibenčani vickasti, svjedoči i kućica "Sam u kućici". Koja je, naravski, hommage klasiku "Sam u kući", malom Kevinu i ona dva smotana bandita, božićno-novogodišnjem klasiku. Bez kojeg se ne može zamisliti blagdanski TV program. U njoj ordinira Ana Marija Kulušić, a najbolje, veli nam, na kućicu reagiraju djeca, koja se raspamete kad vide poznato lice. I ona dva važa piture, koja vise sa špaga. Koga briga što je u ponudi! Manje-više isto ko i kod svih ostalih. Briga malce za kuhano vino i kobaje, njima su Kevin, važi i peglo fora! To, majstori! Bravo.
A majstori su i u hotelu "Jadran", koji su svojim "Božićnim šušurom" na svojoj terasi proširili Advent i Adventuru i na šibensku rivu. Tamo je, netko je rekao, hacijenda na otvorenom, pjeva se, svira i pleše oko stolova, još od 3. prosinca, a naročito je vikendom živo, petkom i subotom navečer, kad gori sve što je zapaljivo.
– Tu je pet kućica, jedna je naša, a ostale su od naših partnera, poznatih gradskih ugostitelja, kao što je Tomislav Bilus Beli, koji ima spizu, drugi imaju slastice, pića, imamo i program za djecu ujutro, s kreativnim radionicama, tako da i najmlađi imaju neki svoj kutak, a dok se djeca igraju, roditelji mogu sjesti i popit kavu, piće, što već hoće... – kaže nam Franka Malenica iz marketinga "Jadrana". Cijeli će taj šušur ispred "Jadrana" trajati do 8. siječnja, kada glazbeni program i koncertnu sezonu zatvaraju šibenski "Amigosi".
Program traje od deset ujutro do ponoći, a ono što je zanimljivo u svemu je što ekipa iz menadžmenta hotela "Jadran" – kojoj se odnedavno pridružila, kao šefica za kadrove i Mia Matić – nije čekala, kao svi ostali, samo Grad i gradsku upravu da joj nešto organizira, nego su se, kao pravi privatnici i poduzetnici, pokrenuli i sami. I dodali ovogodišnjoj "Adventuri" u parku i na Poljani svoju vlastitu "Adventuru".
Zbog koje se na momente čini da je u parku čak i manje ljudi nego inače. Posebno kad se potrefi da nastupaju, kao prošlog petka, glazbena imena kao što su Giuliano i "Diktatori". Dogodine očekujemo da njihovim tragom krenu i drugi, treći, četvrti. Pa da za iduću godinu cijeli grad gori. Šibenik, poludi! Valjda će dotle i Omikrona vrag odnit, ili ćemo barem bit negdi na Omegi!