Ostali smo bez centralnoga grijanja početkom prosinca i namučili smo se dok smo našli majstora. Prvo smo zvali onoga koji nam je postavio centralno, ali nije moga doći, jer je imao puno posla, pa kaže da ga nazovem sljedeći tjedan da će onda vidjeti. A baš je tih dana bilo poprilično hladno, preko dana još nekako možeš izdržati, ali navečer je bilo grozno. Nismo imali ni tople vode, a kada smo ponovo nazvali, majstor nam je rekao da mu je žao i da nikako nije slobodan. Preporučio nam je jednog kolegu, a onda smo i njega morali čekati dva-tri dana. Rekao je da će doći ujutro, ali je, nakon što smo ga cijeli dan zvali na telefon, došao tek predvečer. Bez alata. Došao je, kazao je, samo vidjeti u čemu je problem, a kvar je tek sutradan otklonio!
Tu epizodu višednevnog smrzavanja 62-godišnja Katica iz šibenskog Varoša, kaže, neće skoro zaboraviti, a njezinu muku i potragu za majstorom, osobito kada se dogodi kakav kvar i hitno je, bilo da je riječ o vodoinstalaterima, piturima, električarima, zidarima, instalaterima grijanja i klimatizacije i drugim sličnim obrtničkim zanimanjima, nema tko nije barem jednom doživio.
Potraga za majstorima je sveopća. Svatko tko se školuje za obrtnička zanimanja, za mnoga od njih, brzo i lako može naći posao, potvrđuje i Zoran Živković, ravnatelj Industrijske škole u Šibeniku, no, zanimljivo je da unatoč tomu neki učenici ipak ne žele raditi u struci.
– Imali smo učenika koji je bio prvak Hrvatske u vodoinstalaterima. Mogao je birati gdje će raditi, a sada razvozi pizze. Kaže, mlad je i još će tako koju godinu, pa će vidjeti. Mi smo stalno u kontaktu s realnim sektorom, jer naši učenici imaju tri dana školu a dva praksu, i pratimo potrebe tržišta. Naših učenika nema na birou, a problem je što tvrtke imaju toliko posla da ne mogu naći dovoljno radnika – govori Živković.
Kada bi svi, dodaje, koji pohađaju programe, primjerice, za vodoinstalatera ili instalatera grijanja i klimatizacije, a ove se jeseni u ta dva zanimanja upisalo ukupno 20 učenika, ostali u struci, potrebe tržišta na našem području bile bi vjerojatno zadovoljene. No, dio njih ne želi se baviti onim za što su se školovali, što, tvrdi ravnatelj Živković, nije čudno kada buduće zanimanje moraju izabrati prerano, već s 14 godina, pa o tome više odlučuju roditelji negoli sami učenici.
Na nestašicu majstora na šibenskom području posljednjih godina utječe i odlazak mladih u inozemstvo. Suočava se s tim i šibenski obrt "Maričić vodoinstalacije". Božena Maričić tvrdi kako je danas gotovo nemoguće naći kvalitetnog majstora.
– Ovaj obrt djeluje od 1995. godine, a posljednjih nekoliko godina ne možete naći kvalificiranog vodoinstalatera s tri ili pet godina iskustva. Ne možete naći nikoga čak i bez iskustva. S obzirom na potrebe tržišta malo je i upisanih, a onda neki koji to završe odu raditi kao konobari, u skladištu i slično ili odlaze vani, u Njemačku i drugdje gdje misle da će s tim zanimanjem više zarađivati. Drugo je pitanje hoće li, i što sve tamo moraju plaćati. Ali, situacija se promijenila i u Hrvatskoj. Mi u našem obrtu nikada nismo potplaćivali radnike i KV vodoinstalater s pet godina iskustva, bez prekovremenih sati, ima plaću oko 6700 kuna. Radimo uglavnom veće poslove i nemamo vremena, jer nismo za to dovoljno ekipirani, da idemo na intervencije, poput onih kad vam pukne vodovodna cijev u kući – kaže Maričić.
Jasno je da se takvom situacijom koriste oni koji rade na crno, a država ništa ne radi da to spriječi, smatra Maričić, zbog čega na kraju svi ispaštaju – obrtnici i tvrtke koji plaćaju svoje obveze i građani koji nerijetko masno plate nestručne popravke i intervencije na koje se nikomu više ne mogu žaliti.
Kućanstvima je, među ostalim, teško doći i do pitura i zidara. U Šibensko-kninskoj županiji za ta se zanimanja, primjerice, nitko ne školuje već više od 20 godina. Dražen Sekso, ravnatelj Srednje škole za obrtnička zanimanja, podsjeća kako je ta škola zbog upita i traženja poslodavaca nekoliko puta u tom razdoblju pokušavala ponuditi upis u ta zanimanja, ali bezuspješno. Nijedan učenik nije se upisao.
Da ipak ima onih koji misle da se kruh može zaraditi "zidareći" pokazuju podaci Obrtničke komore Šibensko-kninske županije. Lani je, naime, majstorski ispit, koji je uvjet za otvaranje vlastitog obrta ako se nije završio redovni trogodišnji program za to zanimanje, položilo pet zidara, jedan više negoli preklani. Brojke su male, ali možda mogu ohrabriti sve koji, primjerice, u dvorištu trebaju podignuti neki zidić ili nešto pregraditi u kući. Možda će sada malo lakše doći do majstora.
Trebate promijeniti špinu, zovite umirovljenike
U potrazi za majstorima, građani često zovu i šibensko Udruženje obrtnika. Raspituju se kako do njih doći, a traže i da im se netko i preporuči. Tajnica Udruženja obrtnika Šibenik Vlasta Mesić ističe kako takvim pozivima ne mogu udovoljiti, jer u registru obrtnika: vodoinstalateri, električari, elektroinstalateri, instalateri grijanja i klimatizacije i sl. smješteni su u zajednički Ceh uslužnih djelatnosti koji u Šibeniku ima ukupno 600 raznih obrta. Svi su oni ravnopravni, a preporučiti jednoga bilo bi, kaže Mesić, nekorektno prema ostalim. Ipak, posljednjih godina uočljiv je trend da se Udruženju obraćaju umirovljenici koji žele ostvariti dopunsku djelatnost kao, primjerice, vodoinstalateri ili električari, pa za male kvarove i popravke, građani možda mogu računati upravo na njih.
